PLAKATI IMAJU MINIMALAN UTJECAJ NA ODLUKU BIRAČA

KOdjel za komunikologiju Sveučilišta u Dubrovniku ao iskusni komunikacijski relativna tišina u prvih nekoliko dana s njegove strane stručnjak, kako značila je samo da u fokus inbiste ocijenili teresa dolazi europska komisve ono što smo sija, jer možda shvaća kako do sada čuli od pojedinih strau domaji valja malo spustinaka, vladajućih i oporbenih, ti gas. Poljska poslovica kaže tko se posebno iskazao, a tko da treći dan i gost i riba smrzakazao, kad se politička scede! Za Orbana ne znam, ali na sagleda pojedinačno i u ciTrump je patološki tip koji jelosti - pitali smo izv. prof. laže, relativizira i djeluje tokdr. sc. Ivana Tantu s Odjela sično na političku scenu u za komunikologiju SveučiliSAD-U izazivajući oštre pošta u Dubrovniku. djele u društvu. - Bez obzira na to govorimo li o posebnom iskazivanju ili strankama, ova je kampanja u velikoj mjeri personalizirana. U središtu su ličnosti, a ne stranke, što je izbore za parlament stavilo u ulogu lokalnih izbora; naime, na parlamentarnim izborima glasamo uglavnom za liste stranaka, a na lokalnima za pojedince, no ovi su izvori promiješali karte. Uglavnom valja pamtiti da birači ne biraju glavom, nego srcem, što će se svakako odraziti na finiš kampanje, koja je, između ostaloga, i prilično kratka. Glede malih stranaka - one biraju relativno neuobičajena javna mjesta kako bi iznijele svoj program; Krleža bi to komentirao dvjema riječima:

"Dosadno, prazno!"

▼ Slučaj Milanović je i dalje u prvom planu. U svojim istupima uopće ne drži do upozorenja Ustavnog suda i DIP-A da ne smije sudjelovati u izbornoj kampanji i nastavlja s prepoznatljivom retorikom. Je li Milanović zapravo inaugurirao u hrvatski politički prostor komunikacijsku agresiju, čak i u grubljoj verziji od one, recimo, Trumpa u SAD-U ili Orbana u Mađarskoj?

- Predsjednik je svoj stil najavio još prilikom inauguracije, kada je rekao da će kohabitacija biti tvrda. Svoje obećanje ispunjava, koristeći se prilično slobodnim rječnikom, koji dopunjuje sa po nekoliko uzastopnih opisnih fraza kako bi potkrijepio svoje tvrdnje. Taj hračkačko istinski stil odgovara dijelu biračkog tijela, kao i teme koje otvara, uostalom njih i ne nedostaje. Pitanje je kada će se javnost zasititi njegova nastupa, jer će to neizbježno doći, ▼ U nekom širem kontekstu, može li se zaključiti da su i u političkoj komunikaciji danas manipulatori glavne zvijezde...?

- Politika traži borce, ako nisi sposoban primati političke udarce, onda se nemoj baviti politikom. Ne možeš očekivati da u politici dođeš do vrha bez krvava nosa. Manipulacije služe kako bi olakšale taj put i pripremile ring za još jedan udarac protivniku. Uostalom, najljepše je biti lav kada napraviš pustinju oko sebe, samo to ne vrijedi za politiku, u njoj vrijedi pravilo male bare i puno krokodila, a što je gušter manji, to se želi prikazati većim krokodilom. Što se pak tiče šoua, kad nemate sadržaj, morate pribjeći teoriji šoka kako biste privukli pažnju, pa makar držali konferenciju za medije na tramvajskom okretištu, vjerujući da će vas tako čuti i vidjeti više osoba od uže obitelji.

▼ Ako je u izbornoj kampanji sve dopušteno, u retoričkom, komunikacijskom, promotivnom i propagandnom smislu, ali u okvirima zakona i ustava, što se događa kad se prijeđe granica neke, uvjetno rečeno, normale, kad sve zastrani kao sad u nas (ili kao u SAD-U s Trumpom, recimo), koje su i kakve posljedice za društvo, pretpostavljem da su veće podjele neizostavne...?

- U političkoj je kampanji samo naizgled sve dopušteno, postoje pravila, recimo, neka moralno-etička, koja, na svu sreću, političari u nas ne prelaze. Međutim, ako gledamo, na primjer, veliku euroazjsku zemlju koja je povela rat protiv svoje susjede, onda vidimo kako funkcionira kada nema ograda. Onda se protukandidati uhićuju, prijeti im se ili jednostavno služe kao smokvin list kvazidemokracije, čitaj diktature. O SAD-U, za koji neki politički analitičari smatraju da je na dobrom putu ka građanskom ratu dođe li Trump opet na vlast, rekao bih samo toliko da su Amerikanci prije svega vrlo pragmatični, a, s druge srane, oni već odavna imaju konsenzus oko svoje nacionalne politike. Sasvim je svejedno hoće li Amerika ići pod sloganom Yes, You Can! ili Make America Great Again! Put je možda malo različit, ali je cilj isti.

▼ Još malo o izbornoj kampanji, promociji i propagandi pojedinih stranaka. Ukupno uzevši, u odnosu prema nekim prošlim vremenima, može li se zaključiti da su se u ovome digitalnome dobu agresivna kampanja, retorika i komunikacija u većoj mjeri prebacile na društvene mreže, kako u svijetu tako i u RH? Doduše, i dalje su vidljivi predizborni plakati na ulicama, ali većina političkih opcija planira, ili je već krenula u nju, i agresivnu promidžbu na društvenim mrežama i online-platformama...

- Živimo u zemlji starog stanovništva, veći dio građana ove zemlje ima više od pedeset godina. Oni nisu na mrežama i platformama, oni gledaju televiziju i to im je glavni izvor informacija. Mladi su opet u velikoj mjeri apolitični jer im je politika dosadna. Plakati po ulicama imaju najmanji mogući utjecaj na odluku birača. Ono što dopire do ušiju glasača lokalne su radiopostaje, no čini mi se da na njih mali broj stranaka ozbiljno računa, smatrajući ih nebitnima, a istina je zapravo sasvim suprotna.

▼ Koliki je zapravo utjecaj medija na agresivno ponašanje i u politici...?

- Mediji vole svađe i prepirke jer od njih žive, ali svatko tko je poveo rat protiv medija, taj je rat kad-tad izgubio, no uz taj gubitak ide i gubitak vlasti! (D.J.) ■