NAKON IZBORA POKAZAT ĆE SE PRAVO LICE SVIH STRANAKA

Kakav dojam ostavlja tjedan dana službene izborne kampanje, kad se politička scena sagleda pojedinačno i u cijelosti, pitali smo Denisa Avdagića, geopolitičkog analitičara i političkog konzultanta u konzultantskoj tvrtki INMS (Ideje novih medijskih strategija).

- Ključni problem, kako to gledam, stavljanje je naglaska sa strane praktično cjelokupne oporbe na isključivo rušenje HDZ-A. To se mjesecima guralo, a sad već vidimo koliko je bilo pogrešno s njihove strane, jer ankete jasno pokazuju kako ta priča nije naišla na plodno tlo. U nekoliko naših razgovora upozoravao sam kako će izostanak jasnih programskih ciljeva učiniti upravo to. Zaključujem kako velik broj političkih aktera zapravo ne razumije komuniciranje i jako podcjenjuje sugrađane. S druge strane je vladajući HDZ, koji ima taj luksuz drukčije pristupiti kampanji, te će građani ovaj put manje gledati obećanja, a više ocjenjivati postignuto, zadovoljstvo stanjem u državi.

U ovoj završnici programsko prezentiranje više nije ni moguće. Kratka kampanja, kako je to odlučio predsjednik RH, unijela je dosta kaosa, ali dobro je što će zato to sve brzo završiti. Neka ovo bude velika škola svima na političkoj sceni.

▼ Unatoč zabrani Ustavnog suda predsjednik Republike Hrvatske i dalje je aktivan u izbornoj kampanji, s retorikom koja je odavno prešla sve granice uljudnosti i uravnoteženosti. Kako to objasniti, tu Milanovićevu komunikacijsku agresiju, koju mnogi uspoređuju i s Trumpom i s Orbanom...?

- Toliko toga je o predsjedniku Milanoviću rečeno, a i mi smo već mnogo puta razgovarali s tom temom u svezi. Osobno nikad nisam bio pristaša takvog stila komunikacije, kojim je na neki način

Geopolitički analitičar i politički konzultant u konzultantskoj tvrtki INMS (Ideje novih medijskih strategija) legalizirao uvrede i verbalnu agresiju u javnom prostoru. To je prije njega bilo sporadično, a sada se uz kolovođu ističu i drugi dionici, kojih je sve više, jer nakon kiše stižu gljive. Dio naših sugrađana cijeni to "lupanje šakom po stolu", ali ono samo privlači pozornost i to je to, ništa više. Dakle, to je ekspresija populizma. Komunikacijski, ako ga uspoređujemo sa spomenutim Orbanom i Trumpom, rekao bih kako je mađarski premijer nešto udaljeniji, a Trump, zbog češćih uvredljivih poruka nešto bliži predsjedniku Milanoviću. No kada govorimo o populizmu, uvijek ga možemo jasno prepoznati. Zabrinjavajuće je što ne možete prakticirati agresiju, pa ni verbalnu, prema drugim zemljama. Problemi se na razinama država najbolje rješavaju diplomacijom, razgovorom, pregovorima. To moraju svi razumjeti. Pokušajte zamisliti susjeda koji se stalno prijeti, viče, kako se kaže, tjera svoju pravicu. Kako biste živjeli s takvim, kako biste ga gledali? Nadam se da sam tom ilustracijom najbolje objasnio zašto to ne prolazi, pogotovo na razini međudržavnih, međunarodnih odnosa, jer ne prolazi ni kada vam je to prvi susjed.

▼ Kad smo kod Milanovića, koliko se on zapravo udaljio od načela socijaldemokracije, na koju se poziva i u ovoj izbornoj kampanji...?

- Gledam predsjednika Milanovića kroz prizmu njegovih mandata, kako premijerskog tako i ovog predsjedničkog. Kada ne bih znao političku etiketu s kojom je izlazio na izbore, ne bih ga sigurno ocijenio kao socijaldemokratskog političara. Osobito se to odnosi na njegovu vladu. Sama obećanja ne možete izdvojiti iz onog što je politička praksa, a osobito ako to stavite u okvire njegova izrazito populističkog pristupa politici, gdje je realizacija zapravo nebitna, sve se svodi na priču. Međutim, mora se također reći kako je predsjednik vrstan i vrlo snalažljiv govornik, inteligentan, možemo svakako reći. To ne znači kako je ono što govori dobro, ispravno, ali u demokraciji, gdje svatko od nas ima pravo govora, također posljednji sud daju sami građani. Oduvijek sam pristaša toga da glasači kao kolektiv uvijek donose najbolju odluku, koja se možda ne čini najracionalnijom, nego je nekada zapravo i kazna političkom uspavanom sustavu koji se udaljio od sugrađana. O tome se moraju itekako brinuti svi oni koji se smatraju mainstreamom, voditeljima stare politike umjerenosti, stabilnosti. U politici nema spavanja, ona je vrlo dinamična, od nje su očekivanja uvijek velika.

▼ Može li se dogoditi da im se sve što rade Milanović i SDP, cijeli taj plan osvajanja vlasti, ipak na kraju obije o glavu i da dožive potpuni potop na izborima? Može li na kraju izbornog procesa od cijele ove situacije ipak najviše profitirati HDZ?

- Smatram kako će se upravo to i dogoditi. Mislim da je toga svjestan i predsjednik Milanović. On bi, čini mi se, ipak dao ostavku i krenuo i sam u izbornu utrku da je smatrao kako je moguće pobijediti. Pitanje je samo, kada se povuče crta, hoće li SDP i partneri uopće proći bolje nego što bi prošli bez angažmana predsjednika Milanovića! Ako me pitate za rezultat HDZ-A, mislim da su oni stabilni, rezultati će im biti tu negdje kako bi se očekivalo i prije nekoliko mjeseci.

▼ Zaključno o predizbornim koalicijama? Tko u cijelom tom "izbornom loncu" ima veće, a tko manje šanse da profitira na izborima? Prema svim dosadašnjim anketama, HDZ se čini nedostižan i uvjerljivo vodi ispred konkurencije... Vaš završni komentar?

- Siguran sam kako su upravo koalicije uopće omogućile nekim imenima da nastave političku karijeru. Primjerice, Kolakušić je takav slučaj, postavlja se pitanje zašto je to bilo u interesu, u ovom slučaju, Domovinskog pokreta. Nakon izbora otvara se novo poglavlje, sve ovo će biti čišćenje političke scene, a potom će se pokazati i pravo lice svih stranaka. Zasad je i dalje neizvjesno kako će izgledati skupljanje 76 potpisa. Ne zaboravimo, o tome zapravo svi mi odlučujemo, 17. travnja. (D.J.) ■