KLJUČNO JE DA IZLAZAK BUDE ŠTO VEĆI

Iako službeno kampanja teče tek tjedan dana, možemo zaključiti da su neki u izbornoj kampanji već nekoliko godina, odnosno kontinuirano čine pritisak ili pak osnažuju svoju prisutnost u javnosti - kaže Željko Riha, komunikacijski stručnjak i politički komentator, direktor i stariji partner u Riha & Stamac Group Ltd., te dodaje:

- Teško je istaknuti pojedine stranke i političare, ali ako ćemo sagledati oporbu, tu možemo istaknuti nekoliko stranaka, od Centra, Možemo! do Mosta, koji kontinuirano čine pritisak na aktualnu vladu, što i jest posao oporbe. Glavna oporbena stranka, SDP, tek se nedavno probudila, što ne znači da nije radila, nego da je manje aktivno komunicirala. S druge strane, kada ste u poziciji, kada imate saborsku većinu i vladu, tada tehnički svi vaši uspjesi postaju izborna kampanja, što je i logično. U izbornoj kampanji prvo postavite ciljeve, obećate građanima što ćete napraviti, a ako tražite novi mandat, onda morate polagati i račune građanima i biti iskreni s rezultatom koji jeste ili niste

Komunikacijski stručnjak i politički komentator ostvarili. Oni iskusni u toj igri svjesni su da izbori nikada ne staju, važna je aktivna i kontinuirana komunikacija sa svojim biračima, a najvažnije od svega ostvarivanje predizbornih obećanja, i o tome svi moraju razmišljati kada iziđu na birališta.

▼ Slučaj Milanović i dalje je u prvom planu. Je li Milanović zapravo inaugurirao u hrvatski politički prostor komunikacijsku agresiju, čak i u grubljoj verziji od, recimo, Trumpa u SAD-U ili Orbana u Mađarskoj? Vaš komentar?

- Teško bih mogao usporediti predsjednika Milanovića s Trumpom ili Orbanom, prvi je u izbornoj kampanji, a drugi je već dugo vremena na mjestu premijera i u svom stilu upravlja državom. Slučaj Milanović, kako ste ga vi nazvali, zapravo je slučaj oporba. Cijelog ovog razdoblja imali smo dosta mlaku oporbu i predsjednik RH cijelo je vrijeme morao "uskakati", da se tako kolokvijalno izrazim, u poziciju vođe oporbe. To svakako nije uloga predsjednika Republike Hrvatske, no kada smo prešli iz predsjedničkog u polupredsjednički sustav, upravo je uloga predsjednika, direktno izabranog, korektiv u slučaju da je to potrebno. Retorički i u javnom diskursu predsjednik Milanović krenuo je ozbiljno nasrtati na premijera i Vladu, jednostavno zato što je imao medijskog prostora za to, onog koji je rezerviran za vođu oporbe.

Predsjednik Milanović je jednostavno preuzeo ulogu kontra ovog aktualnog sustava pozivajući se na izborni legitimitet od milijun građana koji su mu, prema njegovu mišljenju, povjerili mandat da bude korektiv Vladi, no jedini korektiv Vladi može biti izražen u parlamentu ili građanskim prosvjedima, a i jedno i drugo je izostalo, osim nedavnog prosvjeda na Markovu trgu.

▼ Kad smo kod Milanovića, koliko se on zapravo udaljio od načela socijaldemokracije, na koju se poziva i u ovoj izbornoj kampanji? Je li socijaldemokraciju napustio još dok je obnašao dužnost premijera?

- Teško je predsjednika Milanovića svrstati u jednu skupinu, rekao bih da on nije potpuni socijaldemokrat, odnosno da više naginje liberalnom centru, gdje je svjestan osobnih sloboda i prava, ali s druge strane i snažnog domoljublja i nacije koju predstavlja. No ako sagledamo šire, pitanje je tko je zapravo iskonski socijaldemokrat u Hrvatskoj, SDP se također odmaknuo, no prije bih rekao, transformirao, jer načela socijaldemokracije koja su možda bila aktualna prije 20-30 godina danas su fundamentalno promijenjena. Zato imamo velik rast u centru, gdje su stranke dosta bliske, ali i različite, no u puno toga se preklapaju.

Možemo tako reći da su i jedan HDZ, i jedan Most, ali i Možemo! i SDP u biti socijaldemokratski, odnosno da se zauzimaju za uspostavljanje društveno-ekonomskog sustava temeljenog na izravnoj demokraciji u politici i gospodarstvu. Odnosno, i jedni i drugi se zalažu za raspodjelu dobara u skladu s potrebama svih građana. A moderni pripadnici ove političke filozofije pak nastoje i umjereno reformirati kapitalizam kao takav, razmišljajući upravo o svim građanima.

▼ Vidimo da se narušila dogovorena široka lijeva koalicija, neki poput IDS-A iz nje su izišli .... Može li na kraju izbornog procesa od cijele te situacije ipak najviše profitirati HDZ?

- Bilo kakav disbalans i razdor u oporbi koristi HDZ-U, to je sasvim jasno. Iako HDZ može imati problema oko skupljanja mandata za sastavljanje vlade, no s oporbene strane ovako rasipanje snaga svakako da ne koristi svima. S obzirom na stanje u Hrvatskoj, odnosno s obzirom na to da je ovaj HDZ za dva protekla mandata nadmašio čak i Sanaderov HDZ u broju afera koje se s njim povezuju i smjena ministara, mnogi drže da se takav smjer treba zaustaviti, ili pak promijeniti. Što se kampanje tiče, komunikacija nije toliko agresivna koliko artikulira ozbiljnost situacije za koju stranke oporbe drže da nije dobra, počevši, između ostalog, od inflacije do izbora glavnog državnog odvjetnika.

Što se oporbenih koalicija tiče, poput one lijeve, ona se osipala zbog raznih razloga, jer stranke poput Možemo! žele dokazati svoju snagu samostalno, time računaju na dobar izborni rezultat i bolju pregovaračku moć sa SDP-OM, a IDS je pak tipična oportunistička lokalna stranka koja pragmatično pristupa ovim izborima, i njima je uvijek lokalni interes iznad nacionalnog, stoga je njihovo povlačenje čisto taktičko, jer će vjerojatno željeti razgovarati i s jednima i s drugima. Druge stranke su već jasno naglasile s kime žele i s kime ne žele u postizbornu koaliciju, tako da izbori možda jesu uzbudljivi, ali jutro nakon izbora tek će biti zanimljivo.

▼ Uzimajući sve u obzir, tko ima veće, a tko manje šanse da postigne dobar rezultat na izborima? Vaš završni komentar?

- Kao što sam već istaknuo, jutro nakon izbora bit će iznimno zanimljivo, Hrvatska je mlada demokracija i još se nije našla u takvim nepredvidljivim demokratskim okolnostima kakve su sadašnje. To nije ništa strašno, no važno je da građani u što većem broju participiraju u izbornom procesu, odnosno iziđu na birališta.

Trenutno je slika takva da mnogi drže kako bi mogli biti presudni "igrači" za sastavljanje buduće vlade, poput DPa, Mosta i stranaka centra, a drugi planiraju ići u dogovor s već postojećim partnerima. A tu ne smijemo zaboraviti oportuniste, kojima je važno samo biti uz vladajuće, poput IDS-A, SDSS-A, ali i HNS-A i sličnih minornih stranaka, koje će možda nestati s nacionalne političke scene ove godine.

Retorika je oštra i ozbiljna, kampanja se zahuktava, tu je i Milanović, spektakla ne manjka i mediji sve to pomno prate i prenose. Oporbi je jasno da građanima mora dati do znanja da ovo nisu sasvim obični izbori, i to pokušavaju objasniti u svojim istupima. Hoće li to uspjeti, vidjet ćemo u četvrtak ujutro, nakon izbora u srijedu. Moja završna poruka onima koji će izaći na izbore, da sebi uzmu vremena, prouče izborne poruke i programe te pokušaju odabrati onu opciju koja ima jasan plan kako da im bude bolje, te da srijedu 17. travnja iskoriste kao dan za demokraciju, kada će izići na birališta i sudjelovati u izbornom procesu. Na kraju, ipak su se mnogi naši sugrađani, prijatelji i članovi obitelji borili za upravo ovakvu, demokratsku, Hrvatsku, gdje će upravo njezini građani krojiti kakva će ona biti. (D.J.) ■