Doba jakih žena i slabe prošlosti
[1] Uz prozu Julijane Adamović ovdje, prije svega, mislim na tekstove Dubravke Ugrešić, Slavenke Drakulić, Irene Vrkljan, Ene Katarine Haler, Julijane Matanović, Ivane Šojat, Monike Herceg, Tene Štivčić, Ivane Sajko… Ispričavam se svim onim ženama koje sam u ovom konfuznom nabrajanju nehotice ispustio. No, nema nikakve dvojbe, današnji trenutak hrvatske literature obilježavaju tekstovi koje pišu žene!
[2] Na sve mogućnosti interpretacije ovoga romana upozorili su i prije mene neki drugi kritičari, npr. Dunja Ilić, pa nema prevelike potrebe da ih iznova recikliram.
[3] Na jedan vrlo diskretan način u romanu autorica onako, kao slučajno, spominje i mogućnost nekih “novih klanja”, što će se na ovom panonskom prostoru dogoditi 90-ih godina prošloga stoljeća: “Poklat ćemo se. Mislila sam da više neću doživjeti rata, ali bojim se da sam se prevarila. Šta ti je čovjek. Fali mu smrt.”
[4] Krajem 80-ih godina general je počinio samoubojstvo!
[5] Upravo zbog njegova istupa na tom kongresu, gdje je pobrojao sve ljubavnike (navodno, bilo ih je 34!) svoje žene, s posebnim naglaskom na ulogu P. Stambolića, strani izvjestitelji su o VI. Kongresu pisali kao o “seks” kongresu jugoslavenskih komunista - sixth su pretvorili u sex! Na ovaj istup jednog od svojih najbližih suradnika reagirao je i sam JBT (koliko mi je poznato JBT nije bio na tom podužem popisu ljubavnika drugarice Đurić), koji je tražio da se “ludaka” makne s govornice, da mu se smjesta oduzme riječ… Na nesreću jugoslavenskih komunista ovaj se skup radijski prenosio, pa je velik dio jugoslavenske javnosti mogao čuti kako visoki funkcionari ispunjavaju svoje slobodno vrijeme - ševe žene svojih kolega! Legenda kaže da su u toj kakofoniji glasova u eteru (drugovi su vikali “lažeš”, “ti si lud”, “skidaj ga s govornice”…) komunisti u Slavonskom Brodu pomislili da se radi o istupu njihova delegata Đure Salaja, pa su se, brže-bolje, ogradili od njegova “neprijateljskog” djelovanja i pokajali su se zbog svoje nedovoljne partijske budnosti.
[6] Nije da taj jezični miks nisam primijetio, ali ne pridajem mu nikakvo veće značenje. Konačno, zar se jednim takvim jezičnim miš-mašem nije služio i najveći sin naših naroda - JBT?!
[7] Ono što je ovdje fascinantno je odluka generala Đurića da je, u jednom trenutku, kada je bio osobni tajnik JBT, na njegov ultimatum: “Đuriću, biraj Partiju i mene, ili svoju ženu. Drugog rješenja nema”…, Đurić, mrtav-hladan, izabrao Tita i Partiju!