Dunja MALETIĆ, mag. iur., stručnjakinja za prava potrošača
Bio jednom jedan Baltazar. Službeno: jorkširski terijer od samo tri i pol kilograma. Neslužbeno: naš kućni mezimac, osobenjak, ishodište ljubavi, dobričina i duša svakog životnog trenutka. Jedno posve nestvarno biće, kao što je, želim vjerovati, svakome njegov krzneni ljubimac. Baltazar je aktivan pas koji uživa u dugačkim šetnjama, a kako je lijepo odgojen, naučen je i da ostane sam kod kuće. Ipak, izbjegavamo ga ostavljati samoga (ako baš ne moramo), pa ga vodimo sa sobom i u dućane, i u kafiće, i u restorane, a također nam je suputnik na svim našim putovanjima jer ne voli se odvajati od nas niti bismo ga mi ostavili ikome na čuvanje. U tu smo svrhu nabavili ruksak s mrežastim prozorčićima, u čijoj udobnosti ušuškan leži naš Baltazar radoznalo promatrajući svijet oko sebe. U Zagrebu smo tako jednom ušetali u poznati trgovački centar, Baltazar je bio u ruksaku na suprugovim leđima, kadli se prema nama zaleti zaštitar zahtijevajući da iziđemo jer pas nije dopušten u njihovu objektu, osim ako nije pas pomagač. Kao da, u najmanju ruku, nosimo ruksak prepun oružja i eksplozivnih naprava. Izišli smo, izgubivši volju išta više ondje kupiti, a ja sam se potrudila napisati im i prigovor. Slijedilo je dopisivanje u kojem su se opravdavali "da su se njihovi kupci izjasnili da ne žele životinje u trgovini" i "da ima ljudi koji su alergični", kao i "da psi onečišćuju prostor oko sebe". Nije mi bilo teško odgovoriti im da mnogi renomirani trgovački centri, dućani i ugostiteljski objekti u Hrvatskoj i svijetu najnormalnije dopuštaju ulazak psima a nikome od njih nije pao promnogo mjesta na kojima je ulazak psima zabranjen, čak i u ruksaku iz kojega biće od tri i pol kilograma zbilja ne može izazvati baš nikakvu štetu. Ipak, sve je više svijetlih primjera, pa smo tako naišli na čak dva domaća muzeja koja psima dopuštaju ulazak, uza sve one progresivne trgovine, restorane i kafiće koji već tradicionalno širom otvaraju vrata našim krznenim prijateljima. Nikada, primjerice, neću zaboraviti kako su našega Baltazara ugostili u hotelu Sacher u Beču, od srdačnosti pa sve do toga da su mu poslužili zdjelicu s vodom a da ju uopće nismo tražili. Pa ako