Protiv Lokomotive naći recept koji momčad ima kad igra izvan Osijeka

Visoka pobjeda nad Goricom bila je najljepši poklon treneru Zoranu Zekiću za 50. rođendan, koji je proslavio u ponedjeljak

EL TORO NEZAUSTAVLJIV U NAJVAŽNIJEM TRENUTKU

do polufinala - Francuska, Jugoslavija, SSSR i Čehoslovačka. Pobjednik prvog Kupa nacija, kako se Euro tada zvao, bio je SSSR, koji je u finalu na Parku prinčeva nakon produžetaka svladao Jugoslaviju s 2:1. Takav oblik završnog turnira na kojem sudjeluje četiri reprezenatcije zadržao se sve do 1980. godine, kada je na završnici u Italiji prvi put sudjelovalo osam reprezentacija. Sljedećih pet prvenstava igrano je u tom formatu, a novo povećanje sudionika na finalnom turniru dogodilo se 1996. godine u Engleskoj, kada je njihov broj udvostručen, pa je sudjelovalo 16 reprezentacija. No, s obzirom na političke potrese koji su Europu pogodili početkom 90-ih godina prošlog stoljeća te na nastanak velikog broja novih neovisnih zemalja, UEFA se nakon 20 godina odlučila na novo proširenje završnog turnira. Ideja o 24 sudionika na završnom turniru rodila se puno prije negoli je provedena. Zanimljivo, predlagači su bili oni savezi koji su se u početku suprotstavljali kontinentalnoj smotri Škoti i Irci, a Englezi su zajedno s Nijemcima bar ostali dosljedni sebi i glasali protiv proširenja, ali na kraju su nadglasani, a konačna odluka o Euru s 24 reprezentacije donesena je u svibnju 2010. godine, a prvi takav turnir odigran je na istom mjestu gdje se i rodila ideja o Euru - u Francuskoj 2016. godine. I nije to bio kraj inovacijama jer još jedna, ovaj put manje dobra ideja, rodila u Francuskoj. Dok je bio na čelu UEFA-E, Michel Platini uspio je progurati ideju Eura koji nije imao jednog ili dva domaćina kao svi dotadašnji, nego se igrao po cijeloj Europi.

Sudbina je htjela da 2020. godine svijetom zavlada pandemija koronavirusa koja je prvo odgodila Euro za godinu dana, a onda je pokazala sve manjkavosti te paneuropske ideje odigravanja utakmica. Euro je rođen u teškim prilikama, a i dandanas se susreće s raznim izazovima. Samo se nadamo kako nekome neće pasti na pamet da se europska nogometna smotra održava svake dvije godine... D.keler ■

Nogometaši Osijeka ne prestaju iznenađivati svoje navijače u završnici ove sezone. Prvo su ih ugodno razveselili trima uzastopnim gostujućim pobjedama, pa su im onda, na Kohortin rođendan, priredili neugodno iskustvo porazom od Istre 1961, a sada su ponovno navukli osmijeh na navijačka lica uvjerljivom pobjedom u Velikoj Gorici.

Na tom gostovanju Bijelo-plavi su nerijetko doživljavali teške trenutke, i to u sezonama kada su bili daleko jači nego što su u ovom trenutku. No njihova prevrtljivost u formi i izvedbama pokazuje se sve teže čitljivom i suparnicima. Tko se mogao nadati tako visokoj pobjedi nakon poraza protiv Puljana na Opus Areni prije tjedan dana!? E pa postojao je jedan čovjek, a ime mu je Zoran Stranjak. Popularni Đole dobri je duh Opus Arene, klupski zaposlenik koji je uvijek na usluzi kada je prva momčad na treningu. U petak uoči puta u Veliku Goricu vrlo je samouvjereno prognozirao ishod utakmice: - Bit će 3:0 za nas.

Momčadski duh

Naravno, svi koji smo to čuli sumnjičavo smo vrtjeli glavom, ali pokazalo se kako je Đole bio itekako u pravu. Osijek je došao do četvrte uzastopne gostujuće pobjede, što mu nije pošlo za nogom još od jeseni 2020., kada je Nenad Bjelica tek bio kročio na klupu Bijelo-plavih. Tada su u nizu na gostovanjima padali Varaždin, Šibenik, Istra 1961 i Slaven Belupo. No ova se pobjednička serija ipak razlikuje od tadašnje. U ono vrijeme Osijek je jahao na pozitivnom valu, a danas je raspoloženje daleko promjenjivije. Ispalo je kako poraz od

Istre 1961, doživljen u nesretnim okolnostima, ipak nije ostavio negativne posljedice na momčad. Bijelo-plavi su u Turopolju od prve minute jasno iskazali svoje ambicije. Nametnuli su se, bili opasniji suparnik, a kao plod takvog načina razmišljanja i igre stigla je visoka pobjeda.

- Sada smo očito u fazi kada nam je lakše igrati na gostovanjima nego kod kuće. Morat ćemo recept s gostujućih utakmica primijeniti na susrete koje igramo na Opus Areni - sa zadovoljnim smiješkom komentirao je trener Osijeka Zoran Zekić, kojem je ta pobjeda bila najljepši poklon za 50. rođendan, koji je proslavio u ponedjeljak. Možda i veći poklon bila je kolektivna etika koju su Bijelo-plavi prikazali u toj utakmici. Osijek praktično nije imao lošeg mjesta, izgledao je baš samouvjereno i sigurno u najvećem dijelu susreta. - Najviše me veseli što smo iskazali momčadski duh, a to se najbolje vidjelo kod trećeg pogotka, kada je Bukvić mogao i sam završiti akciju, ali je nagradio Miereza, koji je bio u boljoj poziciji. Takve stvari su jako važne za momčad i vjerujem kako će nam donijeti homogenost i energiju, koje će nam biti itekako potrebne u napetoj završnici sezone - smatra Zekić.

Opasni El Toro

Naravno, najviše će se pričati o Ramonu Mierezu, jer čovjek je zabio sva tri pogotka. Bio je to njegov prvi hat-trick u dresu Osijeka, ali i u seniorskoj karijeri uopće. Proradio je El Toro u pravom trenutku, kada je bitka za Europu praktično dosegla vrhunac. No kada Mierez ima dovoljno lopti u kaznenom prostoru i kada je pozicioniran tamo gdje mu je mjesto, u sredini napada, onda je opasan k'o

TABLICA