Na završnici su bile samo četiri momčadi

Europsko nogometno prvenstvo s vremenom je izraslo u jedan od najvažnijih sportskih događaja na “kugli zemaljskoj”. Međutim, put do takvog statusa nije bio posut ružama. Dugo je trebalo kako bi kontinentalna smotra uopće zaživjela, a u svojim počecima bila je nerijetko rastrgana otporom, političkim igrama i brojnim drugim unutrašnjim problemima. No nogomet je žilava igra, rođena u teškom radničkom okruženju Velike Britanije, pa je ipak ideja Henrija Delaunaya na kraju zaživjela i pretvorila se u veliki događaj. Henri Delaunay bio je predsjednik francuskog nogometnog saveza u godinama prije Drugog svjetskog rata, a ideju o Europskom prvenstvu lansirao je još 1927. godine. Dakle, prije negoli je odigrano i prvo Svjetsko prvenstvo u Urugvaju 1930. No ta ideja nije se baš svidjela onima koji su izmislili nogomet - Englezima, Škotima, Ircima i Velšanima. Oni su imali svoje otočko godišnje natjecanje utemeljeno još 1883. godine pod imenom British Home Championship i nije im padalo na pamet “petljati” se s ostatkom svijeta u “njihovoj” igri. Izolacionizam reprezentacija s Otoka trajao je do 1950. godine, kada se Engleska prvi put pojavila na SP-U u Brazilu. No s Europskim prvenstvom išlo je malo teže. Trebalo je proći još deset godina kako bi se odigrao prvi turnir koji se smatra pretečom današnjeg Eura. U međuvremenu Henri Delaunay je preminuo, pa se tek tri godine nakon njegove smrti realizirala ideja. Domaćin prvog Eura bila je Francuska, u kvalifikacijama je sudjelovalo tek 17 zemalja, a od zemalja iz kolijevke nogometa sudjelovala je samo Republika Irska. Englezi su glasali protiv osnivanja turnira, pa nisu ni sudjelovali u kvalifikacijama koje su organizirane po nokaut-sustavu u kojem je bolji iz dva susreta otišao dalje. Problemi su nastali u četvrtfinalu, kada je Španjolska zbog političkih razloga odbila igrati protiv SSSR-A. Ipak, završni turnir odigran je u Parizu i Marseilleu, a na njemu su sudjelovale četiri reprezentacije koje su se kroz kvalifikacije probile