Zbog Kine sam bolesno oprezan i kod kuće
Proći će Da Kina i nije rezala kamatu, da ima razloga za silan optimizam, a da je po mome, S&P 500 bio bi na cca 770, P/E 7. Savjet ne tražim, niti bih ga dao
Kina je srezala kamatu, a ja sam se sjetio štosa o ocu koji sinu ostavlja dvije omotnice. Prvu neka otvori u najgorim danima života. Piše, proći će. Drugu neka otvori na vrhu svijeta. Piše, i to će proći. Kinino rezanje kamate shvaćam kao opasnost da će i to proći.
Na jeziku moje – savjet ne tražim, niti bih ga dao – konzervativnosti, slabe vjerojatnosti da ću išta platiti više od 7-8 EBITDA, ili P/E 7-8, ovo rezanje kamate moju paranoju pomiče na pojačan oprez i pri plaćanju 4-5 EBITDA ili P/E 4-5.
Pohlepa i povjerenje
Otkako više ne vjerujem ni zaposlenicima ustanova kojima je povjerenje ama baš sve što imaju, vjerujem samo u napore generacija da nešto stvore. U male obrtnike koji se ustaju u pet, vinski gulaš doručkuju u šest, a onda cijela obitelj do mraka radi s kratkom pauzom za ručak. Pobjeđuju li, zaposle i nekoga tko im nije rod, iduća generacija ide na fakultet... Može se reći da investiram u skladu sa svojim vjerovanjem, ali i da čovjek mojih uvjerenja zapravo nema što tražiti na tržištu kapitala.
Jedan od mojih prijatelja je kiseo jer tržište od kojega je, smatra, jeftino kupio sad neće platiti 50 ili 100 posto više. Napominjem da ćemo se najbolje slagati ako sve što slijedi budete smatrali najmračnijim navlačenjem. Ne navlačim, ali najbolje ćemo se slagati mislite li da je sve što slijedi puko navlačenje.
Dakle, šalim se s njim da je moj ideal umjesto malog obrta posjedovati komadić multinacionalke ili nacionalke. Umjesto da je moja obitelj prije sto godina ustajala u pet ujutro i vinski gulaš doručkovala u šest, pa stvorila odličnu kompaniju, netko drugi je to obavio.
Eto, djelomično zbog ljudske pohlepe i straha, djelomično zbog postojanja ljudi kojima je povjerenje baš sve, uspio sam se po cijeni koju smatram povoljnom domoći komadića sposobnosti da se od nule napravi nešto. I, ne tražim više. Ako su ke neefikasnog domaćeg tržišta, a iz mnogih trgovanja iščitavajući i jake sumnje u pronalazak većih optimista, slobodan sam se šaliti navodeći dio istine koji mi odgovara, Viro je županjsku firmicu platio P/S 1,7 (trenutni P/S Vira manji je od 0,5). Biste li mi zamjerili da prešutim kako je Viro tu firmicu platio P/B 1,1 (koliki je otprilike trenutni P/B Vira)?
Suština je da on i ja imamo Viro, i koliko god nam dividenda bila dovoljna, odgovaralo bi nam da ljudi ne moraju zemljišta, stanove, dionice, pa i bubrege, davati za kruh i mlijeko, nego da preplate naše papire.
A za 10, 20 godina...
Kina je srezala kamatu, i malo se bojim da bih u nedalekoj budućnosti opet mogao čitati o prelijevanju s istoka i zapada na Hrvatsku. Ali, da i nema Kine i kamate, što se mene tiče, da ima razloga za silni optimizam S&P 500 bio bi na cca 770, dok Herbalife danas ne bih platio više od 24 dolara (ne zbog Einhorna, nego zato što sam prije dvije godine zbog momenta preuzeo strašan rizik, a danas to ne bih).
Ne očekujem da će moje hobije, u kojima imam 50 do 100 posto, netko platiti 100 godišnjih dobiti, pa ne očekujem ni da netko preplati moje dionice. Ali, dok ujutro ustajem i doručkujem zob i sok, sviđa mi se svijest da sam suvlasnik kompanija čiji se radnici ustaju u pet ujutro i doručkuju što već doručkuju, sviđa mi se nada da će za deset ili dvadeset godina netko konzervativan i paranoičan kao ja moje dionice platiti 5-7 EBITDA, ali znatno više nego što sam ih ja platio, znatno više nego što bih zaradio da sam novac držao u banci.
Ne mogu odoljeti šansi da drugi i vode posao i rade umjesto mene bolje nego što bih ja to mogao.