Američka strategija je bolja od europske štednje

Poticaj za oporavak Snižavanjem kamatnih stopa ili ubacivanjem novca u gospodarstvo neće se povećati gospodarska aktivnost osim ako se istodobno ne uklanjaju prepreke ulaganjima

Je li štednja mrtva? Na prošlomjesečnom sastanku zemalja G8 u Camp Davidu njemački program štednje namijenjen problematičnom južnim članicama eurozone naišao je na ozbiljan otpor. Slično tomu, nedavno održani predsjednički izbori u Francuskoj dali su vjetar u krila onima koji tvrde da Europa mora rastom pokušati pronaći rješenje za prezaduženi javni sektor umjesto da se trudi postići trenutačnu fiskalnu ortodoksiju. K tomu nema jamstva da će novoizabrana grčka vlada stranke desnog centra Nova demokracija, koja preferira poštivanje uvjeta financijskog sporazuma, uspjeti oformiti većinsku vladu.

Za razliku od Europe Sjedinjenje Američke Države slijede ekspanzionističku makroekonomsku politiku usmjerenu na rast sve od krize 2007. – 2009. unatoč golemom proračunskom deficitu. Zasad, sudeći prema skromnom oporavku u SADu i nikakvom u Europi, američka strategija pokazuje se uspješnijom od europske štednje.

Širenje ili štednja

No sam odabir između širenja i štednje nije cijela priča. Makroekonomska politika djeluje zajedno s mikroekonomskom stvarnošću na suptilne, ali snažne načine koji se rijetko spominju. Jednostavnim riječima, zbog europske mikroekonomske strukture iste su makroekonomske mjere usmjerene na rast manje učinkovite u Europskoj uniji nego u SAD-u. Evo i zašto: makroekonomsko olakšanje, bilo snižavanjem kamatnih stopa ili nekom drugom vrstom ubacivanja novca u gospodarstvo, ima za cilj povećati gospodarsku aktivnosti. Tako je kruženje novca pojačano pa poduzeća ponovno zapošljavaju i zahtijevaju od postojećih zaposlenika da više rade. Poduzetnici koji razmišljaju o pokretanju posla u takvim uvjetima odvaže se na to, a banke im pozajmljuju sredstva za održivost djelatnosti.

Novozaposleni kao i nove tvrtke dalje troše novac, što podrazumijeva nova radna mjesta, više novih tvrtki i još potrošnje. Gospodarstvo raste, a država ostvaruje veći porezni prihod, čime se pomaže pojedinim vladama da srede fiskalni nered u kući. Tako se država rastom izvlači iz gospodarskih poteškoća.

No Europska unija nikako da shvati to što su Sjedinjene Američke Države već odavno shvatile i primijenile jer mikroekonomska pravila u Europskoj uniji stvaraju napetosti koje usporavaju tu vrst širenja i rasta. Stroga pravila glede tržišta rada u Europskoj uniji dobro su poznat primjer koji se često navodi.

Krutost europskog tržišta rada znači da je u mnogim zemljama Europske unije vrlo teško smanjiti broj zaposlenih u nekoj tvrtki. Budući da su svjesne tih poteškoća, tvrtke su općenito nesklone otvaranju novih radnih mjesta sve dok nisu potpuno sigurne da je dugoročna potražnja za njihovim proizvodima dovoljna za pravdanje dugoročnog zapošljavanja. Stoga čak i ako se poduzećima

Krutost tržišta rada rezultirala je time da je VRLO TEšKO SMANJITI BROJ ZAPOSLENIH u tvrtKama Mark roe profesor je na Pravnom fakultetu sveučilišta Harvard u GrčKoj poKretanje male tvrtKe TRAJE DVOSTRUKO DULJE NEGO U SAD-U, au španjolsKoj čaK četiri puta dulje

omogući jednostavniji pristup novcu i zajmovima, brojne tvrtke i dalje odbijaju znatnije povećanje broja zaposlenika zbog straha od prevelikih obveza u nekom budućem razdoblju gospodarskog usporavanja.

Guše tržišta

Primjerice, nedavni portret talijanskog premijera Marija Montija u The Economistu prikazuje Italiju koju i dalje guše pravila tržišta rada zbog kojih poduzeća ne žele imati više od 15 zaposlenika (sve iznad te brojke postaje iznimno teško glede smanjenja broja radnika). Naime, ako žele biti uspješne, ekspanzionističkim makroekonomskim mjerama potrebna su sukladna mikroekonomska pravila.

Ima neke ironije u tome da je najžustriji zagovornik štednje upravo vlada njemačke kancelarke Angele Merkel jer je Njemačka, naročito pod vodstvom njezina prethodnika Gerharda Schrödera i vlade predvođene socijaldemokratima, poduzela puno više o pitanju liberalizacije pravila rada i poslovanja u toj zemlji u odnosu na ostale vlade Europske unije. Zato su ekspanzioni- stičke mjere usmjerene na rast puno uspješnije u Njemačkoj nego u mnogim državama eurozone kojima bivaju propisane.

Pravila koja priječe osnivanje novih poduzeća možda su još veća prepreka učinkovitoj monetarnoj ekspanziji. Jednostavno je preteško pokrenuti raznorazne oblike poduzeća na mnogim mjestima i istodobno pokrenuti širenje i rast postojećih. Potrebne dozvole nerijetko je iznimno teško ishoditi.

Najobičnija dokumentacija za osnivanje poduzeća puno je opsežnija nego u SAD-u. Doista, iako je ovaj proces posljednjih godina u Europi znatno pojednostavljen, prema procjenama Svjetske banke u Grčkoj i Europi općenito pokretanje male tvrtke traje dvostruko dulje nego u SAD-u, a u Španjolskoj čak četiri puta dulje.

Žale za dobrim pričama

Iako svi žale zbog izostanka sjajnih poduzetničkih priča poput one o Facebooku u Europi, teškoće u otvaranju frizerskog salona, trgovina i ostalih poduzeća imaju jednako značajan opći učinak. Uzmimo za primjer licencije za taksističke tvrtke. Puno ljudi znalo bi voziti taksi, čak i oni nezaposleni, ali u većini velikih gradova u Europi i SAD-u tek rijetki uspiju dobiti dozvolu za to. Zamislite kako bi to bilo kad bi glavnina gospodarstva bila organizirana poput taksiindustrije. Ni jedan od postojećih oblika gospodarskih poticaja ne bi pridonio povećanju broja taksija sve dok se ne uklone postojeća početna ograničenja.

Magda Bianco, Silvia Giacomelli i Giacomo Rodano iz Bank of Italy nedavno su objavili izvješće prema kojemu su slične institucijske prepreke za širenje u Italiji i dalje svekoliko prisutne. Iako će neka tvornica ostvariti jednostavniji pristup sredstvima, a možda čak i osjetiti pojačanu potražnju za svojim proizvodima, neće zaposliti još radnika, već bi mogla odlučiti povisiti cijene.

Potencijalni konkurenti počet će razmišljati o ulasku na to tržište, ali će onda zbog velikih regulacijskih ulaznih prepreka ipak odlučiti ostati usmjereni na primarnu djelatnost. U takvom okružju ekspanzionistička monetarna politika također bi se mogla pokazati neuspješnom. Možda se upravo stoga novi francuski predsjednik François Hollande radije preko vlade usmjerava na izravne i specifične ciljeve, kao što je zapošljavanje 60.000 novih učitelja.

Nije teško zamisliti promjenu smjera u Europi, odnosno usklađivanje ekspanzionističke makroekonomske politike s ublažavanjem mikroekonomskih prepreka. No postojećim poduzećima i već zaposlenim radnicima draži je status quo, što na značajan način onemogućuje nastojanja onih na vlasti. Sve je to u velikoj mjeri prisutno ne samo u grčkoj politici, već i u politici ostalih zemalja članica Europske unije.