Institucija agramerske kuhinje
Od nekoliko već legendarnih uporišta koja su krasila restoratersku i gastronomsku pozornicu Zagreba iz prve polovice prošlog stoljeća, preživio je samo Okrugljak. I to kroz cijelo burno 20. stoljeće i prva desetljeća ovog koje se tek počelo penjati na vremenskoj ljestvici. Prošle su duge godine tijekom kojih se od izletišta uz potok i mlinove nadomak šestinskih obronaka Sljemena, od kojih najveći još klopara uz sam ulaz Okrugljaka, ovo zavodljivo mjesto polako pretvaralo u gostionicu, pa restoran i na kraju pravi restoranski sklop, koji danas sačuvanom izvornom arhitekturom, elegantnom unutrašnjošću koja u najstarijem dijelu ne krije svoj rustikalni značaj, i vanjskim terasma pod gustim zelenilom i naravno vrsnom kuhinjom potvrđuje svoj status prave institucije autohtone zagrebačke gastronomije. Kultno mjesto Zagreba, Zagrepčana i njihovih gostiju.
U Okrugljaku, u čijoj kuhinji još živi duh doajena zagrebačke gastronomije Marjana Hornunga, a kuhača majstora Vlade Žemića svakodnevno podučava mlade obrazovane i nadarene šefove poput Marija Vrleca, pored lonaca i tava, još se vrte veliki ražnjevi s patkama i guskama, janjetina i odojci podsjećaju na neka prohujala vremena, a domaće štrukle, slavne zagrebačke savijače i bućnice još se nadimaju u pećnicama, dok miris pleše nad loncima s juhama, posebno gustim ujušcima, eingemachtesima koji su obilježili zagrebačku kuhinju. Divljač, riba, žabe, nekoć miljenice zagrebačke kuhinje, povrće i gljive također se ističu na jelovniku Okrugljaka, pripremljeni na profinjene načine, a agramerski šnicli i stara jela sa žlicom slijede bogat niz pre- djela, kobasica, šunki, pršuta, kolača i jela modernizirane tradicionalističke kuhinje. A ona je na svojim srednjoeuropskim, ali i autohtonim gradskim, zagorskim, u slučaju Okrugljaka i šestinskim korijenima, nastavila živjeti u ovom restoranu neprekinutoga kontinuiteta.
Okrugljak se stalno obnavlja, živi svoj stoljetni život, posljednjih desetljeća u posve dotjeranom ruhu zahvaljujući predanom vlasniku i ugostitelju Boži Crnjcu i njegovoj kćeri Danijeli Gajski. Nastavio je biti okupljali- šte poslovnih ljudi koji svojim partnerima žele pružiti danas nažalost sve rjeđu priliku da kušaju okuse i mirise starog Zagreba.
Njegovim salama odjekuju zdravice svečara i svatova, stare zagrebačke gradske pjesme i nazdravice, a u diskreciji velikog vrta odvijaju se prave male intimne i obiteljske svečanosti. Jer Okrugljak ne može ni bez gostiju ni bez prirodnog okoliša. Već je cijelo stoljeće na svom mjestu pa mu zato njegov Zagreb svakodnevno dolazi u pohode.