U tri godine pokrenut ćemo 500 zadruga u 500 sela

Milan Krkobabić, ministar bez portfelja u vladi Srbije, zadužen za regionalni razvoj, govori o mjerama koje će poduzeti kako bi mladi ostali živjeti i raditi na selu, te pokrenuli gospodarski razvoj

Milan Krkobabić, ministar bez portfelja u vladi Srbije, zadužen za regionalni razvoj, govori o mjerama koje će poduzeti kako bi mladi ostali živjeti i raditi na selu, te pokrenuli gospodarski razvoj

napraviti specijalizirane zadruge koje se bave proizvodnjom malina, višanja, povrtlarskih kultura, stočarstvom, mlijekom i sirom

Srpska vlada pokrenula je projekt otvaranja 500 zadruga u 500 srpskih sela, a vodi ga ministar Milan Krkobabić, koji je nešto slično radio u vrijeme dok je bio generalni direktor Pošta Srbije. Naime, tada je u 52 sela otvorio 52 ureda pošta, s ciljem zadržavanja ljudi u ruralnim prostorima.Započeli ste projekt kojim u tri godine želite pokrenuti 500 zadruga u 500 sela?

Vlada ima novu razvojnu politiku regionalnog razvoja kako bi se u budućnosti dobila bitka za ruralne prostore koji su sve napušteniji. Rješenje za opstanak sela i poljoprivrede je u udruživanju proizvođača i osnivanju zadruga. Od 4700 sela u Srbiji, 1200 lagano nestaje i zbog čega treba poduzeti praktične i konkretne mjere kako bi mladi ostali živjeti i raditi na selu.

Vraćate zadruge kao važan oblik očuvanja sela?

Ključno je bilo definirati organizacijski oblik tj. kako na najbolji način pokrenuti privrednu aktivnost na prostorima koji su sve prazniji i odakle nam odlaze ljudi. Zadruge u EU savršeno funkcioniraju, a i mi imamo dugu tradiciju, koja se izgubila. Pokretanje 500 poljoprivrednih zadruga dio je šire strategije, jer imamo u planu raditi i na razvoju socijalnih, kulturnih, uslužnih i radničkih zadruga. Konačno i štednokreditnih, koje bi trebale financirati ove nabrojane, kao što to je to praksa u razvijenim zemljama.

Na našim prostorima zadruge imaju dugu povijest, a primjerice još u 19 stoljeću u Bačkom Petrovcu, koji je tada bio u Austro-Ugarskoj, osnovana je treća zadruga u svijetu. Želimo zadrugarstvo postaviti na noge kao važan vid gospodarske aktivnost, a odlučili smo krenuti od poljoprivrednih. To je početak bitke za seŽelimo lo koje nam ostaju sve praznije jer ih mladi napuštaju i odlaze u velike gradove, ai u inozemstvo. Želimo stvoriti uvjete da se mladi mogu odlučiti ostati živjeti na selu.

Planirate u tri godine u to uložiti 25 milijuna eura?

Krenuli smo od toga da imamo oko 4700 sela te oko 1500 poljoprivrednih zadruga od kojih njih 1000 posluje redovno. Imamo oko 500 sela koja mogu biti ključna za pokretanje projekta, a krećemo od juga i najnerazvijenijih općina gdje je situacija najteža. Ove ćemo godine napravit ogledne primjere zadruga i krenuti u prikupljanje iskustava te cijeli projekt u hodu razvijati. Sve ono što nas koči, a često su to zakoni, nije razlog da ne krenemo i u hodu mijenjamo sve kako bi uspjeli pokrenuti gospodarski razvoj na selu.

Novim ćemo zadrugama bespovratno davati 50.000 eura, a postojećim koje već rade do 100.000 eura. Želimo napraviti specijalizirane zadruge koje se bave proizvodnjom malina, višanja, povrtlarskih kultura, stočarstvom, proizvodnjom mlijeka, sira i dr. Zadrugari koji pokrenu osnivanje nove zadruge morat će simbolično uložiti do 100 dinara.

Smatrate kako udruženi proizvođači mogu postati profitabilni i konkuretni?

Imamo jako usitnjene posjede. Na jugu Srbije prosječno domaćinstvo ima oko 2,5 ha, u središnjoj Srbiji je to oko 5, a u Vojvodini oko 10,9 ha. Tako mali posjed nije garancija da možete imati konkurentne proizvođače, već one koji su izloženi silama prirode s jedne strane, i svim tržišnim nepodopštinama s druge. Pritom mislim na nakupce, prekupce. Kroz udruživanja želimo da postanu konkuretni. U Srbiji je oko 631.000 takvih domaćinstava, a na njima radi oko 1,4 milijuna ljudi. To je ogromna armija ljudi i zbog čega zaslužuju posebnu pažnju.

Može li se dogoditi da se novac nenamjenski potroši?

Novac za zadruge trošit će se planski i isključivo za svrhu pokretanja proizvodnje, a to znači nabavu stada, podizanje mini mljekara, skladišta, hladnjača i itd. Država će strogo kontrolirati troši li se novac namjenski, i plaćat ćemo iz trezora sve, i zadruge neće moći uzeti novac za pokrivanje dugova, operativno poslovanje, nego isključivo za razvoj i investicije.

Osim države u projekt je uključena i lokalna samouprava, koja mora znati je li neka zadruga u skladu s planovima razvoja te općine. Oni će sudjelovati u pripremi temeljnih stvari, od administrativno-tehničkih, do toga da pomažu u izradi biznis plana, pomaganju oko izdavanja dozvola i sl. I predsjednici općina preuzimaju na sebe odgovornost da projekt uspije. Ovo je jedan veliki projekt ne samo ove vlade, nego i budućih, a dobili smo podršku i Srpske akademije nauka i umjetnosti i medija.

Kroz projekt planirati zaposliti mlade, obrazovane ljude?

Zadruga mora funkcionirati na pricipima profitabilnosti i konkuretnosti, te težiti investiranju, usavršavanju proizvodnje, ali i imati društvenu odgovornost – dakle da bude pokretač osnivanja sportskih klubova, folklora i dr. Moraju ih voditi stručni ljudi jer su danas znanje i nove tehnologije pokretač razvoja ekonomije. Zaposlit ćemo mlade agronome, ekonomiste, tehnologe, veterinare i sl.. Želimo ih pristojno platiti i taj trošak će financirati država, tako da plaće budu motivirajuće te da mladi stručni ljudi žele živjeti i raditi na selu.

U Hrvatskoj postoji otpor prema zadrugarstvu kao reliktu prošlosti. Kako ćete taj promjeniti strah ljudi od udruživanja?

Znam da je to možda kod nas problem, ali ja sam bio u Čačku u zadruzi koja se bavi voćarstvom i u kojoj je 20tak zadrugara od 20 do 78 godina koji imaju od 3 do 30 hektara. Oni imaju zajedničku hladnjaču od 1200 tona, svu robu izvoze, imaju suvremenu opremu za soritranje i mladog stručnog voditelja zadruge. Ostao sam fascinirani i vjerujem da možemo prevladati taj otpor i strah u kratkom roku.

NA JUGU SRBIJE PROSJEČNO DOMAĆINSTVO IMA OKO

2,5 HA, U SREDIŠNJOJ SRBIJI JE TO OKO 5,A U VOJVODINI OKO 10,9 HEKTARA