Raste nezadovoljstvo upravljanjem Propriusom
Kontra Global Investa Jedini hrvatski fond za ulaganje u nekretnine doveo u sukob dioničare
Na skupštini 5. rujna glasovat će se o raskidu ugovora o upravljanju između fonda i Global Investa
Spribližavanjem glavne skupštine nekretninskog fonda Proprius, danas jedinog u nas za ulaganja u nekretnine koji je zadržao fondovski ustroj, rastu napetosti među ključnim dionicima. S jedne strane je skupina dioničara predvođena splitskim Stanovima Jadran, tvrtki koja se u javnosti najčešće personificira u Miroslavu Jeličiću Purku, poduzetniku koji je svojedobno i sam bio u fondovskom biznisu.
S druge strane je pak upravljačko društvo Global invest u vlasništvu Croatiainspecta Jadranke Klasničke, pri čemu je Croatiainspect ujedno i 13,5postotni dioničar Propriusa, a kao takav je i predstavnik drugog ‘klana’. Na skupštini zatvorenog alter- nativnog investicijskog fonda (ZAIFa) Proprius sazvanoj za 5. rujna najzanimljivija će točka nesumnjivo biti glasovanje o prijedlogu odluke o raskidu ugovora o upravljanju između fonda i Global Investa. Nakon što je Uprava Propriusa sazvala skupštinu, Jadran Stanovi su kao 10,5postotni dioničar podnijeli zahtjev za dopunu dnevnog reda s prijedlogom odluke o raskidu ugovora. “Postojeće upravljačko društvo već duže vrijeme ne upravlja fondom u skladu s interesima dioničara, a što, između ostalog, proizlazi i iz financijskih pokazatelja”, naveli su u obrazloženju.
Od tog zahtjeva prošlo je već gotovo mjesec dana, ali tenzije su se ponovno pojačale ove srijede, kad je Proprius na Zagrebačku burzu proslijedio mišljenje banke depozitara fonda o raskidu ugovora o upravljanju. Raiffeisen banka je, naime, kao depozitar iznijela stav da raskid smatra štetnim za dioničare Fonda, a njezina argumentacija naljutila je dioničare koji podržavaju raskid.
RAIFFEISEN BANKA KAO DEPOZITAR SMATRA RASKID S GLOBAL INVESTOM ŠTETNIM ZA DIONIČARE FONDA
Posao depozitne banke nije da plaši dioničare, kažu. Ciljaju pritom na navod banke kako “u Hrvatskoj ne postoji drugo društvo za upravljanje koje upravlja nekretninskim AIFom” te je “upitno bi li fond mogao pronaći alternativnog upravitelja s dostatnim iskustvom, a pogotovo bi li to bilo moguće u predloženom (3mjesečnom) otkaznom roku”. Banka je s tim u vezi navela i kako postoji “velika opasnost” da fond ne sklopi u roku novi ugovor, što bi “imalo za posljedicu pokretanje likvidacije Fonda”. Uza sve, upozorila je i da bi odustanak od ugovora, ako za to nema osnovanih razloga, mogao rezultirati i traženjem nakna- de štete na teret imovine Fonda. O mišljenju banke jučer je raspravljao i Nadzorni odbor fonda. Ranko Matić, predsjednik NOa, kaže kako je depozitna banka formalno zadovoljila zakonsku obvezu, ali su u NOu mišljenja da je pristrano ili barem jednostrano sagledala činjenice.
U vezi s mišljenjem depozitara u Hanfi, pak, podsjećaju kako je zakonom propisana obveza za davanje mišljenja o prijedlogu odluke kojom se raskida ugovor o upravljanju te je depozitar dužan upozoriti na eventualne pravne posljedice. Usto, podsjećaju i kako je propisano i da glavna skupština zatvorenog AIFa može donijeti odluku o raskidu glasovima koji predstavljaju najmanje 3/4 temeljnog kapitala za- stupljenoga na skupštini. Jedan od nezadovoljnih dioničara fonda neslužbeno nam je rekao kako je mišljenje depozitara zapravo razumljivo jer su potvrđivali dvojbene postupke upravljačkog društva koji nisu bili u interesu dioničara fonda. To isto društvo dioničarima je, kaže, izgubilo gotovo 180 milijuna kuna; dva milijuna dionica prilikom izdanja ulagači su plaćali sto kuna, a tržišna vrijednost danas im je 12 kuna. Dodaje kako je u deset godina trajanja fonda iz njegove imovine za naknade upravljačkom društvu otišlo oko 31 milijun kuna, za naknade depozitnoj banci daljnjih 2,2 milijuna, a ukupni troškovi uključuju i neke druge vrste naknada. U tom razdoblju akumulirano je pak 133 milijuna kuna gubitaka pa je s više od 203 milijuna kuna ukupnog kapitala prilikom osnivanja on danas sveden na nešto više od 70 milijuna. Doduše, u međuvremenu je i ugovor u upravljanju mijenjan pa su slijedom toga i troškovi upravljačke naknade smanjeni (lani 1,4 milijuna ili milijun manje nego divje godine ranije), a prošle je godine i gubitak fonda (5,7 milijuna) bio najmanji od 2011.
No, očito i dalje postoji nezadovoljstvo i nepomirljive razlike. Ostaje vidjeti dijeli li mišljenje Stanova Jadran, koji su se i u nekim drugim kompanijama istaknuli dioničarskim aktivizmom, dovoljan broj ostalih dioničara, tj. hoće li se na skupštini 75 posto zastupljenih glasova izjasniti za njihov zahtjev.