ZAŠTO NEMA INKUBATORA ZA TURISTIČKE STARTUPE U DUBROVNIKU

Solarni sustav Previše turista Dubrovnik je prvi grad na svijetu koji je imao karantenu, najpopularniji način zaštite od zaraznih bolesti u srednjem vijeku, tu je inovaciju uveo prije gotovo 700 godina, zar ne bi turisti platili da iskuse nešto tako auten

ZAR JE NUŽNO DA SU SVI MUZEJI U DUBROVNIKU SMJEŠTENI U GRADSKOJ JEZGRI?

Drugu godinu za redom Zagrebačka razvojna agencija RAZA organizira poslovni inkubator za startupe u turizmu. Ove godine Raza je iznenadila dodatno, jer osim što je lani prva u Hrvatskoj organizirala startup inkubator za najvažniju gospodarsku granu u državi, ove godine pokrenut će i startup inkubator za energetiku, prešućeni potencijal za gospodarski uzlet države ne samo u energiji već i u prometu, ITu itd. No, vratimo se turizmu.

U Dubrovniku pak, simbolu našeg turističkog uspjeha, već drugu godinu zaredom ništa. Drugu godinu zaredom turistički biser propušta napraviti poslovni inkubator za turističke startupe.

Slaba organizacija

Nije li ironično da turistički najznačajniji grad u Hrvatskoj, i to u državi koja ekonomski nije propala samo zbog turizma, i u kojoj je turizam najvažnija gospodarska grana s udjelom u BDPu od 30 posto da baš tom gradu nema poslovnog inkubatora specijaliziranog za startupe u turizmu? Ali se zato na obali žale. Previše im je turista. Gužve su. Buka je. Turisti svašta rade. Piju. Seksaju se po parkovima i plažama. Galame. Trešti muzika. Tiskaju se po pitoresknim središtima gradova. Uzrokuju skupoću. Jednostavno tvrde: previše je turista!

I onda doznajemo senzacionalnu brojku od lani. U središtu Dubrovnika, staroj gradskoj jezgri, odjednom je bilo više od 6000 turista. Ove godine će ih možda biti u pojedinim trenucima i devet tisuća. Brojka stvarno zvuči impresivno. No, nakon malo guglanja već možete saznati da je najveći IT sajam na svijetu, Cebit u Njemačkoj, ove godine okupio 200 tisuća posjetitelja. Ultra u Splitu ove je godine okupila 140 tisuća posjetitelja, INmusic festival u Zagrebu 100 tisuća posjetitelja, jednako kao i ovogodišnji Mobile World Congress u Barceloni. U Zagrebu se redovito organiziraju konferencije s tisuću do dvije posjetitelja, a konferencije s 15, 30 ili čak 50 tisuća posjetitelja sasvim su uobičajene u svijetu. S druge strane, Dubrovnik puca po šavovima već na 6000 posjetitelja?! Zaboravimo pri tome dvostruke standarde, jer tijekom ljeta je 6000 previše no za doček Nove Godine i 10tak tisuća posjetitelja sasvim je uredu.

Dakako niti jedna konferencija, festival ili druga manifestacije, čak ni ona od tisuću posjetitelja, ne prolazi bez kvalitetne organizacije. U Dubrovniku je možda problem taj što takve organizacije nema. Budući da se i druge destinacije po obali žale za posumnjati je da niti one nemaju adekvatnu organizaciju.

Naravno da nitko neće natiskati 6000 ljudi na neki prostor bez da je osmislio sve od sigurnosnih, zdravstvenih, animatorskih, komercijalnih, korisničkih i inih sadržaja i pitanja. No, Hrvatskoj se turizam ponovo, i ove godine, čini se, dogodio.

Nova prometna rješenja

I po dobrom hrvatskom običaju, umjesto rješenja i akcija, krenule su žalopoljke. Umjesto “mrkve” odmah se počelo pričati o “batini”. Nije se krenulo u osnivanje startup inkubatora u Dubrovniku kako bi se potaknulo stvaranje tvrtki koje će nuditi rješenja kako smanjiti gužve, poboljšati iskustvo turista, te na zdrav način povećati broj radnih mjesta već su krenuli prijedlozi kako svu tu organizacijsku stihiju pokrpati ograničenjima. Kao nekad kad smo imali režim koji je funkcionirao upravo na tom principu.

Pri tome nikome nije palo napamet da primjerice ugasi HTZ i puste milijune koje trošimo u promidžbu Hrvatske kao turističke destinacije po svijetu preusmjerimo u saniranje situacije na terenu?! Možda vam to zvuči neobično, ali ako HTZ svojim sladunjavim reklamama mami “višak” turista u Hrvatsku prva, logična mjera “obrane” trebala bi biti micanje tog mamca. Skidanje reklama iz etera.

Dakako, to nije jedini način. Nije ni dobar način, jer može se problem riješiti bolje drugačije. Kad je već HTZ uspio kreirati veću potražnju ne bi li logično bilo uložiti lokalno u veću ponudu? Stvoriti više i raznolikije turističke ponude i rješenja za turizam? Ne bi li rješenje bilo potaknuti stvaranje startupa koji nude rješenja za destinacijski menadžment? Onih koji imaju nova prometna rješenja ili pak financijska rješenja ili rješenja u području industrije u kulturi?

Jer ako se oni koji žive na obali mogu žaliti da im je previše turista, onda se oni koji kao turisti tamo borave mogu itekako žaliti da mnogo, mnogo toga na našoj obali još uvijek nedostaje.

Pogledajte samo Dubrovnik. Želite li okusiti malo povijesti toga grada naravno da ćete otići u staru gradsku jezgru i prošetati se Stradunom. No, zar je stvarno nužno da su takoreći svi muzeji u Dubrovniku smješteni u toj istoj staroj gradskoj jezgri?

Zar ih ne bi bilo logično sve iseliti iz jezgre i tako natjerati turiste da se unutar starog grada zadržavaju malo manje, a paralelno učiniti i ostale djelove Dubrovnika atraktivnijima za boravak turista? Ili primjerice ne bi li bilo logično da grad stimulira suvenirnice i trgovine da se isele izvan stare jezgre, možda na neku obližnju lokaciju pogodnu za to, te da posjet toj lokaciji turistički vodići uključe u sve ture razgledavanja kako bi, opet, turiste “mrkvom” a ne “batinom” namamili da što kraće vrijeme provedu u starom gradu? U krajnjoj liniji ne bi li bilo logično da se posjet staroj jezgri naplaćuje po danu? Ne treba tjerati kruzere i turiste već im omogućiti da izaberu novčanikom. Sličnih primjera ima na pretek. Dubrovnik je idealan primjer koliko je naš turizam u tom smislu zapušten i koliko se opire startupima. Zato je valjda i normalno da su u Dubrovniku najtraženiji izleti u Crnu Goru i BiH?!

Podsjetimo se pak što je Dubrovnik bio prije nego je postao pozornica za Game of Thrones. Bio je destinacija. Imao je Srđ, Konavle, Ston, Cavtat, Pelješac i otoke. Dubrovnik nije bio samo Du- brovnik. Usto, to je graddržava koja je iznjedrila najbolju hrvatsku diplomaciju, čak i u usporedbi s njenim suvremenim pulenima. Dubrovačka republika prva je u Europi ukinula ropstvo te prva priznala neovisnost SADa. I 500 godina kasnije uzor je suvremenoj Hrvatskoj kakvu bi vanjskotrgovinsku politiku mogla voditi kad bi imali te kapacitete i vizionare.

No, u povijesti Dubrovnika krije se i jedno brzo i jednostavno, a potencijalno vrlo zabavno rješenje za turističke gužve. Dubrovnik je prvi grad na svijetu koji je uveo karantenu, najpopularniji način zaštite od zaraznih bolesti u srednjem vijeku i svojevremeno jednu obranu koju je Europa tog doba imala od crne kuge. To je inovaciju uveo prije gotovo 700 godina. Mislite li stvarno da turisti ne bi platili da iskuse nešto tako autentično? Startupi bi brzo donijeli niz takvih promjena. Posebno turistički, ali im treba podrška od najjačih.

NE TREBA TJERATI KRUZERE I TURISTE VEĆ IM OMOGUĆITI DA IZABERU NOVČANIKOM