Uprava i dobavljači i dalje u raskoraku oko modela namirenja dugova
Međudioničarski odnosi Trenutno onaj tko drži 51% ima korist, a to bi mogli biti financijski vjerovnici
To su obveze s kojima moraju računati i koje su važne za investitore koji namjeravaju sudjelovati i u refinanciranju tzv. roll up kredita. U Agrokoru ističu kako su procijenjeni iznosi duga koji neće biti podvrgnut otpisu preliminarni i temelje se na trenutnoj pretpostavci da je vrijednost zaloga barem jednaka vrijednosti tražbine za svaku osiguranu tražbinu. A budući da su procjene vrijednosti zaloga u tijeku, te procjene osiguranih tražbina također mogu ispasti drukčije.
Cijeli proces nagodbe i namirenja izvanredna uprava gradi na Entity Priority modelu (EPM, prema tvrtkama dužnicima), što dobavljači i dalje spore.
Najveći izazov osim isplate graničnog duga, urpavo je pitanje modela. Dobavljači inzistiraju na sadržajnoj konsolidaciji u kojoj bi se Agrokor tretirao kao jedinstvena stečajna masa. Njima je bolje da se ide kroz suštinsku konsolidaciju jer to naravno znači da će se jednako naplatiti kao i sve financijske institucije. Naime, EPM pretpostavlja da se najprije naplaćuješ od glavnog dužnika, a onda krećeš prema jamcima. A kako sve banke imaju veliki broj sudužnika, oni bi ovdje bolje prošli. Suštinska konsolidacija znači da se svi namiruju jednako iz jedne stečajne mase.
No, na postupovnoj konsolidaciji inzistira Agrokor i savjetnik za restrukturiranje AlixPartners, potvrđuje se, s tim i dalje računa. Nije došlo do zaokreta, a kako je poznato izvanredna uprava predala je svoju žalbu na rješenje o utvrđenju tražbina. Pobija obrazloženje kojim sud ukazuje da se nagodba trebala bazirati na suštinskoj konsolidaciji. Agrokor tako i s novim izvanrednim povjerenikom ustrajava na stavu da sam zakon isključivo govori o postupovnoj konsolidaciji. To znači da se nagodba ne bi smjela raditi na jedinstvenoj stečajnoj masi, i da se vjerovnici mogu namirivati isključivo zavisno od toga tko im je točno dužnik i kakav je imovinski potencijal (vrijednost) tog pojedinačno određenog dužnika.
Predmet je na VTSu, a neslužbeno se doznaje raspoređen je u rad suca Radovana Raduke. Ostaje za vidjeti hoće li žalba iz formalnih razloga biti odbačena – naime, Lex Agrokor ne predviđa mogućnost žalbe za dužnika na rješenje o utvrđenim tražbinama, te hoće li ipak žalbeni sud biti ponukan da objavi pravna stajališta o pravnim pitanjima, što neki i očekuju, kako pojašnjavaju, s aspekta da je riječi prvom i velikom slučaju u primjeni o kojem ovise veliki gospodarski i financijski interesi, pa tako i o navedenom problemu. “U svojoj 25 godišnjoj odvjetničkoj i pravničkoj praksi nisam vidio još da se netko žali na obrazloženje, jer za to naravno nema pravne osnove. Žaliti se može samo na odluku suda, a ne i na njeno obrazloženje”, komentirao je jedan iskusni pravnik iz krug velikih dobavljača koji nije želio biti imenovan. Za zagrebačkog odvjetnika Miću Ljubenka, sam model nagodbe za koji nije poznato predviđa li se namirenje vjerovnika i kroz isplatu, ili samo kroz pretvaranje tražbina u kapital, ili zapravo kombinirano tako da se granični dug isplati, a stvari pretvori u kapital, izvorište je niza problema.
“Ako se nudi isplata po nagodbi cijelog graničnog duga, a pretvaranje u kapital starog duga, koje je opravdanje za to? Radi čega mlađi vjerovnik ima pogodovan status u odnosu na starijeg, zašto mlađi dobiva novac, a stariji dionice? To može biti pravilno samo ako svi mogu birati i sami se prijavljivati i oblik namirenja. Ako ne mogu, svi vjerovnici istog dužnika trebaju imaju istu vrstu namirenja”, navodi Ljubenko. Procjena vrijednosti imovne, a kao parametar za podlogu u namirenju u bilo kojem ukupnom iznosu, prema našem sugovorniku nije prihvatljiva za prikazivanje, jer treba prije toga izdvojiti opterećenu imovinu od slobodne imovine. To se, kaže, nije učinilo, a kad bi se napravilo bilo bi vidljivo da je slobodna imovina znatno manje vrijedna. Također, ni analiza nove holding strukture ne govori ništa bitno “dok se ne zna kako će biti uređeni međudionički odnosi”.
“Ako se ne urede, onaj tko drži 51% ima korist, a to bi mogli biti financijski vjerovnici, ako svi pretvaraju tražbine u kapital”, kaže Ljubenko.
Kako navodi, potreban je i prijedlog Agrokora oko jamstava, ostaju li sva jamstva (i regresi) ili ne. Predstečajni zakon je definirao da ostaju, a Lex Agrokor to ne definira, i prema Zakonu o obveznim odnosima smatralo bi se da je nagodba novacija tj. da ne ostaju. Nije dobro, smatra Ljubenko, da se s tim pitanjem odugovlači, i pušta na nagađanje kako će ga pravnici kasnije tumačiti, već bi Agrokor trebao iznijeti kako će ga nagodbom definirati. Ukidanje jamstava između kompanija dužnika bez ukidanja svih jamstava, pravno je po njemu sporno, jer će neki vjerovnici dobavljači ostati i dalje jamci bankama, a te iste banke su imale i drugog dužnika iz grupe koji bi tada prestao biti jamac.
NA POSTUPOVNOJ KONSOLIDACIJI INZISTIRA AGROKOR I SAVJETNIK ZA RESTRUKTURIRANJE ALIXPARTNERS