‘Proizvođači će morati zbrinuti svoju ambalažu’
Nova pravila Glavna tema bilo je ospodarenje ambalažnim otpadom
Kada govorimo o novoj strategiji o plastici, ključni problem je što je Europa još nije kvantificirala metodologiju, kaže Aleksandra Anić Vučinić s Geotehničkog fakulteta
Do 2030. EU predviđa da kompletna uporabna plastika bude pogodna za reciklažu ili daljnju uporabu, a Hrvatska stoji dosta dobro po pitanju zbrinjavanja ambalaže, posebno plastične, rečeno je na panelu “Gospodarenje ambalažnim otpadom”.
Ipak, Aleksandra Anić Vučinić s Geotehničkog fakulteta upozorava da je Hrvatska generalno još daleko od EU standarda po pitanju zbrinjavanja otpada je da je u EU prosjek odlaganja otpada 40 posto, a u Hrvatskoj i više od 70.
“Ambalaža je važan segment koji se mora oporabiti da bi se ostvarili EU ciljevi. Kada govorimo o novoj strategiji o plastici, ključni problem je što je Europa još nije kvantificirala metodologiju. Kako će se uzeti iz mora mikroplastika, s kojim uzorkom i kako će se mjeriti učinak? To je ono o čemu ‘se glođu’ europski znanstvenici. Sad je jedna od mantri ekodizajn. No, što to znači. Tko će to mjeriti i procjenjivati što je eko, a što nije? Kakve će to imati tržišne efekte? Bez državne intervencije, i sankcioniranja, teško je nešto bitno učiniti jer se samo može apelirati na savjest potrošača”, ističe.
Zvonimir Marić iz FZOEU navodi da je Hrvatska jedna od rijetkih u EU uspjela urediti sustav reciklaže plastičnih boca s naknadom za povrat.
“On je financijski zahtjevan i zbog toga mnoge zemlje nisu ušle u njega. S ovim projektom smo postigli cilj jer su s njim zadovoljni građani koji dobi- ju povratnu naknadu, tvrtke koje dobe kvalitetnu sirovinu, a društvo je riješilo značajan ekološki problem”, kaže Marić. Što se tiče ostale plastične ambalaže, mislim da se ona ne bi smjela miješati s pićima jer ima potencijalno i opasna svojstva. Tu bi se moralo razmišljati o nekoj drugoj grupi depozitnog sustava. Skandinavske zemlje su puno ulagale u tehnologiju pa se plastični otpad predaje u samim trgovinama na automatima koji prepoznaju vrstu plastike te je odmah zbrinjavaju prema unaprijed zadanim varijablama čime se štedi na transportu i na dodatnoj obradi. Sustav bi bio samoodrživ da se 90 posto takvog otpada prikuplja preko automatiziranog sustava”, pojašnjava Marić.
Dragica Bagarić, direktorica EkoOzre, ističe da EU propisuje da su u sustavu zbrinjavanja otpada dužni sudjelovati svi, pa i proizvođači. “Do 2024. će sve članice EUa morati propisati obvezu proizvođačima da u potpunosti i zbrinu vlastitu ambalažu. Potrebno je urediti na optimalan način skupljanje i druge plastične ambalaže koja nije od pića”, kazala je.
Valentina Keblar iz Unija Nove, predlaže da se uvede neki vid benefita, kroz povratnu naknadu ili nešto drugo, i za povrat drugih oblika ambalaže osim boca za piće.
Dodaje da je problem s otpadom i što postoje razne vrste plastike koju onda treba pri oporabi dodatno razdvajati. Po pitanju stakla je problem i etiketa jer proizvođači miješaju materijale, koriste prečvrsto ljepilo te je to nemoguće postojećim tehnologijama razdvajati.