Je li slovenski model ključ lakšeg uvoza radne snage?
Nemaju izbora Uvoz radnika je složena i skupa procedura, ali ponekad krajnja nužda poslodavaca kojoj pribjegavaju kada se zaista više ne mogu drukčije ‘namiriti’
Ulagačima nije problem platiti radnike, ali jest mjesecima čekati brojne papire, tvrdi Sonja Čikotić, bivša glavna savjetnica ministra uprave
Sve više posla, a sve manje radne snage. Hrvatska se, sad je već jasno kao dan, suočava s velikim odseljavanjem ljudi, a time i problemom funkcioniranja tržišta rada odnosno manjkom (kvalificirane) radne snage u gotovo svim djelatnostima.
Poslodavci koji na to upozoravaju, zato su već neko vrijeme prisiljeni i uvoziti radnike te tražiti povećanje kvota za te”operacije”. Vlada RH je za ovu godinu odobrila kvotu za zapo- šljavanje 21.210 stranaca u Hrvatskoj, od toga 10.770 u graditeljstvu, 4660 u turizmu, 1600 u metalskoj industriji,
1408 u brodogradnji, više od po 700 u prometu i prehrambenoj industriji,
580 u prerađivačkoj, 300 u informatici i 260 u poljoprivredi. Osim manjka radnika i (ne)popunjenosti kvota, sve češće se upozorava na probleme prilikom uvoza radnika i predugo trajanje tih kompliciranih procesa.
Predugo traje
Naši poslodavci često zapošljavaju radnike iz BiH, Bugarske, Indije, Srbije i ostalih država, no žale se da procedura u Hrvatskoj i provjere pri MUPu traju mjesecima, umjesto da se fleksibilizira uvoz radne snage. Također, potražnja povisuje cijenu, a radnici nerijetko odustanu od dolaska ili pak poslodavci odustanu od njihova dovođenja. Davorko Vidović, savjetnik za radnu politiku i zapošlja- vanje u Hrvatskoj gospodarskoj komori i bivši ministar rada i socijalne skrbi, potvrđuje da radnika nedostaje gotovo u svim sektorima i da se poslodavci susreću s problemom pronalaženja radnika, bila uvozna kvota popunjena ili ne.
“Kvota je odobrena i tada počinje potraga za radnikom. Primjerice, u HGK napravimo anketu, javljaju se različite kompanije koje unaprijed za sljedeću godinu moraju znati koliko im u kojem sektoru treba radnika. Poslovi se sklapaju permanentno, a do velikih suradnji teže dolazi jer se ne zna hoće li biti dovoljno radnika pa kompanije ‘od oka’ procjenjuju. U Vladi i Ministarstvu rada i socijalne skrbi i dalje se o ovoj temi ne razgovara na odgovoran način”, tvrdi Vidović i dodaje da bi idealno rješenje bio sustav iz Slovenije kojim se, ako poslodavac ne može naći radnika, automatski odobrava pravo na uvoz iz inozemstva.
Hrvatska gospodarska komora i Hrvatska udruga poslodavaca već neko vrijeme predlažu korištenje slovenskog modela. “U Hrvatskoj je slaba i unutarnja mobilnost pa radnika više nemate nego imate”, rekao je bivši ministar koji smatra da će Njemačka tražiti radnike na prostorima JI Europe zato što je radna snaga blizu, kvalitetna je, ali i jeftinija. Smatra da bi se prijave trebale vršiti u HGK jer bi tada dozvola bila izdana u sedam dana dok bi MUP obavljao sigurnosni dio provjere.
“Treba napustiti model kvotnog uvoza i uvesti onaj fleksibilniji. Uvoz
Problem je birokratiziranost. Kao poslodavac moram prikupiti i platiti sve dozvole i proći proceduru koja traje dva mjeseca za radnika koji će ostati raditi tri