U izbornoj godini izazov je provesti hrabrije poteze i obuzdati veće apetite

Tri godine poticajnog okruženja nisu ni izbliza dovoljno iskorištene za jačanje konkurentnosti

Uz krhku Vladu i ne baš osobitu političku kulturu, pečat političke ekonomije u upravljanju državnim proračunom je razvojno ograničenje

Prijedlog državnog proračuna za 2019. godinu prošao je uobičajenu golgotu saborske rasprave. Priliku za još malo političkog pripetavanja oko plana koji uz 136,1 milijardu kuna prihoda predviđa 140,3 milijarde rashoda pružit će današnje izjašnjavanje o brojnim podnesenim amandmanima, a glasovanje o samom proračunu očekuje se u ponedjeljak. Osim već poslovičnih prijepora između vladajućih i oporbe o tome koliko je proračun (ne)ambiciozan, (ne)razvojan i socijalno (ne)osjetljiv, mnogi zastupnici i ovaj su put najviše napora uložili u smišljanje efektnih doskočica. Bilo je tako, primjerice, usporedbi s orkestrom Titanica, ali i s kuhanjem sarme.

Okvir državnog proračuna Vlada je ugrubo postavila još u ljetos objavljenim Smjernicama ekonomske i fiskalne politike, a detaljno razrađen predstavila je prije nekoliko tjedana. Proteklih godina makroekonomske i proračunske projekcije pokazale su se konzervativnijima pa se slijedom boljeg punjenja proračuna “u hodu” čak oslobađao i prostor za određene uštede i neplanirane rashode, a u konačnici i za iskazivanje suficita na razini opće države. Potvrda odgovornijeg upravljanja javnim financijama utoliko je i to što danas malo tko sumnja u ostvarivost plana prihoda za iduću godinu, a dio analitičara smatra da bi proračunski saldo i dogodine mogao ispasti bolji od projiciranog deficita opće države od 0,5 posto BDPa.

Stvarno povećanje nije beznačajno

Doduše, značajnim poboljšanjima fiskalnih pokazatelja nemalo su posljednjih godina pridonijeli povoljni vanjski faktori s odrazom i na turizam i s njim povezan izvoz.

“Na neki način smo uvezli taj rast”, objašnjava ekonomski analitičar Velimir Šonje. Sami, kaže, nismo nešto bitno napravili u ekonomiji. I dalje smo za poslovanje loša destinacija, skupa, s neučinkovitim institucijama. Sve u svemu, ekonomisti mahom priznaju određene pomake, pa i dobrodošle korekcije u vidu još jedne,

oko tri milijarde kuna teške runde poreznog rasterećenja ugrađenog u plan proračunskih prihoda. Ali ostaje činjenica da je fiskalna konsolidacija dosad bila daleko više oslonjena na prihodnu stranu i da protekle tri godine poticajnog ekonomskog okruženja nisu ni izbliza dovoljno iskorištene za jačanje konkurentnosti i strukturne promjene kojima bi se ojačao potencijal rasta i stvorio prostor za protuciklično djelovanje kad vanjski vjetrovi ne budu puhali u leđa. U svemu je važno i što su prošla i ova godina bile bez izbora. Već dogodine ponovno počinju izborni ciklusi koji obično ne idu pod ruku s hrabrijim reformskim potezima, s njima izazov postaje i samo obuzdavanje još većih apetita.

“Prihodna strana proračuna dominantno je određena indirektnim porezima i u osnovi je izrazito prociklična, dok su proračunski rashodi relativno rigidni pa se, ovisno o fazi ciklusa, ‘financijska konstrukcija’ zatvara neto zaduživanjem države i promjenama udjela državnih investicija u strukturi ukupnih rashoda”, upozorava u jednoj analizi i Macropuls bivšega guvernera Željka Rohatinskog.

I najnoviji državni proračun odražava rigidne proračunske rashode, ali to je obilježje trasirano mnogo ranije i čuditi se može samo čuđenjima i razočaranjima što, eto, i dogodine rashodi rastu u odnosu na prethodnu godinu. Istodobno, sve vrijeme se tek načelno, povremeno i vremenski nedefinirano otvaraju pitanja poput produktivnosti i sustava nagrađivanja u državnoj upravi, visine plaća nasuprot masi plaća odnosno propitivanja broja zaposlenih i učinkovitosti. Isto vrijedi i za profesionalizaciju upravljanja javnim poduzećima, funkcionalno spajanje bolnica, teritorijalni (pre)ustroj. Jedno od rijetkih područja u koja se zagrebalo je mirovinski sustav, ali opet su neka ključna pitanja, poput mirovina po posebnim propisima (tzv. povlaštenih) kod kojih prava ne proizlaze iz uplata doprinosa. Daljnji rast proračuna utoliko je samo sumiranje svega što se (nije) događalo u raznim resorima.

Od gotovo sedam milijardi kuna povećanja rashoda na razini središnjeg proračuna (u širem obuhvatu i više) veći dio, oko 4,1 milijardu, odnosi se na rashode koji se financiraju iz europskih fondova i ne utječu na razinu deficita. No, ni 2,8 milijardi kuna “stvarnog povećanja proračuna” nije beznačajno. Približno polovica tog povećanja posljedica je indeksacije mirovina, porasta izdataka za mirovine i mirovinska primanja. Ostatak je uglavnom raspoređen na nekoliko glavnih stavki: povećana izdvajanja za demografsku obnovu, masu plaća koje se isplaćuju iz proračuna, znanost i obrazovanje i fond za financiranje europskih projekata. Istodobno, značajniji iznosi smanjenja ostvaruju se tek na rashodima za kamate, zbog nižih kamata koje su dijelom posljedica općih financijskih uvjeta, ali i popravljanja kreditnog rejtinga i proaktivnosti poput one u restrukturiranju duga cestarskog sektora.

Iako je u odnosu na prijedlog proračuna koji je Vlada uputila u Sabor u međuvremenu napravljen ustupak u sklopu mirenja sa sindikatima javnih službi, to ipak neće dodatno probiti zadani okvir proračuna. Umjesto tri posto već ‘ucrtanih’ u proračun za 2019. dogovoreno je povećanje od 3% početkom godine i dodatnih 2% od rujna, ali ministar financija Zdravko Marić objasnio je kako će se taj novac iznaći kroz 150 milijuna kuna ušteda unutar postojećeg plana rashoda.

Sporiji rast realnog dohotka

Na sličan način, međutim, teško bi se u planirane gabarite uklopilo i 300400 milijuna kuna procijenjenog ceha za osiguranje besplatnih udžbenika za sve osnovnoškolce, što je inicijativa koju je u proračunsku priču gurnuo saborski klub stranke Milana Bandića. Državni proračuni uvijek su i odraz političkih kompromisa, ali epizoda s udžbenicima za mnoge promatrače prelazi zapravo liniju političke ucjene i samo upečatljivije podcrtava karakter aktualne koalicije.

Dok je Marić još u srijedu ponavljao da u državnom proračunu za to nije predviđen novac (upućujući novinare na čelnike stranaka parlamentarne većine), zagrebački gradonačelnik nehajno je rekao da to pitanje smatra riješenim te da “vjeruje da od iduće godine privilegij da imaju besplatne udžbenike neće imati samo zagrebački osnovnoškolci, nego i drugi”. Neki će to prevesti tako da bi se dogodine proračunu Grada Zagreba zapravo “oslobodilo” između 100 i 200 milijuna nauštrb središnjeg proračuna. Kako bilo, ministar je kasnije rekao da je postignut politički dogovor da se u ponedjeljak u Saboru glasa o proračunu kakav je raspravljen u utorak, a o udžbenicima za iduću školsku godinu, kaže, ima vremena za analize i modele.

Ekonomski analitičari reći će kako je politička realnost uvijek siva pa i u traženju kompromisa oko proračuna. Nažalost, uz krhku Vladu i ne baš osobitu razinu političke kulture, pečat političke ekonomije u raspolaganje javnim novcem koje se uređuje kroz proračune dugoročno je razvojno ograničenje.

O razvojnom kaskanju dovoljno govore konvergencijski rezultati; realni dohodak po stanovniku u Hrvatskoj uporno bilježi sporiji rast nego u ostalim zemljama tzv. Nove Europe.

“Problem je što su nakon tri kruga poreznog rasterećenja mogućnosti poticanja ekonomije putem smanjenja poreza, posebice poreza na dohodak, uvelike iscrpljene”, smatra Željko Lovrinčević sa zagrebačkog Ekonomskog instituta. Zahvaljujući posljednjem krugu rasterećenja s efektom od gotovo tri i pol milijarde kuna dogodine bi stopa rasta BDPa mogla dosegnuti 2,6 posto. Poticaj rastu slijedom poreznog rasterećenja procjenjuje između 0,3 i 0,4 postotna boda, što znači da bi bez toga gospodarski rast usporio na 2,1 ili 2,2 posto.

Ministarstvo financija učinilo je, kaže Lovrinčević, što je moglo i osiguralo vrijeme da drugi resori nešto naprave. Drugim riječima, krajnje je vrijeme za ozbiljnije okretanje strukturnim prmjenama i rashodnoj strani proračuna. Zasad imamo najave ministra gospodarstva Darka Horvata o novom paketu smanjenja parafiskalnih nameta i administrativnih rasterećenja. Može li se na pragu novih izbornih ciklusa očekivati više?

NAKON TRI KRUGA RASTEREĆENJA

MOGUĆNOSTI POTICANJA EKONOMIJE

KROZ SMANJENJE POREZA, NA DOHODAK SU ISCRPLJENE”

Ekonomski institut