Danko Končar neće biti strateški partner za Uljanik?
Horvatovo ne Dobio od ministra nekoliko dana da se izjasni o svojoj ulozi
Prema novom konceptu Končar ne bi uložio niti kune nego sve prebacio na državu, ministar Horvat protiv je toga
Danko Končar neće biti strateški partner za Uljanik, zaključak je koji se može izvući iz jučerašnjih izjava ministra gospodarstva Darka Horvata. To što Končar sada nudi još je manje nego u programu restrukturiranja iz srpnja, kojeg je Europska komisija ocijenila neprihvatljivim i neodrživim. Tada je, naime, predviđano da Končar u spašavanje pulskog brodogradilišta ulazi s 200 milijuna kuna u novcu, kojima bi dokapitalizirao Uljanik d.d., te uz potporu države restrukturirao Uljanik Brodogradilište, tvrtku koja je gubitaš unutar ove grupacije. Prema najnovijem konceptu Končar de facto ne unosi niti kunu, nego predlaže potpuno prebacivanje financijskog tereta na državu. Ona bi najprije trebala postati većinski vlasnik Uljanika, te potom i osigurati cjelokupan trošak restrukturiranja, koji po informacijama koje nisu demantirane, sada prelazi 1,3 milijarde eura.
Končarev bi, pak, fokus bio na dijelu projekta restrukturiranja koji se odnosi na tzv. diverzifikaciju osnovne djelatnosti, odnosno gradnju nekretnina. Njihovom prodajom nakon pet do sedam godina Končar bi Uljaniku omogućio ispunjenje svog uloga. Drugim riječima Končar ne bi bio strateški partner, nego bi menadžirao procesom kojeg bi država u cijelosti sama financirala. Sam Horvat kaže da je takav prijedlog neprihvatljiv za Vladu i da neće dobiti odobrenje Europske komisije, jer pravila o dopuštenim državnim potporama podrazumijevaju da država ne ulazi vlasnički u tvrtku koju se restrukturira, a strateški partner mora u realnom financijskom smislu participirati s 50postotnim udjelom u troškovima restrukturiranja. Začuđuje, međutim, da Horvat i nakon ovih konstatacija još uvijek ostavlja nekoliko dana Končaru da se izjasni o tome želi li ili ne sudjelovati u restrukturiranju Uljanika. Jer Končar od kada su ga Uprava i Nadzorni odbor Uljanika odabrali kao mogućeg strateškog partnera ne krije svoj primarni fokus u pulskom brodogradilištu i ne odstupa od njega.
Država je u ovom slučaju pokazala izuzetnu neodlučnost države koja ni nakon što su aktivirana dana državna jamstva Uljaniku nije preuzela kontrolu kako bi zaštitila svoj interes i sama ušla u pregovore s brodovlasnicima i kooperantima kako bi se zadržali poslovi, te otvorila razgovore i s drugim potencijalnim investitorima. Veliko je pitanje koliko bi ozbiljni investitori sada bili voljni ulaziti u pregovore, jer svaki mjesec za brodogradilište znači nove goleme gubitke, samo za plaće 20ak milijuna kuna, a penali zbog kašnjenja i raskinuti ugovori ostavljaju sada tanke pregovaračke pozicije za nove ulagače i dodatne briselske rokove za Uljanik. ❖
DRŽAVA BI NAJPRIJE TREBALA POSTATI VEĆINSKI VLASNIK ULJANIKA, TE POTOM I OSIGURATI CJELOKUPAN TROŠAK RESTRUKTURIRANJA KOJI IZNOSI OKO 1,3 MILIJARDE EURA