Poslovni Dnevnik

U POHVALU DEMOGRAFSK­OM PADU

- ADAIR TURNER redakcija@poslovni.hr *Adair Turner, viši je savjetnik Instituta za nova ekonomska razmišljan­ja i bivši predsjedni­k Uprave tijela nadležnog za financijsk­e usluge u Ujedinjeno­m Kraljevstv­u te predsjedni­k Komisije za energetsku tranziciju.

Razvojni model Iz ekonomske povijesti proteklih 70 godina znamo samo jedan dokazani put od siromaštva do razine srednjeg i visokog dohotka, a to podrazumij­eva fazu u kojoj se stvara veliki broj radnih mjesta u izvozno orijentira­nim proizvodni­m sektorima. Upravo to sada žele učiniti afričke zemlje

Svake dvije godine Ujedinjeni narodi izdaju svoju najnoviju procjenu budućih populacijs­kih trendova. Njihova predviđanj­a za 2019. godinu otkrivaju oštru podjelu. Diljem cijele Azije, Europe i obaju Amerika, već je postignuta ili će uskoro biti postignuta stabilnost populacije, gdje srednja projekcija naznačuje povećanje s današnjih

6,4 milijardi na 6,5 milijardi u

2100. godini, što je rast od samo 2%.

Za razliku od toga, Ujedinjeni narodi predviđaju vrtoglavi porast stanovništ­va Afrike s 1,34 milijarde na 4,28 milijardi. Onkraj nekoliko desetljeća, populacijs­ki trendovi ponajprije ovise o prognozama budućih stopa plodnosti koje su inherentno neizvjesne. Međutim, diljem svih svjetskih naprednih gospodarst­ava trenutačan obrazac plodnosti održao se toliko dugo da se čini izglednim da će ostati stabilnim svojstvom ljudskog društva.

Imigranti jedino rješenje?!

U svim gospodarsk­i naprednim zemljama, stopa plodnosti rapidno je pala između kasnog 19. stoljeća i 1920ih, uslijed sve veće raspoloživ­osti kontracepc­ije i žene su se sve više oslobađale od sfere kućanstva kroz obrazovanj­e i veće sudjelovan­je u formalnoj radnoj snazi.

No, nakon pada ispod 2 u brojnim zemljama između dva svjetska rata, stopa plodnosti ponovno je porasla neposredno u poslijerat­nom razdoblju, dosegavši oko 2,4 u sjevernoj i zapadnoj Europi i tek premašivši tri u Sjevernoj Americi. Međutim, pola stoljeća nakon 1970., diljem zemalja i tijekom vremena dominira osobito ustaljeni obrazac. Bududa je stopa plodnosti u sjevernoj i zapadnoj Europi pala ispod dva tijekom ranih 1970ih, dok je stopa plodnosti u južnoj Europi slijedila istu putanju jedno desetljeće kasnije, nikad više nije porasla iznad dva, a trenutačni europski prosjek iznosi 1,6 i niti u jednoj zemlji ne premašuje 1,85. Stopa plodnosti u Kanadi nikad nije premašila dva nakon ranih 1970ih i trenutačno iznosi 1,53.

Stopa plodnosti u SADu, nakon pada ispod dva tijekom 1970ih, porasla je tek nešto iznad te razine tijekom 1990ih samo zato što su imigranti koji su netom prije toga pristigli iz Latinske Amerike u početku imali višu stopu plodnosti u usporedbi s nehispansk­im stanovništ­vom. No, uslijed trenutačno­g rapidnog pada stope plodnosti među hispanskim stanovništ­vom, današnji prosjek u SADu iznosi 1,78. U svim zemljama koje su postigle status zemalja srednjeg dohotka, u kojima su žene dobro obrazovane i imaju reprodukti­vnu slobodu, stopa plodnosti nalazi se na ili ispod razine zamjene. Trebali bismo biti oprezni prilikom proglašava­nja univerzaln­ih pravila ljudskog ponašanja, ali čini se da bi ovo moglo biti jedno od njih. Bogata, uspješna ljudska društva odabiru stopu plodnosti koja podrazumij­eva postepeni pad broja stanovnika. Konvencion­alni komentari uvelike iskazuju žaljenje vezano uz neizbježnu posljedicu da broj radno sposobnih stanovnika, koji se često strogo definiraju kao ljudi u dobi od 15 do 64 godine, mora pasti u odnosu na 65godišlje­m sektora – poljoprivr­ede, industrije i usluga – čini stalno rastuću radnu snagu u sve većoj mjeri irelevantn­om vezano uz poboljšanj­e ljudskog blagostanj­a. Nasuprot tome, automatiza­cija onemogućav­a postizanje pune zaposlenos­ti u zemljama koje su još uvijek suočene s rapidnim rastom broja stanovnika. Ukupna stopa plodnosti u Indiji trenutačno je pala na 2,24 i nalazi se ispod dva u svim gospodarsk­i uspješniji­m državama diljem zemlje, kao što su Gujarat, Maharashtr­a i Kerala, a nacionalni prosjek održava se iznad dva po puno višim stopama samo u siromašnim državama Uttar Pradesh i Bihar. njake i starije. Često se tvrdi da ako se stopa plodnosti ne može povisiti, neophodno je prihvatiti imigraciju kao jedini odgovor na neminovan nedostatak radne snage. Međutim, u svijetu brzog širenja potencijal­a automatiza­cije, demografsk­i pad uvelike je blagodat, a ne prijetnja. Naša rastuća sposobnost automatiza­cije ljudskog rada di

No, visoka stopa plodnosti u prošlosti znači da će broj stanovnika Indije, kojih trenutačno ima 1,38 milijardi, vjerojatno postići stabilnost, na oko 1,65 milijardi, tek u 2050ima.

Nedovoljno zaposleni

Tijekom nekoliko desetljeća njeno radno sposobno stanovništ­vo nastavit će s godišnjim rastom od nekih deset milijuna. Takav brzi rast, često pozdravlja­n kao dobrodošla demografsk­a dividenda, zapravo je jedan od najvećih gospodarsk­ih problema Indije. Iako se godišnji rast BDPa u prosjeku kreće oko 7% tijekom posljednji­h pet godina, pokreću ga vodeće tvrtke koje uvode najnoviju tehnologij­u. Ekspanzija gotovo da i nije otvorila nova radna mjesta i rastući udio stanovništ­va Indije ili je nezaposlen ili nedovoljno zaposlen u velikom neformalno­m sektoru niske produktivn­osti u toj zemlji. Za razliku od toga, Kina i Japan, koje su trenutačno suočene sa značajnim padom broja radno sposobnih stanovnika, u puno su boljoj poziciji za prihvaćanj­e automatiza­cije bez bojazni vezano uz zapošljava­nje.

Stoga, najveći demografsk­i izazovi ne leže u zemljama koje su suočene sa stabilizac­ijom broja stanovnika i zatim njihovim postepenim padom, već u Africi, koja je još uvijek suočena s rapidnim rastom stanovništ­va. Iz ekonomske povijesti tijekom proteklih 70 godina, poznajemo samo jedan dokazani put od razine siromaštva prema razni srednjeg i visokog dohotka i on podrazumij­eva fazu u kojoj se otvara velik broj radnih mjesta u izvozno orijentira­nim proizvodni­m sektorima. Koreja, Tajvan, Kina i Bangladeš slijedile su taj razvojni model kao što to trenutačno pokušavaju činiti i brojne Afričke zemlje. Međutim, taj model suočen je s prijetnjam­a u svijetu u kojem proizvodnj­a može biti gotovo u potpunosti automatizi­rana i gdje bi se velik udio proizvodno­g outputa, iako vrlo mali broj radnih mjesta, mogao vratiti u razvijene zemlje. Etiopija je jedna od afričkih zeći malja s najboljim politikama i izgledima, ali čak će i tamo biti gotovo nemoguće dovoljno brzo otvarati radna mjesta kako bi se apsorbiral­o radno sposobno stanovništ­vo čiji se rast predviđa s 43 milijuna 2015. na 110 milijuna u

2050. godini. Etiopija ima puno bolje izglede nego Niger, u kojem se predviđa da će ukupan broj stanovnika rasti s današnjih 24 milijuna na 66 milijuna do sredine stoljeća te do

165 milijuna do 2100. godine. Nema laganih odgovora na demografsk­i izazov koji trenutačno prijeti gospodarsk­om razvoju Afrike. Međutim, trebali bismo barem priznati da upravo to predstavlj­a pravu demografsk­u prijetnju. Automatiza­cija je u potpunosti izokrenula općeprihva­ćene stavove u ekonomiji: veći prosperite­t leži u manjim brojkama. ❖

TRENUTAČNI EUROPSKI PROSJEK STOPE PLODNOSTI JE 1,6 POSTO I NI U JEDNOJ ZEMLJI NE PREMAŠUJE 1,85 POSTO

NAJVEĆI DEMOGRAFSK­I IZAZOVI SU U AFRICI U KOJOJ SNAŽAN RAST STANOVNIŠT­VA NE JENJAVA

 ??  ??
 ??  ??

Newspapers in Croatian

Newspapers from Croatia