Stabilne javne financije i strukturne reforme najbolji odgovor na neizvjesnosti

Zdravko Marić, potpredsjednik Vlade i ministar financija

RAST HRVATSKOG BDP-A IZLOŽEN JE PRETEŽNO NEGATIVNIM RIZICIMA, ŠTO NAMEĆE JOŠ VEĆU NUŽNOST REFORMI USMJERENIH KA UBRZANJU DINAMIKE POTENCIJALNOG RASTA

Govoreći o prognozama i očekivanjima u hrvatskom gospodarstvu u narednom razdoblju, sve više se kao polazna točka nameće upravo međunarodno okruženje, što zbog prisutnih velikih turbulencija i promjena zadnjih godina, a što zbog sve izraženije integriranosti Hrvatske u međunarodne tokove, posebno od trenutka pristupanja EU.

Spomenuta zbivanja u svijetu odnose se, s jedne strane, na dinamična geopolitička kretanja, trzavice i sukobe, a s druge, na primjetne ekonomske promjene te nestanak ekonomske paradigme kakva je prevladavala prije 2008. Gospodarstva razvijenih zemalja tako već cijelo desetljeće karakterizira niska inflacija i deflacijski pritisci u uvjetima iznimno niskih, a ponekad i negativnih kamatnih stopa (uz eksplozije monetarnih agregata), što stimulira pojavu cjenovnih balona financijske i nefinancijske imovine te dovodi monetarnu politiku u vrlo nezavidnu situaciju u kojoj cjelokupno protuciklično djelovanje u slučaju recesivne faze poslovnog ciklusa spada na fiskalne mehanizme, koji su ponegdje i dalje ograničeni uslijed visokog javnog duga.

Okolnosti bez presedana

Navedenome pridodajmo i povijesno niske udjele investicija u BDPu te tržišta rada koja karakterizira mahom naglašeno visoka zaposlenost uz skroman rast plaća. Cijelo zadnje desetljeće spomenute pojave prati i sporiji gospodarski rast i rast produktivnosti, u odnosu na predkrizno razdoblje, kako razvijenih zemalja, tako i zemalja u razvoju, a sve u uvjetima iznimno brzih tehnoloških inovacija te velikih izmjena globalnog političkog poretka.

Ovome pridodajmo i recentne trgovinske razmirice SADa i Kine koji su doveli svjetsku trgovinsku razmjenu praktički do stagnacije ove godine. S obzirom na takav splet ekonomskih i geopolitičkih okolnosti bez presedana, kao i posljedičnu nezabilježenu prevladavajuću razinu neizvjesnosti, nije niti čudno da prognostičke mogućnosti nikad nisu bile slabije, a već i kratkoročna predviđanja skoro nemoguća.

U tom zahtjevnom okruženju, Hrvatska je i sama prošla značajne promjene, prvenstveno što se tiče pristupanja EU te strukturnih promjena generiranih produženim recesijskim razdobljem. Domaći sektori su u određenoj mjeri smanjili pokazatelje svoje relativne zaduženosti, kao i teret otplate dugova, pokazatelji vanjskih neravnoteža zabilježili su znatno poboljšanje, a poslovni sektor djelomično je popravio svoje bilance.

Ostvarena je određena unutarnja devalvacija, a sektor razmjenjivih dobara povećan je nauštrb sektora nerazmjenjivih dobara. Osim toga, poboljšana je slika na tržištu rada gdje je u zadnje četiri godine broj zaposlenih zabilježio relativno snažno povećanje, uzevši u obzir ostvarenu dinamiku gospodarskog rasta, a anketna stopa nezaposlenosti spustila se na svoj povijesni minimum. Svemu navedenome je, osim procesa razduživanja i restrukturiranja, u velikoj mjeri pomoglo razdoblje globalno niskih kamatnih stopa i cijena energenata, prvenstveno nafte. Na kraju, 2019. je godina u kojoj ćemo napokon prestići razinu BDPa iz 2008.

Međutim, nalazimo se u trenutku u kojemu su opisana pozitivna kretanja mahom usporena ili zaustavljena, pojavljuju se iznova određeni negativni trendovi, a ukazuju se i neki novi rizici za domaće gospodarstvo. Na prvom mjestu, odudaranje strukture radne snage od potreba poslovnog sektora te nepovoljna demografska kretanja, pri čemu se ovdje prvenstveno misli na promjenu neto migracijskog salda čiji statistički razmjeri tek moraju biti precizno utvrđeni. Tu je i porezno rasterećenje rada te dizanja plaća u javnom sektoru koja su dovela u zadnje tri godine do dinamičnoga rasta neto plaća.

S pozitivne strane, ovaj proces je, kroz uvećanje raspoloživog dohotka stanovništva, pridonio rastu osobne potrošnje pa tako i BDPa. No, s druge strane, takav izražen rast plaća poništava povoljne učinke prije spomenute interne devalvacije te podriva izvozni sektor koji u velikoj mjeri na izvoznim tržištima konkurira upravo cijenom.

Ovome pridodajmo kako u istom smjeru djeluju i povećanja administrativno reguliranih cijena, ponovno ojačali aprecijacijski pritisci na kunu te općenito nepovoljni utjecaji turistički orijentiranih sektora za konkurentnost gospodarstva.

Ipak valja napomenuti kako se u 2019. uočava postupno jenjavanje dinamike rasta plaća na što, osim cikličkih elemenata, sigurno utječe i pritjecanje strane radne snage uz slabljenje emigracijskih tokova. Primjetno je i slabljenje trenda povećanja zaposlenosti.

Navedena dva procesa će pak, zajednički, imati nepovoljne reperkusije na dinamiku domaće potražnje i to baš u trenutku kad inozemna potražnja posustaje, a njena buduća dinamika uvelike je neizvjesna.

Ranije spomenuta emigracija ima i druge negativne utjecaje, prije svega onaj na produktivnost rada, kroz, tipično, odlazak najpropulzivnijih domaćih kadrova. Što se tiče turističkog sektora, u uvjetima dostizanja brojnih ograničenja na strani ponude, njemu predstoji iznalaženje pravih izvora svojeg budućeg rasta.

Osim navedenog, prethodno nabrojani čimbenici koji pogoršavaju relativnu cjenovnu poziciju izvoznog sektora, istovremeno čine uvozna dobra i usluge konkurentnijima na domaćem tržištu, uvećavajući tako problem uvozne ovisnosti s kojim se Hrvatska sve naglašenije suočava. Spomenimo i rizik vezan za prevladavajuće cijene nekretnina koje su danas iznad razine određene ekonomskim fundamentima tržišta, no u tome Hrvatska ne odskače značajnije od ostalih zemalja EU.

Zaključno, rast hrvatskog BDPa u narednom je razdoblju bez sumnje izložen pretežno negativnim rizicima, što nameće još veću nužnost reformi usmjerenih ka ubrzanju dinamike potencijalnog rasta. S obzirom na i dalje prigušene inflacijske trendove kao i usporavanje globalnog gospodarstva, izvjesno je da će se, kao povoljna vanjska okolnost, zadržati niske kamatne stope kao i cijena nafte.

Temelj za rast

U 2020. očekujmo i dalje odgovornu fiskalnu politiku. Pritom će važnu ulogu imati daljnje porezno rasterećenje građana i poduzetnika, a provodit će se i mjere za poboljšanje znanja i vještina sadašnje i buduće radne snage te njihova prilagođavanja potrebama tržišta rada. Privlačenjem sredstava iz EU fondova realizirat će se čitav niz različitih infrastrukturnih projekata u cestovnom, vodnom i željezničkom sektoru te aktivnosti istraživanja i inovacija, čime će se ujedno jačati naš razvojni potencijal.

U tom kontekstu temelj za planirani rast investicija dat će i mjere usmjerene ka unaprjeđenju poslovnog okruženja, posebno administrativnog i neporeznog rasterećenja, poboljšanja efikasnosti i dostupnosti usluga javne uprave kao i odgovornijeg upravljanja državnom imovinom. Sve su to mjere Akcijskog plana RH za pridruživanje Europskom tečajnom mehanizmu (ERM II) i bankovnoj uniji.

Osim toga, RH se u travnju 2019. u okviru Programa konvergencije za razdoblje 2019.2022., obvezala ispuniti i ambiciozniji srednjoročni proračunski cilj od 1% BDPa, a koji je u skladu s restriktivnijim uvjetima koje moraju poštivati države članice eurozone.

Planiranim proračunskim viškovima kao i daljnjim smanjenjem udjela javnog duga u BDPu na razinu ispod 62% BDPa do kraja 2022., RH bi trebala u potpunosti zadovoljiti fiskalna pravila određena Zakonom o fiskalnoj odgovornosti i Paktom o stabilnosti i rastu, a ujedno i fiskalne kriterije koji su preduvjet za ulazak u ERM II mehanizam.