Kamate na kredite tvrtkama unutar raspona eurozone
Stopa obvezne rezerve 12 puta veća no u eurozoni, a visok je i trošak osiguranja depozita
Negativne kamatne stope već neko vrijeme su, osim na tržištima novca, realnost i kod prinosa na dugoročne, 10godišnje državne obveznice. Danas se time može pohvaliti čak 12 zemalja EU, a iako su i za hrvatski 10godišnji dug na povijesno niskim razinama (neznatno ispod 0,50%), mi smo zasad daleko od zone minusa.
No, i kod zemalja koje jesu u njoj, kamatne stope na kredite mahom ostaju u pozitivnoj zoni jer su troškovi pretvaranja depozita u kredite mnogo veći od troškova pretakanja viškova novca velikih posrednika u potražnju za državnim obveznicama, ističe se u najnovijoj analizi Hrvatske udruge banka o negativnih kamatnih stopa.
Tako npr. najniže prosječne kamate na dugoročne kredite poduzećima u EU imaju Šveđani i Belgijanci (1,22 i 1,43%), a kod stambenih je najniži prosjek u Slovačkoj i Njemačkoj (1,04 i 1,24%). Za obje te vrste kredita u Hrvatskoj se kreću unutar intervala eurozone, a na stambene su prvi put pale ispod 3 posto (tzv. uža EKS u rujnu je bila 2,8%). Kredite uz negativne kamatne stope i u EU nude tek rijetke iznimke, uglavnom banke sa specifičnom strukturom klijenata. A dok se i kod depozita stanovništva negativne kamate pojavljuju samo iznimno, kod kratkoročnih depozita poduzeća minusi više nisu rijetkost; bilježi ih 7 članica EU. Kod nas je, pak, prosjek 0,14%, ali ti depoziti ni izbliza nisu značajni kao oni stanovništva.
Uz operativne i troškove regulacije banaka, na cijenu kredita utječu rizici i dobit banaka. Kako se povrat na kapital u RH pokazuje prosječnim (kreće se oko 9%), a s omjerom troškova i neto prihoda ispod
45% i troškovna efikasnost banaka ispada solidna, u HUBu zaključju da su razlike između aktivnih i pasivnih kamatnih stopa objašnjive (višim) regulatornim i troškovima rizika.
U prilog tome ističu stopu obvezne rezerve koja je kod nas
12 puta veća nego u europodručju, a navode i visok trošak osiguranja depozita (0,32%) te niz drugih regulatornih zahtjeva. No, za brže zatvaranje tih “škara” u odnosu na (naj) razvijenije zemlje EU i važniju prepreku u HUBu vide u pravnim i političkim rizicima. ❖