Zašto se o problemu nekog poduzetnika mora obavijestiti njegova konkurencija?

E-računi Za izbjegavanje problema u digitalizaciji gospodarstva, poput ovog koje si je isplelo Ministarstvo gospodarstva, rješenja već imaju mnogi, od regulatora kao što su AZTN, Hakom, Halmed i HNB, zatim Porezne uprave pa sve do dobrih praksi u izgradnj

Pravilnik o eračunu ne bi trebalo samo pokrpati već bi Ministarstvo gospodarstva, kad već prisiljava poslovne subjekte da informatiziraju svoje kritične procese, a naplata u javnoj nabavi za velik dio domaćih poduzetnika je itekako kritičan proces, u tom slučaju trebalo korjenito promijeniti način na koji upravlja digitalizacijom. Začuđujuće je, naime, koliko je iz perspektive biznisa teško shvatljivih praksi isplivalo na vidjelo nakon što je u javnost došao dopis Službe za digitalno gospodarstvo Ministarstva gospodarstva.

Ta je služba ministarstva, podsjetimo, prošli tjedan 17 informacijskih posrednika za eračun dopisom obavijestila da jedan od njih, servis Moj eRačun (tvrtka Elektronički računi), nije isporučio 21.500 eračuna uz napomenu da će ga zato izbrisati s popisa informacijskih posrednika za tu djelatnost.

Nakon toga je uslijedila lavina demantija što sa strane ministarstva što od prozvane tvrtke, ali suština je ostala. Ministarstvo je poslalo taj dopis i u njemu je pisalo točno to.

Mnogo dvojbi

I bez analize sadržaja dopisa prva stvar koja bode oči, a začudila je sve poduzetnike, jest da uopće postoji pravilnik po kojem ijedno ministarstvo, a kamoli Ministarstvo gospodarstva, i još k tome njegova Služba za digitalno gospodarstvo, mora svu konkurenciju jednog poduzetnika obavijestiti o njegovim problemima. Ako živimo u tržišnom gospodarstvu, tako nešto bi trebalo biti moguće.

Rješenje za to ima svaki tržišni regulator od AZTNa preko Hakoma do Halmeda. Upozorenja se šalju personalizirano i isključivo na onoga koga se upozorava.

Ministarstvo gospodarstva stoga bi ozbiljno trebalo promisliti o tome da nadzor nad eračunima prepusti nekom regulatoru, jer ono o čemu se sada priča na tržištu je tko je smjestio tvrtki Elektronički račun?! Iz perspektive privatnog sektora ovaj slučaj povezuju tri ključne teze: (1) računi za javnu nabavu, (2) prozvana tvrtka navodno drži čak 80 posto tržišta, a (3) konkurenti su joj, među ostalim, dvije velike državne tvrtke.

Privatni sektor, dakle, nije ušao u dublju analizu, zanimaju ga jedino potencijalne opipljive posljedice. Ili će prozvana tvrtka izgubiti tržišni udio ili će država i druge privatnike istisnuti iz poslovanja s eračunom ili će eračuni postati dodatan alat u naguravanju za poslove u javnoj nabavi. Kako god okrenuli, zvuči loše, ali baš da bi se izbjegle takve situacije i postoje regulatori.

Uđemo li, pak, u analizu reakcija Ministarstva gospodarstva, prvo što djeluje neobično je koji izvor ono uzima kao mjerodavan kad tvrdi da prozvana tvrtka nije isporučila 21.500 eračuna.

Taj izvor je Fina, koja je, kako navodi Ministarstvo gospodarstva “skrbnik nacionalne centralne platforme”. Nemam razloga sumnjati da je Fina svoj dio posla odradila besprijekorno i da su sva zapažanja o servisu Moj eRačun, koja je navela, točna. No, ostaje jedna nelogičnost. Fina povrh toga i sama nudi usluge eračuna na tržištu, odnosno konkurent je prozvanom servisu. A taj, pak, servis tvrdi da problema zapravo nije bilo.

Rješenje za to ima Porezna uprava, ona zbog koje je ova priča i eskalirala, odnosno jedina relevantna kad dođe do bilo kakvih računa. Porezna uprava je 1. siječnja 2013. pokrenula fiskalizaciju u maloprodaji. Da je to učinila i u B2B i B2G plaćanjima, ne bi bilo nikakve dvojbe tko je u pravu ministarstvo ili prozvani poduzetnik jer bi svi eračuni bili fiskalizirani i cijeli njihov sadržaj bio bi provjerljiv, uključujući i vrijeme isporuke. Znači, jedno od mogućih rješenja, koje bi spriječilo slična dopisivanja i kasnije dvojbe, je da se, primjerice, fiskaliziraju svi računi u javnoj nabavi.

JEDNO OD RJEŠENJA, KOJE BI SPRIJEČILO DOPISIVANJA I KASNIJE DVOJBE, JE DA SE, PRIMJERICE, FISKALIZIRAJU SVI RAČUNI U JAVNOJ NABAVI

MINGO BI TREBAO OZBILJNO PROMISLITI DA NADZOR NAD E-RAČUNIMA PREPUSTI REGULATORIMA

Dobre prakse u izobilju

Konačno, kad se govori o kvaliteti IT sustava koji postaju kritični za gospodarstvo, a ovaj s eračunima to jest, Ministarstvo gospodarstva bi se trebalo pozabaviti dobrom praksom u državi. Jedno od rješenja za to ima HNB. Banke su odavno postale digitalne tako da cijeli jedan segment poslovanja HNBa čine norme koje moraju zadovoljavati IT sustavi banaka da ne bi zavarali korisnike, državu i regulatora, kao i stručnjaci koji to rigorozno provjeravaju.

Dobre prakse, dakle, ima u izobilju i Ministarstvo gospodarstva bi je trebalo pod hitno primijeniti, jer kako je i samo primijetilo, u protivnom će štetu snositi poduzetnici koji bi mogli i “bez svoje krivnje postati nelikvidni”. ❖