Politika mora omogućiti da pristup korona krizi postane multidisciplinaran
Odlučnost Upravo političari moraju prikupiti hrabrosti i snage te sve strane posjesti za jedan stol. Bez toga, ostat ćemo osuđeni na biranje kome vjerovati, a korona će na kraju pobijediti
Iako se čini kako je pandemija razmjera kakve je poprimila ova s koronavirusom trebala ujediniti svijet ili nas barem tako oduvijek uče knjige i filmovi činjenica je da ostajemo razjedinjeni kao i prije toga. Možda i malo više. Ako primjere lokaliziramo, možemo se sjetiti 90tih kada je Hrvatska disala kao jedno, a ako pokušamo povući paralelu s danima iz nas, s više od 400 ili 500 oboljelih od korone, vidimo da se ne možemo dogovoriti oko nekih osnovnih pitanja poput nošenja maski ili javnih okupljanja. Ono što još nitko ne propituje, a prije li kasnije će morati, uloga je stručnjaka i politike u cijeloj priči.
Uloga medija razmatrat će se također, ali uz jednu malu ogradu - mediji su tu da prenose i preispituju mišljenja, i šarolika medijska slika otvorila je dovoljno, ponekad i previše prostora svim stranama. Političari i stručnjaci drugo su pitanje.
Stalo im samo do novih mandata
Pa krenimo redom. Prije nekoliko mjeseci svi pogledi bili su upereni u struku koja je javnost marljivo izvještavala i upozoravala na sve aspekte novog virusa opasnosti i zaštitu. I budimo pošteni, većina je vjerovala. Od Svjetske zdravstvene organizacije, preko liječnika, epidemiologa, raznih znanstvenika i ostalih predstavnike struke diljem svijeta primali smo poruke koje su s vremenom postale kontradiktorne i vrlo lako promjenjive. I tu je veliki krimen struke koja je tada cjelokupnoj javnosti morala malo više približiti znanost kao nešto što počiva na činjenicama i analizama, ali tek nakon što činjenica i analiza imamo dovoljno - u trenutku proglašenje pandemije nismo ih imali, a dovoljno ih nemamo niti danas.
Možda ćemo kroz nekoliko godina imati čvrste znanstvene dokaze za brojne tvrdnje vezane uz Covid19, ali ono što danas imaTu mo pokušaji su prema načelu “uspjeh, ali i pogreške”. Popularni švedski model možda je sada uspješan, ali tko može i kako dokazati da nema trajnih posljedica i da Švedska neće imati velikih zdravstvenih problema kroz pet ili 10 godina? Vrijedi i obrnuto, kroz pet ili 10 godina možda će oni biti dokazano u pravu, a svi ostali u krivu. To je segment znanosti koji traži dugoročnost u ispitivanju i ne može ponuditi brzo rješenje koje je cijeli svijet tražio od trenutka kada je izgovorena riječ pandemija.
I to je onaj trenutak kada se u priču uključila politika i dodatno zamutila vodu, preko predsjednika Sjedinjenih Američkih Država Donalda Trumpa pa sve do lokalnog hrvatskog stožera. Politika je u jednadžbu uvela nešto što znanost nikako ne podnosi, a to je populizam. I nije toliko važno radi li se o protivljenju mjerama poput nošenja maski ili zagovaranju takve vrste zaštite važna je komunikacija koja u političkom diskursu, od SADa do Hrvatske, već dugo ne podnosi preispitivanje i sumnje već želi pokazati odlučnu brigu za narod koja jamči osvajanje izbora i nove mandate, a ne sigurnost i zdravlje. i u tome struka nije i ne smije stajati uz bok politici, a nažalost dio stručnjaka uradio je upravo tako. Kako drukčije objasniti otvaranje obrazovnih institucija s jedne strane, a zagovaranje zabrane masovnih okupljanja s druge? Takve kontradikcije dovele su do toga da apsolutno više nitko ne vjeruje. Ispred tog apsurda našla se ekonomija i činjenica da sadašnja ekonomska paradigma prije svega počiva na socijalnoj blizini, a ne na socijalnoj distanci. Daleko je cijela zapadna hemisfera od mogućnosti gospodarskog napretka koji ne uključuje suradnju i socijalnu blizinu, preko trgovina, rada u uredima i tvornicama, do “prizemnijih” ljudskih potreba poput odlaska u kafiće ili kod frizera.
Znanost ne podnosi populizam
U jednadžbu pandemije koronavirusa politika je uvela nešto što znanost nikako ne podnosi, a to je populizam
Pogubno jednoumlje
Za taj aspekt ekonomskog dijela društvenog razvoja, jednako kao i za onaj psihološki moment, struka i politika trebale bi imati više sluha. Ali to nije tako i čini se neće niti biti jer i sada jedna premisa je nepogrešivo kriva - vjerovanje u samo jednu struku ili u samo jednu politiku. Jednoumlje epidemiologije poput jednoumlja i vjere u samo jednu stranku ubija osnove društvenog razvoja.
Pristup korona krizi ne bi trebao biti drukčiji od pristupa bilo kojoj drugoj krizi, a to znači multidisciplinaran. Jer ako takav nije onda nas pretvara u zbunjene poklonike jednog ili drugog smjera, koji se, naravno, razlikuju. Tu multidisciplinarnost može omogućiti samo politika jer ona ima mandat da povezuje, ne da razara i ne da slijepo sluša samo jednu ili drugu stranu. Političari moraju prikupiti hrabrosti i snage te posjesti sve strane za jedan stol. Bez toga, ostat ćemo odsuđeni na biranje kome vjerovati, nastavit ćemo lutati između gotovo pa pokornosti i suludog otpora svemu i svima, a korona će na kraju pobijediti. ❖