Pošteni posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi

Vrhovni sud RH je u svojoj odluci Revt 67/18 zauzeo stav povodom zahtjeva tužitelja za isplatu iznosa kojeg potražuje na ime povrata stečenog bez osnove s obzirom na tuženikovo korištenje dijela poslovnog prostora, koji je u 24/96 dijela u suvlasništvu tužitelja. Naime, pravilo o vraćanju stečenog bez osnove iz čl. 219. ZOO/91a (čl. 1120. ZOOa) primjenjuje se samo kada korisnik tuđe stvari nije u mogućnosti vratiti tu stvar imaocu (radi toga što bi stvar korištenjem prestala postojati ili bi promijenila identitet ili iz gospodarskih razloga ne bi bilo opravdano vraćanje). U tom slučaju korisnik tuđe stvari dužan je imaocu nadoknaditi koristi bez obzira na to je li u korištenju te stvari bio pošten ili nepošten (tako i Rev195/11 od 21. siječnja 2014.).Međutim, u konkretnom slučaju nije riječ o takvoj situaciji, pa je stoga valjalo primijeniti odredbe čl. 164. i 165. ZVa. Prema odredbi 164. st. 1. ZVa pošteni posjednik tuđe stvari koju nema pravo posjedovati mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi, ali nije dužan dati naknadu za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi primjerene onom pravu za posjed za koje je vjerovao da mu pripada, a ne treba ni naknaditi ono što je pri tom oštećeno ili uništeno. Nepošten, pak, posjednik tuđe stvari prema odredbi 165. st. 1. ZVa mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojeg posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario. ❖

Kada se primjenjuje zakonsko pravilo?

Pravilo o vraćanju stečenog bez osnove iz čl. 219. ZOO/91-a (čl. 1120. ZOO-a) primjenjuje se samo kada korisnik tuđe stvari nije u mogućnosti vratiti tu stvar imaocu