Industriju treba potaknuti da posluje održivije i vodi računa o sirovinama
Jedan dio sirovine nikako se ne može oporabiti te završava na odlagalištu. No odlagališta imaju alternativu, a to je energana, odnosno spalionica otpada Bez nagrađivanja tvrtki da oporabljuju otpad koji stvaraju teško da ćese stvoriti kružni sustav u njeg
Ako ništa drugo onda bi nam klimatske promjene trebale biti upozorenje da o planetu i prirodnim resursima koje nam daje moramo voditi više računa. Jedan od načina kako možemo smanjiti negativan utjecaj klimatski promjena, a koje će Srbiju stajati, procjenjuje se, čak sedam milijardi eura je obrada i oporaba otpada. Svoj doprinos smanjenu negativnog utjecaja daje i tvrtka Premifab iz Kerestinca, jedina koja se bavi reciklažom opasnog otpada, konkretno otpadnih otapala.
Problem zakonske regulative
“Premifab takav otpad otkupljuje te ga reciklira. U našem laboratoriju, jedinom akreditiranom u Hrvatskoj i regiji, radimo analizu te oko 90 posto materijala koji dolazi kod nas vraćamo u industriju”, objašnjava Igor Podravac, suosnivač i direktor poslovnog razvoja Premifaba, na konferenciji Waste Management Poslovnog dnevnika održanoj u Beogradu. Ovo je itekako važno zato što su prije dolaska Premifaba na tržište kompanije iz raznih industrija poput farmaceutske, automobilske, prehrambene... otpadna otapala odvozile na spaljivanje u Austriju ili Njemačku, a sada ta sirovina, kaže Podravac, ima novi život i više nije otpad.
No, bavljenje ovim poslom, kaže, zakonska regulativa bitno otežava. “Samo što nismo propali čekajući sva odobrenja. No to je tako u ovoj industriji, ne samo u Hrvatskoj već u cijeloj Europi i s tim se morate pomiriti”, kaže suosnivač Premifaba.
Bilo bi dobro kada bi u procesima obrade i oporabe otpada problem predstavljale samo dozvole i regulativa. Kako se moglo čuti na panelu “Rješenja za sortiranje – rastući biznis i nužnost u ostvarivanju ciljeva cirkularne ekonomije” problem je i inertnost komunalnih poduzeća. “Nabavimo skupu opremu koja onda samo stoji te se ne koristi. Paralelno moramo raditi na nabavi opreme i edukaciji”, smatra Vojislav Stanković, country manager tvrtke Interzero koja je prošle godine počela poslovati u Srbiji. Stava je i da moramo pronaći način kako potaknuti industriju da posluje održivije i vodi više računa o
Izgradnja energana neće utjecati na primarnu selekciju otpada, ona je samo nadopuna sustava kojem je cilj uspostaviti što višu kružnost sirovina
resursima i sirovinama. “Nudili smo kompostere hotelijerima kako bi mogli zbrinuti organski otpad. Oni u tome nisu vidjeli interes jer bez obzira na to brinu li ili ne o svom otpadu platit će ga po kvadratu, odnosno jednako”, opisuje Stanković situaciju u Srbiji. A tvrtka će, naravno, uvijek gledati ekonomski interes. Bez poticaja da oporabljuju otpad koji stvaraju teško da ćemo stvoriti kružni sustav u njegovom upravljanju. “Moramo uspostaviti sustav koji uključuje edukaciju, infrastrukturu i regulativu koja nagrađuje poduzeća zato što posluju na održiv i ekološki način”, ističe Stanković.
Da sve zemlje u regiji moraju raditi na ekonomskoj održivosti, a koja neće biti moguća bez podrške države slaže se i Stefan Milanović, direktor tvrtke Gradatin Tim iz Srbije, koja je zastupnik razne komunalne opreme i posluje na više europskih tržišta. Milanović ističe da su ulaganja u opremu i edukacija prvi koraci u uspostavi održivog sustava gospodarenja otpadom. “Cirkularna ekonomija onda dolazi kao nagrada. Ali kako ćemo je postići kada imamo zakone koji se ne primjenjuje”, žali se. Pa iako se o oporabi, za koju je nužno odvojeno prikupljanje, odnosno sirovina, mnogo govori ostaje činjenica da oni koji bi na prikupljanju primarnih sirovina trebali zaraditi tek životare.
Ratko Pavićević, pomoćnik izvršnog direktora za tehničko-operativne poslove Deponija iz Podgorice, gradskog poduzeća koje se bavi izgradnjom i održavanjem odlagališta komunalnim otpadom, reciklažom metalnog i nemetalnog otpada te prometom sekundarnim sirovinama, kaže da, što se ambalaže tiče, imaju vrlo malo prostora za zaradu. “Cijene su pale pa čekamo pravo vrijeme i bolje cijene da bi prodali sirovinu. Trenutno je isplativost našeg reciklažnog centara na 13%”, ističe Pavićević probleme s kojima se susreću komunalna poduzeća.
Pretvaranje otpada u energiju
No i unatoč svom trudu jedan dio sirovine nikako se ne može oporabiti te on neminovno završava na odlagalištu. No odlagališta imaju alternativu. Ona je energana, odnosno spalionica otpada.
“Nema kraja životnog ciklusa bez termičke obrade odnosno pretvaranje otpada u energiju”, stava je Podravac iz Premifaba.
Takvog su stava i svi sudionici panela “Energija iz otpada”. No spaljivanje otpada ne nailazi na odobrenje građana. Prema njemu postoji veliko nepovjerenje te uvjerenje da proizvodi štetne plinove koji narušavaju zdravlje. Mirko Budiša, zamjenik direktora Fonda za za
štitu okoliša i energetsku učinkovitost, kaže da je stvarnost potpuno drugačija. “Londonski vatromet u jednoj noći proizvede više dioksina i furana nego svih 505 europskih energana tijekom cijele godine”, ilustrira Budiša.
Kroz proces uvjeravanja javnosti u nužnost energane prošao je projekt beogradske energane Vinča, jedine energane u regiji, na čijem se razvoju radilo četiri godine.
Nebojša Pokimica, generalni direktor tvrtke Dvoper iz Srbije, koja se bavi konzultantskim i inženjerskim poslovima, kaže da je projekt energane u Beogradu posebno zanimljiv zato što je odlagalište glavnog grada Srbije bilo najveće u regiji te bi na njemu svako malo izbio požar. Građani su tako gotovo svakodnevno mogli svjedočiti spalionici na otvorenom. Svejedno su, kaže Pokimica, bili jako skeptični.
Loša komunikacija
Ovakva je situacija dobro poznata Zagrepčanima. Na sam spomen energane dižu se prosvjedi te je nitko ne želi u svom dvorištu. Josip Pavlović, predsjednik Udruge Ekologija grada, ističe da postoji vrlo agresivna kampanja koja širi dezinformacije.
“Ljudi ne vjeruju nadzornim institucijama te ne znaju o čemu se točno radi. Komunikacija oko takvih projekata je na niskim razinama, a kako se radi o projektima koji donose negativne političke poene nije ih oportunistički provoditi”, sumira razloge zbog kojih Hrvatska još uvijek nema niti jednu energanu.
Kružnost sirovina
Igor Jezdimirović, predsjednik Upravnog odbora Udruženja Inženjera zaštite životne sredine iz Srbije, upozorava da nepovjerenje ne treba čuditi. “Strah je opravdan jer institucije svakodnevno demonstriraju svoje slabosti”, ističe.
Također, sudionici panela, uvjeravaju da izgradnja energana neće utjecati na primarnu selekciju otpada. Energana je, poručuju, samo nadopuna sustava kojem je cilj uspostaviti što je moguće višu kružnost sirovina.