Građani Bosne i Hercegovine najmanje konzumiraju šećer u regiji
Misionari u Africi rade punom parom u misiji pomoći stanovništvu afričkih zemalja kojem, uz dnevni obrok, žele dati priliku školovati se i živjeti od svojega rada. Nakon sudjelovanja u gradnji Centra “Otac Vjeko” u Kivumu, u Ruandi, koji nosi ime ubijenog misionara iz BiH fra Vjeke Ćurića, misionara također rodom iz BiH, iz župe Lepenica pokraj Kiseljaka, fra Ivica Perić poslao nam je fotografije koje potvrđuju kako se stopama uspješne misije u Ruandi krenulo i u Zambiji. Fra Ivica je u misijama u Africi više od 30 godina, a nakon Ugande i Ruande, više od godinu dana u misiji je u Zambiji. Ondje misionari žele napraviti pravi mali grad po uzoru na Centar u Ruandi.
Potpora hrvatskog naroda
Zahvaljujući i pomoći hrvatskoga naroda prikupljenoj preko Humanitarne udruge “Srce za Afriku” misionari s fra Ivicom u selu Mwakapandula u Zambiji izgradili su samostan, višenamjensku dvoranu u kojoj je otvoren vrtić, kuću za učitelje, uveli su struju, postavili spremnike za vodu, a nedavno su krenuli i s izgradnjom crkve. Stupovi i krov su postavljeni, grade se zidovi. Fra Ivica nam je potvrdio kako crkva nije jedini projekt na kojemu rade. Angažirani su i na pomoći “živoj Crkvi” i potrebitima u ovoj afričkoj zemlji koja je površinom 15 puta veća od BiH i u kojoj živi 18 milijuna stanovnika, samo u glavnom gradu više nego u cijeloj BiH. - Radimo na opismenjavanju stanovništva, a s radom je počela i škola šivanja koja se pokazala iznimno uspješnom u Ruandi - kazao je fra Ivica opisujući situaciju u ovoj afričkoj zemlji. Misionari u Zambiji grade i mlinove u kojima će se mljeti kukuruz, a koji je glavna poljoprivredna kultura, dok je pura najčešće jelo, te soju i suncokret od kojih prave ulje.
Za sve koji žele potpomoći misije u Africi, najbolji način za to je posredstvom Humanitarne udruge “Srce za Afriku” koja ima otvoren račun i u BiH ili posredstvom Radosne vijesti, lista papinskih misijskih djela koja misijsku središnjicu ima u Sarajevu.
Fra Ivica je u misijama u Africi više od 30 godina, a nakon Ugande i Ruande, posljednjih više od godinu dana u misiji je u Zambiji
Web-stranica Landgeist ranije je objavila analizu potrošnje šećera u Europi na osnovi podataka Organizacije Ujedinjenih naroda za hranu i poljoprivredu (FAO). Rezultati su izraženi u kilogramima po glavi stanovnika, a obuhvaćaju ne samo sirovi šećer nego i šećer u proizvodima koji ga sadrže. Europljani i Sjevernoamerikanci jedni su od najvećih potrošača šećera na svijetu.
Najveća potrošnja šećera je u zapadnoj i središnjoj Europi. Prema objavljenoj karti, najveći potrošač šećera je Belgija (48,3 kilograma šećera po glavi stanovnika, što je ujedno jedna od najvećih potrošnji ove namirnice u cijelom svijetu).
Prate je Poljska s 45,7, Malta 43,8 i Danska s 40,4 kilograma potrošenog šećera po glavi stanovnika. Najmanje šećera jedu stanovnici Luksemburga - 10,8 kilograma, a slijede ih stanovnici Cipra sa 17,6 kilograma po glavi stanovnika. Bosna i Hercegovina je na trećem mjestu po ljestvici najniže konzumacije s 18,3 kilograma potrošenog šećera po glavi stanovnika.
Albanija s 18,6, Slovenija s 19,4 kilograma i Latvija s 19,9 kilograma imaju potrošnju šećera po glavi stanovnika ispod 20 kilograma. Kada je riječ o našoj regiji, Makedonci godišnje pojedu 36,7 kilograma šećera, a drugi su Hrvati s 33,8 kilograma šećera po glavi stanovnika. Stanovnici Srbije pojedu 22,4 kilograma, a Crnogorci 21,2 kilograma šećera u regiji.
Kako se može vidjeti, građani Bosne i Hercegovine najmanje konzumiraju šećer
• u regiji.