Hoće li i Picassovu “Ženu sa satom” progutati mrak privatne zbirke?
Sotheby’s je procjenjuje na
120 milijuna dolara, a danas je nezamislivo da bilo koji muzej za nju toliko plati bez pomoći države
Ogranak Sotheby’s New York već danima najavljuje svoju novu aukciju na kojoj će u studenom na prodaju, među ostalim, ponuditi i slavno djelo Pabla Picassa “Femme á la montre” (“Žena sa satom”). Procjenjuje se da će cijena koju bi mogla postići biti viša od 120 milijuna dolara te bi to mogla postati druga najskuplja Picassova slika, nakon što su “Alžirske žene” 2015. godine, na sličnoj aukciji, plaćene gotovo 182 milijuna dolara.
“Žena sa satom” dio je kolekcije Emily Fisher Landau, cijenjene newyorške filantropkinje i poznate kolekcionarke umjetnina koja je preminula u ožujku ove godine u 102. godini. Slika prikazuje Marie-Therese Walter, Picassovu mladu ljubavnicu, sa satom na ruci te na njoj dominiraju tonovi dragulja. Posebnost slike svakako je i to što nije bila prikazana u javnosti gotovo 50 godina pa je tako izazvala senzaciju u trenutku kada ju je Sotheby’s izložio u svojoj poslovnici u Dubaiju, čime je također zabilježen svojevrstan rekord. Naime, građani Ujedinjenih Arapskih Emirata tada su vidjeli sliku najveće vrijednosti koju je neka aukcijska kuća ikada dosad donijela na Bliski istok, što nimalo ne čudi jer je spomenute “Alžirske žene”, koje su došle iz neimenovane privatne kolekcije, kupio Hamad bin Džasim bin Džaber Al Tani, treći sin bivšeg katarskog premijera Hamada Bin Džasima Bin Džabera Al-Thanija i član kraljevske obitelji.
Upravo te činjenice, kao i letimičan pogled na dosad najskuplje plaćene slike, pokazuju da mnogo toga posljednjih godina kupuju upravo bogataši s Bliskog istoka, što ponovno pokreće rasprave o tome jesu li takva umjetnička remek-djela za to da vise na zidu jednog čovjeka, ma koliko on bogat bio, ili bi trebala biti dostupna ljudima cijelog svijeta. Uz to, ovakav razvoj događaja na svjetskom tržištu umjetnina pokazuje i koliko je u posljednjih nekoliko desetljeća oslabjela platežna moć velikih muzeja, čak i onih koji svake godine svoju publiku mjere u milijunima posjetitelja. Danas je zapravo nezamislivo da bilo koji muzej, uključujući i pariški Louvre, kupi tako skupu umjetninu bez pomoći države. A država će odriješiti kesu kada je riječ o umjetničkom djelu od kojeg će imati direktne i konkretne koristi, tj. kada može računati na dodatan rast turističkog prometa. Tome zorno svjedoči priča o najskupljoj dosad prodanoj slici, remek-djelu Leonarda da Vincija “Salvator Mundi”, tj. “Spasitelj svijeta”.
Riječ je o ulju na drvetu koje je tek odnedavno pripisano Leonardu da Vinciju, a koje prikazuje Krista na renesansni način, s uzdignutom desnom rukom i prekriženim prstima u blagoslovu, dok u lijevoj drži kristalnu kuglu. Godine 2017. prodao ju je ruski oligarh Dmitrij Rubolovljev, a za nevjerojatnih 450,3 milijuna dolara na aukciji u Christie’su kupio ju je odsjek za kulturu i turizam Abu
• Dabija. Pametnome dosta!