Europa u recesiji, Hrvatska na posuđenom ‘medenom mjesecu’
Niz europskih zemalja je u recesiji: Danska, Latvija, Luksemburg, Austrija, Švedska, Norveška, Nizozemska, Estonija i Irska imaju dva ili više uzastopnih tromjesečja negativnog rasta BDP-a, što je tehnička definicija recesije, a blizu je i većina preostalih zemalja EU. Njemačka se vrti oko nule, a najbolje stoje Portugal, Slovenija i Cipar. Hrvatska još nije objavila kvartalne brojke, no očekuje se rast oko dva posto. U recesiji su i Velika Britanija i Japan, ali nisu Rusija, SAD ni Kina.
– Očekivanja dinamike rasta EU u 2024., prema zadnjim, zimskim projekcijama, kreću se oko 0,9 posto, a nešto rasta imaju zemlje niže razine razvijenosti: Poljska, Mađarska, Rumunjska, Bugarska, Hrvatska... Određena dinamika postoji i u Španjolskoj i Portugalu koji su u plusu dva do 2,5 posto. Srce Europe je u najvećim problemima: Njemačka, Francuska, Austrija... za njih se prognoze kreću oko 0,8 i 0,9 posto. Cijeli je EU na razini oko 0,5 i 0,6 posto, što je razina statističke greške koju bilo kakvo blago pogoršanje može pretvoriti u nulu: poskupljenje energenata ili rast inflacije – kaže Željko Lovrinčević, makroekonomski analitičar Ekonomskog instituta u Zagrebu te dodaje da brže rastu one zemlje koje nisu u EU, posebno jugoistok Balkana, iako nemaju ni pristup EU fondovima. To su Srbija, Albanija, Makedonija, Kosovo...
Europa postaje patuljak Niz je europskih zemalja u tehničkoj recesiji, a uz njih i Velika Britanija i Japan
– Sad je komparativna prednost ne biti dio EU, ali biti blizu njega – zaključuje Lovrinčević.
Pojašnjava kako Baltik, zbog blizine Ukrajine, ima anemičan rast od oko jedan posto – odande bježe investicije i potrošnja. Drugi dijelovi svijeta žive vlastite živote: Kina ima rast 4,6 posto, a SAD oko 2,5 posto. Zadnje četiri godine, od početka korone, Europa je zaostala 20 postotnih bodova za Kinom, i to će se, smatra ekonomist, još akumulirati. Tako izgleda svijet Europljana – između nule i jedan posto.
– Europa iz dana u dan u ekonomskom, političkom, pa i vojnom smislu, postaje patuljak u odnosu na SAD, Aziju... Neugodno je da će i Rusija imati veću dinamiku nego Europa – 2023. su imali rast 2,9 posto, a u 2024. bi trebao biti oko 2,5 posto – konstatira Lovrinčević.
No nije ovo neki “Armagedon”, posrijedi su tehničke blage recesije, ne veliki padovi.
Što je s Hrvatskom?
– Hrvatska je autonomna priča – industrija nam stagnira, a i poljoprivredna proizvodnja, no EU sredstva i inodoznake plus servisne usluge drže rast. Građevina je dosegnula “peak”. To ima lice i naličje: niskoplaćena radna mjesta bez tehnološkog napretka, niske razine proizvodnosti i neuklapanje u svjetske tehnološke procese, nego izvlačenje iz njih. Hrvatska sve manje sudjeluje u međunarodnim podjelama rada. No održavat će ekonomiju bar još jedan mandat koja god vlada bila, držat ćemo se jedno četiri godine – pojašnjava Lovrinčević koji najavljuje i da će se doznake iz inozemstva smanjivati kako odumiru oni kojima se šalju, a i sredstava iz EU fondova će presušivati s vremenom. Nakon toga će se vidjeti sve razorne posljedice tehnološkog nenapretka. Ovo je jedna vrsta posuđenog vremena, medeni mjesec – zaključuje.
Za nas se projekcije rasta od oko 2,5 posto rasta temelje na domaćoj potražnji, nešto rasta potrošnje doći će od očekivanog rasta plaća za javni sektor krajem prvog kvartala i povlačenja europskih sredstava. Rasta izvoza nema, ni bitnijih promjena kod uvoza. Plus je turistička sezona.
– Europa ima situaciju zombi radnih mjesta još od korone što tržište nikad nije iščistilo. To je samozapošljavanje, pomoć u koroni, ono što daje društvo kroz poticaje i socijalne potpore. U SAD-u je došlo do tržišnog čišćenja. EU ima visoku zaposlenost i nisku produktivnost u cilju očuvanja javnog mira, ali ozbiljna je zapreka rastu proizvodnosti. S druge strane, izmišljena radna mjesta nisu dugoročno održiva, a slabo su i plaćena – kaže Lovrinčević.
Njemačka ispred Japana
Nova je činjenica i oživljavanje izdataka za troškove obrane: ne zna se kako će se za Europu razvijati – to može stvoriti stanovitu potražnju, no ne znaju se načela raspodjele.
I dok je ekonomsko zdravlje Europe pod dominantnim utjecajem Njemačke, Japan je potopio prošlogodišnji rekordni pad jena u odnosu na dolar i pad domaće potražnje pa je skliznuo na četvrto mjesto najvećih svjetskih gospodarstava po nominalnom BDP-u u dolarima, i prepustio ga Njemačkoj. SAD i Kina su na vrhu.
– Bijegu kapitala iz Azije u SAD pridonosi pojačavanje napetosti između Kine i Amerike, odnosno njezina “proxyja” tamo – Tajvana, kao i između kineskog “proxyja” Sjeverne Koreje i SAD-ovih “proxyja” Južne Koreje i Japana. Logično je da kad “Mladi vođa” lansira projektile dugog dometa – za sada samo u testnoj izvedbi – preko japanskog teritorija i teritorijalnog mora, kapital iz jugoistočne Azije također traži sigurnost u zagrljaju Amerike, kao i onaj iz Južnokineskog mora i iz tajvanskog susjedstva pa i samog Tajvana – komentira Nenad Rančić, redoviti profesor na katedri za ekonomiju Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu te dodaje da je jedino što Americi donekle može pomrsiti planove kinesko izbjegavanje kupnje novog i rasprodaja starog duga SAD-a, odnosno njihovih obveznica, kojima stoga moraju podići obećane prinose ne bi li ih učinili atraktivnijim drugim kupcima.
– Ako u tome ne uspiju, cijela piramidalna shema u Ponzijevu stilu – kojom se stari dug financira prodajom novih dužničkih papira – i u SAD-u i globalno pada u vodu – smatra Rančić.
Na pitanje “Qui bono?” ratovi, energetska kriza, prekidi dostavnih lanaca... odgovori već dugo vode na tek nekoliko mjesta na svijetu: u
• Ameriku, Rusiju ili Kinu.