PUCANJ U MLADOG DRAGOVOLJCA JOSIPA JOVIĆA BIO JE PUCANJ U HRVATSKU

Josip Jović, mladić čije će ime ostati zauvijek upisano u povijesti kao ime prve žrtve u Domovinskom ratu, rodio se u Aržanu kod Imotskog 21. studenog 1969., u siromašnoj obitelji u kojoj su otac Filip i majka Marija skrbili i o sinu Tomislavu te kćerima Franki, Mirni i Aniti. Školu je završio u rodnom mjestu, a 5. kolovoza 1990. godine dragovoljno odlazi u Zagreb, gdje postaje djelatnik aktivnog sastava MUP-a. Na Svetošimunskoj cesti, na prostoru današnje Policijske akademije, životni put se Joviću ukrstio s putem Nikice Vrabca, od njega šest godina starijeg Žumberčanina rodom iz Pribića, do devedesete konduktera. I trideset i tri godine kasnije, Vrabac ne krije emocije kad govori o prijatelju kojeg je brzo stekao. I prebrzo izgubio.

Susret u Svetošimunskoj

- Nakon što smo prošli strogi liječnički pregled, trebali smo se javiti 5. kolovoza u Svetošimunsku, s opremom i priborom za osobnu higijenu. Sjećam se da je na okretištu u Dubravi bila hrpa nas, sa sportskim torbama preko ramena. Kad smo došli, raspoređivali su nas tko će s kim biti u četi i u sobi. Jovića i mene dopala je 6. četa 3. vod 1. bataljun. Smješteni smo na treći kat središnje zgrade. Kad smo ušli u sobu, rekao mi je: “Ptičurino, ti si stariji čovjek, pa ću ja na gornji krevet, a ti budi dolje.” Prijateljstva su se onda jako brzo stvarala, a Josip je bio vedar momak, uvijek spreman na zafrkanciju i nije ga bilo teško prihvatiti. Znao mi je govoriti da ćemo, kad sve prođe, nas dvojica BMW-om za Imotski. U listopadu su nas iz Svetošimunske rasporedili po cijeloj Hrvatskoj, on je otišao u Rakitje, ja najprije u policiju u Ozlju. Sreli smo se nakon rastanka u Zagrebu još nekoliko puta. Trebao je doći k meni u Pribić... - prisjeća se Nikica Vrabac. Vijest o tragičnom kraju prijatelja, dvadesetdvogodišnjeg Josipa Jovića, Nikicu Vrabca istodobno je i šokirala i ražalostila i učvrstila u namjeri da domovinu brani svim srcem. Jer pucanj u Josipa Jovića, dobrovoljca i prvog hrvatskog redarstvenika, pripadnika Jedinice za posebne namjene MUP-a RH Rakitje, bio je pucanj u Hrvatsku.

Da se ne zaboravi

Nikica Vrabac nakon rata ostao je u specijalnoj policiji. Danas je u mirovini, ultramaratonac je, a 2010. godine došao je na ideju održavanja ultramaratona “Krvavi Uskrs”, u spomen na Josipa Jovića. Trči se od Karlovca do Plitvica, a glavni organizator ovog ultramaratona je Udruga Specijalne jedinice policije Grom PU karlovačke čiji je Vrabac član. Ovogodišnji start 14. ultramaratona je u subotu 30. ožujka u 20 sati ispred PU karlovačke. Trkačice i trkači zastat će kod obilježja stradalima u Domovinskom ratu na Turnju te u Budačkoj Rijeci, Slunju i Grabovcu. Ujutro će stići na mjesto pogibije Josipa Jovića na Plitvicama, gdje će mu odati počast:

- Cilj je da se taj događaj ne zaboravi, da naši mladi znaju tko je bio Josip Jović, da se pronosi istina o Domovinskom ratu u koji smo išli čista srca i otvorena uma - kaže Josip Slaćanin, predsjednik Udruge SJP Grom i 100-postotni ratni vojni invalid. Josip Jović pokopan je na mjesnom groblju u rodnom Aržanu gdje je lani otvoren Memorijalni centar koji nosi njegovo ime.

Dvadeset- dvogodišnjak iz Aržana kod Imotskog bio je pripadnik Jedinice za posebne namjene MUP-a RH Rakitje