Najveća radost je u očima djece, ne smijemo ih učiti kako je važno “imati, a ne biti”
O TRADICIJSKIM OBIČAJIMA POSAVINE RAZGOVARALI SMO S KNJIŽEVNICOM LJERKOM MIKIĆ IZ KOSTRČA I UMIROVLJENICOM DUBRAVKOM STOJANOVIĆ IZ ORAŠJA
Posavski običaji Uskrsa, odnosno dijela BiH oko rijeke Save od Brčkog do Dervente, gdje živi tradicija starih običaja i gdje se svaki put osjeća svečanost u zraku. Prisjetit ćemo se nekih posebnosti koje se vezuju uz ovaj kraj. Radost takvih prisjećanja podijelile su s nama dvije posebne žene - književnica Ljerka Mikić iz Kostrča te umirovljenica i umjetnica Dubravka Stojanović iz Orašja. - Bogu hvala, za mene je život pjesma, tako ga živim, osjećam i prihvaćam. Volim Boga, život, ljude i sva stvorenja Gospodnja. Uskrs je tajna o kojoj je lijepo i teško pisati. Svaka je misao, riječ, želja, pjesma, susret s Nedokučivim i bliskim koji me oblikuje. Poezija hrani dušu i raduje srce, moje pjesme su pjesme nade, vjere, ljubavi. Isus je osoba susreta, glasnik ljubavi, želim da i moj život, otkriven kroz riječ, bude svjedočanstvo za ljubav kojoj sam zahvalna što cvjetamo tamo gdje smo posijani - kaže nam uvijek s posebnim nadahnućem i biranom riječju pjesnikinja Mikić koja je iznimno aktivna u svojoj župi Tolisi.
Ne gubimo kompas i orijentir
- U mojoj se župi sv. Franjo i franjevci podrazumijevaju, srasli su s narodom i za narod, dijele sve nedaće, ali i radosti s nama. Članovi su moje obitelji i članovi OFS-a. Mjesno bratstvo župe Tolisa neprekidno djeluje od svoga osnutka 19. studenoga 1888. i najbrojnije je mjesno bratstvo u Provinciji Bosni Srebrenoj. Članica sam OFS-a od 1989. Uskrs je za nas, kao i sv. Franju, poseban. Vrijeme je korizme odgovorna priprema za Uskrs, Isusova se muka i uskrsnuće intenzivno prepliću u tim danima u kojima su molitva, duhovno štivo i razmatranja posebno ugodna hrana duše i srca. U procesu osobnog obraćenja i služenja Bogu u bratu čovjeku činimo djela milosrđa u sjeni križa i svjetlu Uskrsa. Sv. misa je središte našeg osobnog vjerničkog života, života župne zajednice i Crkve. Posebno je draga i posjećena franjevačka pobožnost križnoga puta koja je proširena cijelim svijetom i ljubljena od Božje djece, neki je vjernici mole tijekom cijele godine, cijeloga života. - Priprema i proslava za Uskrs počinju na Cvjetnicu blagoslovom grančica i pjevanjem Muke Isusove; veselje i bol idu ruku pod ruku, kao život i smrt da bi život procvjetao u punini radosti. Blagoslovljene graničice donosimo u domove, nosimo ih na polja i grobove naših pokojnika simbolično na taj način iskazujući vjeru u uskrsnuće tijela i život vječni. Za potpuni susret s uskrslim Gospodinom pripremamo se u sakramentu sv. ispovijedi. U Velikom tjednu iznova shvaćamo kako je “vjera bez djela mrtva, a ljubav bez žrtve kao cvijeće bez mirisa”. U svetom je trodnevlju bit vazmenog misterija: kroz muku, smrt i poniženje Krist dolazi do života, pobjede i ulazi u slavu Oca nebeskog. Samostanska i župna crkva na Raščici ispunjena je Božjim stadom koje sa svojim pastirima proslavlja sv. misu večere Gospodnje zahvalno se klanjajući Isusu u Presvetom Oltarskom Sakramentu. Na Veliki petak, koji je spomendan muke i smrti Isusove, u zajednici s cijelom Crkvom slavimo liturgijske obrede tog dana, posebno je puku blisko pjevanje Gospina plača, post je i nemrs, roditelji dovode djecu i s njima se mole Isusu kod Njegova groba koji pohodimo - objašnjava sve detalje priprave za Uskrs Ljerka i izdvaja detalje priprave “svetenja”. - Domaćice boje jaja i pripremaju, kako se to u Posavini zove, “svetenje” koje se blagoslivlja u jutarnjim satima Velike subote, koja je dan tišine, molitve i završne priprave za Uskrs. U večernjim je satima Velike subote uskrsno bdjenje, poseban je osjećaj i doživljaj koji ispunjava cijelo biće, sve stvoreno i sav svemir. Poslije mise uskrsnog bdjenja ili na uskrsno jutro obitelji zajedno blaguju posvećeno jelo u radosnoj molitvi zahvalnosti i ljubavi prema Bogu i jedni prema drugima. Sveta euharistija je središnji dio blagdanskog ozračja pojedinca, obitelji, župne zajednice i Crkve, poslije slijede čestitanja, darivanje djece pisanicama i traženje najjačeg obojenog jajeta, susreti su koji obogaćuju - kazuje Ljerka Mikić.
Ljerka ne propušta kroz prisjećanja na tradiciju i običaje podsjetiti i na današnji trenutak, kako kaže, kada se čovjek osjeća samim i usamljenim zbog telekomunikacija i tehnologija. Želeći i tražeći lakše načine života, postajemo stranci sami sebi i sinovima svoje majke, djeci koju često učimo kako je važno “imati, a ne biti”, u svim navezanostima i ovisnostima gubimo kompas i orijentir, u buci ne čujemo glas tišine. Isus je u vrijeme muke od malo riječi, strpljivo i s ljubavlju nosio križ našega spasenja, želeći djelima pokazati da blagoslov križa dariva Uskrs. Uskrsnuće se zbiva u tišini, u susretu Boga i čovjeka, čovjeka s čovjekom, čovjeka sa samim sobom - uvijek nadahnutim riječima govori Ljerka. U preduskrsno doba rado sam navratila i na lokaciju ulaza u Orašje, gdje nas svake godine svojom Uskrsnom izložbom obraduje njezina autorica Dubravka Stojanović, ratni vojni invalid, no čak i bez ruke stvara prava umjetnička djela. Njezina Uskrsna izložba na otvorenom dio je uskrsne tradicije u Orašju. Mala izložba velika je po ljubavi ugrađenoj u postavljanje posebnog uskrsnog drvca okićenog jajima i sitnim rukotvorinama. Njezinim ručno izrađenim radovima s uskrsnim motivima brojni posjetitelji daju potporu i zahvalnost što svojim trudom najavljuje dolazak Uskrsa. Ipak, najveću radost vidi u očima djece koja se u modernom “điru” obvezno fotografiraju i rade selfie. Prepoznatljivim i maštovitim rukopisom u predvečerje blagdana, Dubravka tako godinama šalje uskrsnu čestitku svojim sugrađanima te ističe kako je izložbu pripremala oko dva mjeseca. I ove godine veliku pomoć dobiva od supruga Ike. Izložba će potrajati do poslije Mladog Uskrsa, ovisno o vremenskim uvjetima, poručila je Dubravka i naglasila kako je tijekom izrade radova u mislima često imala slike koje su je vraćale u djetinjstvo. - Bilo je to vrijeme velikog slavlja, veselja i obvezne molitve za Uskrs. Jaja smo prikupljali i bojili po nekoliko dana, raznim tehnikama i uglavnom su to bile prirodne boje i motivi. Već kao dijete bila sam kreativna, u meni se probudila tzv. umjetnička nit, crtala sam po jajima, oslikavala razne detalje i trudila se biti drugačija od ostalih. Nismo imali umjetnih boja, pa smo koristili razne prirodne, žutu od maslačka i zelenu od špinata. Na Uskrs ujutro odlazili smo na misu, a nakon toga bi uslijedilo tucanje velikog broja jaja, pa bi poslije bio problem tko će ta jaja pojesti - kroz smijeh se prisjeća Dubravka, koja je uz sebe imala mlađeg brata, te ističe kako je sve bilo ljepše i skromnije. Kaže kako je nostalgična za tim vremenima.
Žene umirovljenice u Orašju sastaju se u Udruzi. Na Uskrsni ponedjeljak donijet će jaja i hrane kako bi obradovali i počastili prijatelje Bošnjake i zajednički obilježili Uskrs
Zajedništvo i prijatelji Bošnjaci
- Kao mali obilazili smo rodbinu i susjede. Za Uskrs je bila bogata trpeza s raznim jelima, uz puno jaja i obveznu sarmu za ručak. Sada nas je više oko stola, iz inozemstva se okupe djeca i unučad da zajednički proslavimo Uskrs, ali nekako sam malo tužna što izostaju sve više one velike i drage pripreme, no, ipak, tada smo bili mladi pa je to razumljivo - kazala je naša sugovornica Dubravka Stojanović koja je dosta aktivna u Udruzi umirovljenika u Orašju. U prostorijama Udruge žene se sastaju svakog ponedjeljka, pa će, kaže, na Uskrsni ponedjeljak donijeti jaja i hrane kako bi obradovali i počastili prijatelje Bošnjake i zajednički obilježili
• Uskrs.