Inspiracija za jaje iz Gole bila je pisanica ukrajinskih doseljenika
U Podravini izrađena najveća keramička pisanica na svijetu visoka metar i pol
U školskom parku u središtu podravskog sela Gola postavljena je najveća keramička pisanica u svijetu. Izrada jedinstvene pisanice visoke metar i pol trajala je tri mjeseca, a umjetniku Dragutinu Ciglaru pomagali su učenici OŠ Gola. U siječnju su naneseni prvi slojevi gline, a u završnoj fazi učenici su pisanicu ukrasili keramičkim glazurama.
Pisanica od srca
– Keramička pisanica zapravo je ideja mog pokojnog majstora iz 1975. godine, kad je izrađena najveća pisanica na svijetu u kanadskom gradiću Vegrevilleu. Postavili su je ukrajinski doseljenici. Majstor je jednog dana došao u radionicu i rekao: “Evo, u Kanadi je napravljena najveća pisanica na svijetu od aluminija, teška dvije i pol tone, duga 9,40 i široka sedam metara. Idemo mi za idući Uskrs napraviti najveću pisanicu od keramike na svijetu!” No godine su prolazile, imali smo puno posla i nismo ostvarili tu njegovu ideju. Ponovno se javila kad je u Kolomiji u Ukrajini otvorena 14 metara visoka zgrada u obliku pisanice. Prošlo je još neko vrijeme i mi smo sad uspjeli izradili pokretnu keramičku pisanicu koja ima na sebi 76 manjih pisanica, a izradili su ih učenici od drugog do sedmog razreda – ispričao je za Večernji list D. Ciglar. Opisao nam je složeni postupak. Prvo su od stiropora oblikovali pisanicu, na nju nanijeli glinu, mrežu od posebne žice za visoke temperature, pa novi sloj gline i žice... Stiropor su otopili s nekoliko litara benzina i alkohola. Ploču po ploču i djeca su sastavila pisanicu. Paljena je četiri puta, a posljednje je paljenje trajalo 18 sati na temperaturi od 980 stupnjeva Celzijevih. I nije se sve do kraja znalo kako će ispasti. – U keramici vam je sve gotovo tek kad otvorite peć – veli Dragutin koji mašta o tome da Gola i Prekodravlje postanu centar svijeta za keramičku umjetnost. U izradi pisanice pomagali su i Art centar Ješkovo, Likovna udruga Motacilla alba, Općina, škola i Turistička zajednica područja
Izrada je trajala tri mjeseca, a umjetniku Dragutinu Ciglaru pomagali su učenici OŠ Gola. U siječnju su naneseni prvi slojevi gline, a u završnoj fazi učenici su pisanicu ukrasili keramičkim glazurama
Središnja Podravina. Oslikavanje pisanica u Koprivničko-križevačkoj županiji od 2008. godine ima status hrvatskog kulturnog nematerijalnog dobra, a zaštićen je i projekt “Pisanica od srca” koji je pokrenula Turistička zajednica Koprivničko-križevačke županije. Goleme pisanice oslikane u stilu naive i ovog su ožujka postavljene u Koprivnici, a prijašnjih godina mogle su se vidjeti i na trgovima u New Yorku, Rimu, Vatikanu, Milanu, Krakowu, Budimpešti, Bruxellesu, Pragu, Beču, Parizu, Münchenu... Prva je bila izrađena od drva, a nakon toga izrađuju se od poliestera.
Paljena je četiri puta, a posljednje je paljenje trajalo 18 sati na temperaturi od 980 stupnjeva Celzijevih
Jedna je darovana i papi Benediktu XVI. koji je osobno primio na dar na audijenciji. Tim je projektom ujedno u svijetu promovirana naivna umjetnost i slikari koji su se njome bavili, kao što su Ivan Lacković, Ivan Večenaj i Mijo Kovačić. Ove godine jedna je pisanica završila i u Lovasu kao potvrda dugogodišnjeg prijateljstva započetog za vrijeme Domovinskog rata, kada je dio mještana Lovasa utočište pronašao u Podravini. U Podravini i Međimurju bio je raširen i običaj matkanja, kad su djevojke koje se posestrime izgovarale: “Jel se očeš s menom matkati”. Nakon što bi razmijenile pisanice i postale matke, cijelog bi se života posjećivale, družile i pazile jedna na drugu. “Ti meni moju, ja tebi tvoju”, rekle bi, a na pisanicama su se ispisivali stihovi poput “Ovo se jaje za ljubav daje” ili “Evo tebi pisanica, moga srca polovica”
K medičaru na gverc
Starije žene, koje su već bile matke, išle su na gverc kod medičara.
Pisanice su si poklanjale i kume. U susjednom Međimurju je zaštićeno nematerijalno dobro umijeće izrade črnih pisanica i običaj sestrimljenja i bratimljenja u Donjoj Dubravi. U 19. i 20. stoljeću najčešće boje koje su se koriste za bojanje pisanica bile su crvena, žuta, crna i smeđa. Crvena se dobivala od korijena biljke broć, cikle, crvenog radiča i ljuske crvenog luka. Kupovala se i boja koja se zvala varzilo, od sapan-drva... Žuta se dobivala od lukovine, koprive i kore divlje jabuke. Tamnije nijanse smeđe i crne dobivale su se i od čađe. Najraširenija tehnika ukrašavanja je batik, s voskom, a u Slavoniji se koristi i svilopis ili svilovez. Zanimljiva je i priča o ostacima pisanice pronađenima kod Gudovca, a taj se nalaz smatra najbolje restauriranim ostacima srednjovjekovne pisanice na tlu Hrvatske. Nađeno je 148 fragmenata, a nakon spajanja očuvano je oko 60 posto jajeta. Najpoznatije, ali i najskuplje pisanice na svijetu izradio je ruski zlatar Petar Karl Fabergé od
• 1885. do revolucije 1917.