Plenković kandidaturom za Europski parlament gradi izlaz za slučaj nužde
Uknjizi “Neprijatelji iz čista mira”, paralelnoj biografiji Andreja Plenkovića i Zorana Milanovića, jedan od sugovornika predviđa (u razgovoru vođenom prije dva mjeseca) da je Plenkoviću najbitniji način na koji će otići s mjesta predsjednika HDZ-a i premijera. Bitno mu je “kako”, ne toliko kao “kada”. Po tom sugovorniku, Plenković može dobiti “apoteozu” samo ako HDZ-u donese treći mandat. Jer, između plijena i Plenkovića stranci je miliji plijen, u ovom slučaju vlast. Plenković u takvoj jednadžbi može i otići nakon osiguranog trećeg mandata i može imati pravo na apoteozu kakvu su dobivali dobri rimski carevi. Za razliku od onih loših, koji bi dobili nož u leđa. S takvom “apoteozom” Plenković lakše može otići na neku dužnost u Bruxellesu. Sada kad se Plenković kandidirao na izborima za Europski parlament logično je postaviti pitanje: je li to Plenkovićev izlaz za slučaj nužde? Ako se uspješno završe pregovori o sastavljanju nove vladajuće koalicije između HDZ-a i Domovinskog pokreta, moći će se reći da je Plenković HDZ-u osigurao treći mandat, što je uspjeh bez presedana, i moglo bi se dogoditi da sve strane u toj priči, pa i on sâm, odjednom osjete snažnu želju da Plenković ode uz stranačku apoteozu u Bruxelles.
Ako on osjeti da nema više ni volje ni živaca, a pogotovo da nema želudac, za koaliranje s krajnjom desnicom za koju vjeruje da mu je godinama radila o glavi. Ako i HDZ i DP također osjete (kao što i osjećaju, barem u DP-u) da bi im lakše bilo voditi tu Vladu bez Plenkovića, s nekim drugim na njegovu mjestu. Ako i u Europskoj uniji ljudi osjete potrebu za Plenkovićem kao kvalitetnim kadrom iz redova europskih pučana. Ako se sve navedeno posloži, onda Plenkovićev mitski odlazak u Bruxelles
možda izgleda upravo ovako kako se sad stvari razvijaju pred našim očima. S time da se treće “ako” ne mora uopće ostvariti u obliku ponude za najvišu dužnost, mjesto predsjednika Europske komisije, o čemu se ponovo špekulira od Politica do Bilda. Ako su dovoljno snažna prva dva argumenta za odlazak, Plenković bi se, u nedostatku boljeg, vjerojatno zadovoljio i mjestom izvršnog potpredsjednika EK.
Ali ti odgovori na sve te pretpostavke neće biti poznati odmah i sada. To je proces koji će se odvijati barem do srpnja. A HDZ i Plenković imaju ambiciju dogovoriti se s DP-om već ovoga tjedna. Tu je i pritisak SDP-a, Možemo i Mosta, kao i pritisak njihova željenog mandatara Zorana Milanovića, predsjednika koji se, kršeći Ustav RH, na parlamentarnim izborima ponaša kao sudac, igrač i navijač s najhuliganskijeg dijela tribine – sve u jednom.
Uspije li Milanovićeva operacija, Plenkoviću će europski izbori poslužiti kao izlaz za slučaj opasnosti.
Uspije li formiranje koalicije HDZ-DP (i partneri), Plenković može elegantnije izaći s pozornice, ako to poželi ili ga okolnosti na to prisile. Ne mora odmah, nego možda nakon nekoliko mjeseci trećeg premijerskog mandata može prepustiti tu dužnost nekome tko za taj plan, u obliku “džentlmenskog dogovora”, može u povjerenju znati odmah sad, pri sastavljanju koalicije. Ali opasnost takvog izlaska leži i u tome što bi Plenković ostavio Hrvatsku u ideološki lošijem stanju od onoga koje je došao mijenjati kad se 2016. vratio iz Bruxellesa. Ostavio bi zemlju puno desnije. HDZ bi mu možda udijelio apoteozu, ali država možda ipak ne bi. On bi se vjerojatno branio argumentom da nije on kriv za to nego Milanović. Neprijatelj iz čista
• mira.