U ukrajinskom su ratu sve strane podigle svoje uloge na maksimum
Prošlog je utorka američki Kongres odobrio veliki paket inozemne pomoći od 95 milijardi dolara. Dvije trećine toga paketa namijenjeno je pomoći Ukrajini u borbi protiv ruske invazije na njezin teritorij. To je odluka na koju se dugo čekalo, u vjeri kako bi ona mogla preokrenuti trenutno nepovoljan tijek rata i dovesti do pozitivnog ishoda za Ukrajinu. Tako je čelnik demokrata Schumer poručio Zelenskom: “Sada idi i pobijedi u borbi.”
Još od kako je prošloga ljeta propala ukrajinska kontraofanziva, u zraku je ostalo pitanje kako će ovaj rat završiti. Svaki rat, pa tako i ovaj, jednom mora završiti, a uobičajen kraj rata su mirovni pregovori. Ako su Ukrajinci, uz svu pomoć koju su dobili od NATO-a, nisu uspjeli odbiti ruske napade, logičan ishod tog neuspjeha bio je pregovarački stol. Logično je bilo i da Zapad razmišlja kako se izvući iz te kloake. Međutim, to nije navelo Ukrajince da ponovno razmotre svoju poziciju u ovom ratu, već su tražili još oružja od Zapada. Zapadne elite također su odbacile pregovore kao rješenje za ovaj sukob. Kao cilj je istaknuta bezuvjetna predaja ruske strane. Stoga sada Europljani traže gdje bi pronašli još oružja za Ukrajinu za koje su Amerikanci osigurali novac, dok Zelenski provodi novu mobilizaciju ljudi koji se trebaju priključiti starim postrojbama na bojištu.
Iz ovoga je manje-više jasno u kom smjeru se stvari razvijaju. Više ukrajinskih izvora izvijestilo je o trenutnom stanju vojske. Vojska kaže kako im treba mobilizacija sto tisuća novih regruta i još stopedeset tisuća rezervi. Ako trenutno imaju tristopedeset tisuća vojnika, a treba im još dvjestopedeset da bi popunili redove i izjednačili se s Rusima, ispada kako je trenutni odnos snaga gotovo dva prema jedan u korist Rusa. Zelenski je tvrdio kako je mobilizirao milijun ljudi. Ako ih sada ima 350 tisuća, onda bi to objasnilo nedavne napise medija o 700 tisuća ukrajinskih vojnika koji nedostaju. Račun užasa kaže kako bi to značilo kako su Ukrajinci u ovom ratu gubili tisuću ljudi dnevno, što bi odgovaralo procjenama koje su iznijeli Rusi. To bi mogao biti i razlog procjena zapadnih službi o tome kako bi ukrajinska obrana uskoro mogla doživjeti slom.
Ako je to točno, to bi moglo objasniti i žurbu s kojom su zapadne elite lobirale za novi paket pomoći. Jer, ako dođe do sloma ukrajinske obrane, ovoga ljeta bismo mogli imati val od nekoliko milijuna ukrajinskih izbjeglica u Europi. Bidenova administracija je progurala novi paket pomoći kroz Kongres vjerojatno u nadi kako će to biti dovoljno da odgodi slom ukrajinske obrane bar dok ne prođu predsjednički izbori.
Da stvar bude sumornija glede ovoga rata, nastavak pomoći Ukrajini doveo je i do promjene ruskog stava. Sve dosad su Rusi držali opciju pregovora otvorenom. Međutim, nakon izglasavanja novog paketa pomoći, Rusi su poslali poruku kako je sada o miru moguće razgovarati samo “uz uvjet ukrajinske bezuvjetne predaje”. Uz dodatni uvjet da nema pregovora dok je Zelenski na čelu Ukrajine.
Sve strane su podigle svoje uloge na maksimum. Amerikanci nisu zainteresirani za pregovore s Rusima. Rusi ne žele pregovore sa Zelenskim, ali ni sa Zapadom. Zapad želi vidjeti bezuvjetnu predaju Rusije kao jedinu opciju, dok Rusi traže bezuvjetnu predaju Ukrajine. Kao u kakvom kaubojskom dvoboju, čeka se tko će prvi trepnuti. Dotle jedino izvjesno ostaje da će ukrajinsko bojište i dalje biti stroj za mljevenje mesa. Zauzimanje isključivih pozicija govori samo o slabosti i o tome da su i jedna i druga strana došle do zida. A slabost moćnika je uvijek
• bila razlog za strepnju onih slabijih.