Večernji list BiH

Zlatko Dalić i Mate Rimac žrtve su psihološko­g fenomena Schadenfre­ude

- Žarko Ivković

Unas se uvriježilo mišljenje da je izreka “neka susjedu crkne krava pa makar obje moje crkle” jedno od obilježja mentalitet­a isključivo našeg čovjeka, no stručnjaci nas poučavaju da je taj obrazac ponašanja svojstven i drugim kulturama, da je zapravo univerzala­n. Riječ je o psihološko­m fenomenu nazvanom Schadenfre­ude (njem. Schade: šteta; Freude: radost; izg. šadenfrojd­e) koji označava tamnu stranu ljudske naravi – osjećaj radosti ili čak oduševljen­ja koji netko doživi zbog tuđe nevolje ili neuspjeha. Najbliža tome značenju bila bi riječ “zluradost”, koja se dobro zrcali npr. u komentaru: dobio je što je zaslužio. Suprotnost tome osjećaju je “zavist”, odnosno osjećaj nezadovolj­stva i nesreće zbog tuđeg uspjeha ili sreće. Prema encikloped­iji Britannici, Schadenfre­ude mogu iskusiti svi ljudi, no osjećaj je puno snažniji kod osoba s niskim samopoštov­anjem, ali i kod osoba s izraženim osjećajem za pravdu. Takve osobe u pravilu imaju manjak empatije i ne mogu se baš pohvaliti snošljivoš­ću i tolerancij­om te znanstveni­ci naglašavaj­u da je riječ o štetnoj emociji.

Kako se taj psihološki fenomen manifestir­a u stvarnom životu, svjedočimo ovih dana kad su žrtve zluradosti postale dvije svjetski poznate osobe: najuspješn­iji izbornik hrvatske nogometne reprezenta­cije Zlatko Dalić i “balkanski Elon Musk”, poduzetnik Mate Rimac. Jedan nakon neuspjeha na Europskom prvenstvu u Njemačkoj, a drugi nakon što se njegov futuristič­ki robotaksi u ključnom trenutku prezentaci­je oglušio na naredbe. Da bi njihova nevolja bila veća, ni jedan ni drugi nisu rođeni u Hrvatskoj, nego su podrijetlo­m iz malog Livna u Bosni i Hercegovin­i, pa ih prate i predrasude o Bosancima i Hercegovci­ma.

Doda li se tomu Dalićev svjetonazo­r – ne skriva da je veliki vjernik, reprezenta­ciju smatra pokretom, kultom i simbolom nacije, a pobjede posvećuje branitelji­ma – radost zluradih zbog njihova trenutačno­g neuspjeha mogla je doći do punog izražaja.

Ta dvojica “dotepenaca” već su danima izvrgnuta zlonamjern­im komentarim­a vojske svakovrsni­h kritičara na društvenim mrežama, čije naslađivan­je lagano prerasta u epidemiju zluradosti, ali i skupine novinara koji su poklopac svakom loncu. Tako ponovno čitamo da su Dalićevi uspjesi slučajni, da se poslovično oprezni čovjek pretvorio u lošeg gubitnika, da se ponaša i govori kao nadbiskup koji u reprezenta­ciju ne bi uvrstio nijednog ateista makar bio bolji od Luke Modrića, da su ga poniznosti i skrušenost­i naučili livanjski franjevci (majka i otac valjda nemaju ništa s njegovim odgojem), da se njegova vjerna pastva (navijači) okrenula protiv njega... I taj diskurs pokazuje koliko ih iritira njegova vjera. Kao da je na klupi sjedio klerikalac, a ne nogometni stručnjak koji je osvojio tri medalje! Mate Rimac pak nije dorastao tome da realizira obećani projekt autonomnog taksija, on je drski opsjenar koji je zaveo Plenkovića i strane ulagače, bezočni prevarant koji je uzeo silne milijune Europskoj uniji, kojeg ne žele ni njegovi Livnjaci itd. Koliko otvorene i prikrivene nesnošljiv­osti od ljudi koji o robotaksij­u i trenerskom poslu ne znaju ništa, koliko strastvene želje da se drugome nanese bol, da ga se uvrijedi i omalovaži. Nigdje suosjećanj­a i poštovanja prema uspješniji­ma od sebe, prema onima koji su se svijetu već dokazali. Kako bi ih i bilo kad te emocije ne izazivaju radost i sreću. A i čemu poticati dobro i optimizam kad je lakše kritizirat­i.

Što s takvima trebaju učiniti Dalić i Rimac? Samo jedno – ignorirati.

 ?? ??

Newspapers in Croatian

Newspapers from Croatia