Večernji list - Hrvatska - Ekran
Čilić Amela
Sanjarim da provedem radni vijek u Parizu, a mirovinu u Provansi
Usrijedu je RTL Televizija proslavila svoj jubilarni deseti rođendan, a jedno od njihovih zaštitnih lica, voditeljica RTL Vijesti Amela Čilić, s njima je od samih početaka. Da joj je na RTL-ovoj adresi, u Krapinskoj ulici u Zagrebu, zaista lijepo, svjedoči i njezin iskreni odgovor kako se nada da će i 20. rođendan svoje kuće slaviti na istom mjestu. Nevjerojatno simpatična 40-godišnja Dubrovčanka radila je i kao reporterka, terenski zadaci njezina su strast, ali trenutno je sretna i ispunjena kao voditeljica i urednica večernjih RTL Vijesti. Kažu da će prijateljstvo, ako traje dulje od sedam godina, biti vječno, a vi i RTL ste već 10 godina zajedno. Kako biste u par rečenica opisali to razdoblje? – Kao dugu, produktivnu i sretnu vezu. Bilo je to burnih deset godina u televizijskom smislu, puno se toga izmijenilo, kako u tehnici, tako i sadržajno. Sjećam se kad smo na teren išli s velikim beta-kasetama, a danas radimo i bez kartica. Uzbudljivo je bilo pratiti promjene u društvu od jedne tranzicijske zemlje do članice EU, ne događa se svaki dan da papa ode u mirovinu ili da premijer da ostavku i bude uhićen. Sve smo to skupa prošli RTL i ja. Ovaj tjedan je RTL u slavljeničkom ruhu. Kakva su vaša iskustva? – Kad sam došla na RTL, kolege su pljeskale na dobre priloge, a ja
“Nikada nisam htjela otići iz informativnog programa, volim to što smo glas malog čovjeka”
sam se taman mislila hoću li prijeći s HTV-a i to me šokiralo, ali pozitivno. Time me RTL kupio. Svi smo bili mladi i nadobudni… Sad samo ozbiljniji, odrasliji i zadovoljniji. Kako izgleda jedan vaš radni dan? – Kad sam voditeljica večernjih RTL Vijesti, dolazim oko 13 sati na drugi urednički kolegij, pomognem nekim prilogom za RTL Danas, a onda se bacim na uređivanje RTL Vijesti. U zadnje me vrijeme kolege štede pa dolazim kasnije i bavim se isključivo večernjom emisijom. Kao reporter stižem ujutro na prvi kolegij, dogovaram temu s dnevnim urednikom, izlazim na teren, napišem tekst i onda idem u montažu... Jeste li poželjeli prijeći iz informativnog programa u neki drugi? – Ne. Nikad! Volim što smo “glas malog čovjeka”, upozoravamo na nepravdu, pozivamo na odgovornost, neke događaje možemo predvidjeti i zato je sve zanimljivije.
Neiskorišteni francuski
Jeste li zadovoljni sami sobom na ekranu? – Kažu da sam OK. Iskreno, ne znam, nije to pitanje za mene. Ne mogu biti objektivna i previše sam samokritična. Znam da uvijek može bolje.
Mislite li se još dugo baviti novi- narstvom? – Trenutno se 15 godina bavim novinarstvom i mislim da sam tek na pola puta... Ali u idealnom svijetu bih bila copywriter u Parizu ili skaut za glumačke talente. Mogu reći da sam u tome nepogrešiva. Završili ste francuski jezik i povijest umjetnosti. Gdje danas koristite to znanje? – Skoro nigdje. Imala sam par izleta u Bruxelles i Pariz, imala sam čak i jedan intervju koji je išao uživo na francuskom, pa sam simultano prevodila i postavljala pitanja, a kad sam se okrenula prema kameri, nastavila sam slučajno na
Volim novinarstvo, ali idealan bi mi posao bio da sam skaut za glumačke talente, da živim u Parizu, a da mirovinu dočekam u Provansi