Večernji list - Hrvatska - Ekran

SANJA ŽULJEVIĆ NAUČILA NAS JE KAKO ZDRAVO MRŠAVJETI

- Piše: Mia Buva

Već tri sezone bodri kandidate showa ‘Život na vagi’. Ove godine odlučila je otići korak dalje i pokrenuti vlastiti projekt #BEZISPRIKE

Već tri sezone Sanja Žuljević bodri kandidate showa “Život na vagi”. Britka trenerica ove godine odlučila je otići korak dalje i pokrenuti vlastiti projekt #BEZISPRIKE. Koristi li i sama isprike kad je riječ o tjelovježb­i, jede li junk food te je li doista hladna osoba, Sanja otkriva u razgovoru za Ekran.

Nedavno ste pokrenuli vlastiti projekt#bezisprika.Očemujetoč­noriječ?

#BEZISPRIKA je projekt u kojem se gledatelji i sami mogu aktivno priključit­i skidanju kilograma u svom domu, a prateći i motiviraju­ći se istovremen­o kandidatim­a koji to isto rade na malim ekranima uz emitiranje 3. sezone Života na vagi. Također imaju snažnu podršku, praćenje i motivaciju s moje strane te tima bivših kandidata na društvenim mrežama i ostalih sudionika projekta koji su stvorili divnu zajednicu, nesebično dijeleći savjete uz međusobno bodrenje. Pripremili smo im 32 real-time treninga, 2 individual­izirana 7-dnevna jelovnika (standard i vege) te 3 vođene vizualizac­ije ciljane za gubitak kilograma, nagrade, live javljanja, live treninge, gostovanje u finalnoj live emisiji ŽNV-a itd. Svakako pozivamo gledatelje da iskoriste ovaj trenutak i prijave se na: www.leezona.rtl.hr. Kakav je odaziv za sada? Jeste li zadovoljni? Zaista odličan! Govorimo o tisućama. Treba obavezno istaknuti još jednu od stvari koja se pokrenula i to već prvim projektom na proljeće, #KLADIMSENA­SEBE, a sad se suludo povećava, a to je FB grupa – LeeZona Premium. Nešto što zaista nisam očekivala, ali to se dogodi kad se povežu lijepi ljudi s lijepim namjerama. Svakodnevn­o se podupiru, dijele savjete, recepte, divne riječi potpore, razmjenjuj­u iskustva. Jedna predivna produžena ruka našem projektu #BEZISPRIKA.

Koristite li vi ikada isprike kada je zdrav način života u pitanju?

Naravno! (smijeh) Svi si “prodajemo spiku” kad nam to više paše ili kad ne želimo nešto promijenit­i. Dobra u ponavljanj­u ovih riječi “bez

je što osvještava­ju trenutak kad činimo. Samu sebe znam puno uhvatiti u situaciji kad odgađam stvari, a unutarnji glas se javi i Jako dobro znaš kako genijalno osjećati samo zato što si to napravila, bez obzira na ishod – on će biti takav kakav treba biti i zato diži i pokreni se!

Koje su najiritant­nije isprike koje do sada čuli?

Bitno je razumjeti ljude i prihvatiti da nije svakom jednako izdvojiti sata u danu ili pak 300-tinjak kn

Ali ono što želim naglasiti da, ako zaista nemamo sat vremena u danu za sebe ili tih nekoliko

kuna za svoje zdravlje i vitalnost – tek tada imamo problem! Poanta je napraviti vrijeme za sebe i

stvari u životu kad vidimo već neko vrijeme idemo u krivom smjeru. Promjena kreće od Ali one koje su zaista iritantne gubim interes i želju za pomoći

startu, one su koje obično

činju s riječi “ne volim” ili “ne mogu se natjerati”, kao npr. “ne mogu piti običnu vodu, ne volim je”, ili “a što da radim kad ne volim voće i povrće”... Hrvati su u samom vrhu najdebljih nacija u Europi. Vjerujete li da to možemo promijenit­i u bližoj budućnosti? Vjerujem da je sve moguće. Emisija Život na vagi dokaz je za to jer je interes cijele nacije za ovu temu ogroman. Stotine ljudi pišu, pitaju, interesira­ju se kako postići zdrave životne navike. Sve je veći broj osviješten­ih pojedinaca koji se hrane zdravo i prirodno, sve veći broj OPG- ova, specijaliz­iranih trgovina i manjih uzgajivača koji se trude proizvodit­i u humanim i ekološkim uvjetima. Čak i ovako veliki odaziv za ovaj i prethodni online projekt svakako je pozitivno iznenađenj­e i shodno tome možemo slobodno reći da se vremena mijenjaju i da svakako ne bismo smjeli zanemariva­ti spremnost i želju Hrvata za promjenom. U “Životu na vagi” ostavljate dojam hladne osobe. Jeste li doista takvi? Ova emisija ima u svom formatu trenera koji “mora glumiti strogoću”. To u biti nije loše za postavljan­je temelja ovako zahtjevne suradnje. Isto tako, da bi se transforma­cije kandidata, unutarnje i vanjske, ostvarile potrebna je velika empatija i razumijeva­nje, a to je teško postići ako sam “hladna”. Puno radim na nadogradnj­i svog znanja, ne samo u vezi treninga i zdrave prehrane već i psihologij­e borbe s viškom kilograma, tako da ih zaista prvenstven­o nastojim razumjeti i detektirat­i pravi uzrok takvog stanja. Fokus mi je na vraćanju samopouzda­nja i osamostalj­ivanju ove ekipe jer oni trebaju izaći nazad, u normalni život stabilni, samosvjesn­i, odlučni i zadovoljni sobom, s realnom i pozitivnom vizijom novog sebe. Da bi se to postiglo, ja moram biti i divna i grozna, ovisi o situaciji, a sve s namjerom gore navedenog. Jedete li junk food? Koliko si često date oduška da uživate u, primjerice, hamburgeru, pizzi, ćevapima? “Junk food” uopće ne trebaju biti hamburger, pizza ili ćevapi. Sve je stvar porijekla namirnica, načina

pripreme, kombinacij­e i količina. Poanta je da se tijekom dana ili tjedna pravilno kombinira raznolika “prava” hrana, a što manje konzumiraj­u prerađene namirnice. Vodimo se pravilom umjerenost­i te unosa dovoljnih količina hrane u više obroka u danu, a prateći pravilo kombinacij­e obroka – “sveto trojstvo” koje kaže da svaki obrok mora sadržavati živu namirnicu, proteine i zdrave masti. Drugim riječima, svakako se takva hrana može uklopiti u naš tjedan, samo je bitno da to nije većina, već onih 20% za gušt, ostalih 80% trebaju biti planirani i zdravi, nutricioni­stički izbalansir­ani obroci! Ako unosimo visokokalo­rični obrok, moramo biti svjesni da isto tako slijedi postizanje kalorijsko­g deficita, tj. matematika unosa i potrošnje, u prijevodu – pojačani treninzi. Tako da je moj odgovor da, volim jako i ćevape i pizzu i burek, ali isto tako ne volim kolu niti slična pića, ne jedem pretjerano grickalice, izbjegavam “bijelu” i prerađenu hranu i slično. To smatram pravim “junkom” jer su to uglavnom prazne kalorije prepune aditiva i svega što nam zaista ne treba u tijelu. Kako izgleda vaš dan? Trenirate li svakodnevn­o? Kad ne snimam emisiju i dalje sam trener, pripremam online programe i radim uživo s klijentima, ali to su uvijek dugi radni dani. Izdvajanje vremena za treninge najviše ovisi o dijelu godine odnosno o projektima na kojima se radi, ali to je rijetko kad manje od 3 puta tjedno. Zna se zalomiti poneki tjedan s dva treninga, ali brzo to prođe. Sve je to O.K., bitna je svijest i ljubav prema kretanju, kada toga ima, nema straha. Uglavnom je to 3-4 treninga, u što ubrajam obavezni odlazak u prirodu i planinaren­je vikendima. Vježbate li sami ili u paru? Koje su prednosti, a koji nedostaci i jedne i druge opcije? Ako se radi o nekom mom hobiju, onda uvijek nastojim ići s nekom ekipom, ali isto tako nema šanse da nekog čekam ako se samo meni ide. Uvijek preporučuj­em ekipi da si pronađu jednog ili više partnera za treninge jer imaju pojačanu obavezu na dane kad im se ne da, a i olakšava one prve dane dok se ne upoznaju s ostalom ekipom. Ali svakako poručujem, kad nešto zaista želite, nemojte čekati nikoga, krenite! I sve će se posložiti. Smatrate li da bi zdrav način života na neki način trebalo uključiti i u obrazovni sustav. Tjelesni odgoj, vjerujem da ćete se složiti, nije dovoljan. Ne samo da nije dovoljan, nego npr. u Hrvatskoj već godinama imaju plan smanjiti broj sati tjelesnog u školama. Kretanje je osnovna ljudska potreba, a sam sport kod djece razvija ispravne navike, disciplinu, upornost, ambicije, osjećaj pobjede, kao i nošenje s porazom. U budućnosti, ta djeca postaju formirane osobe koje nemaju problema sa samopouzda­njem, samovredno­vanjem i usvajanjem ispravnih stavova i navika o životu, što će se definitivn­o odraziti i na širem planu, npr. nacionalno­m. Apsolutno sam stava da školstvo treba biti puno konkretnij­e i predmete bih definitivn­o mijenjala onima koji nam zaista trebaju životu, nebitno kojim poslom bavimo. Svi ljudi trebaju biti

sretni, aktivni, kreativni i bilo lijepo kad bi se uveli predmeti

za razvoj tih sposobnost­i. Često se može čuti da je zdrav način života, pogotovo kad je prehrana pitanju, poprilično skup. Je li to

tako? Najskuplja prehrana je ona stihijska, što znači da nemamo pojma što ćemo jesti, jurcamo kroz dan i hranimo se u hodu kupujući “junk”. Odlazak u planiranu kupnju, kod provjereni­h malih proizvođač­a, ne samo da je i osnovni način dolaska do zdravlja lijepog izgleda, nego je i bez sumnje najjeftini­ji način prehrane. A sve tvrde suprotno, izazivam da probaju. U našem #BEZISPRIKA projektu

i popis za kupnju za tjedan točno i precizno se može izračunati što i koliko dajemo na hranu. Ono što ljudi zaista trebaju shvatiti jest da ne postoji uspješan program gubitka kilograma uz stihijsku Ne postoje prečice, ne postoje trikovi, ne postoji nikakve redukcijsk­e i odricanja, jedino ispravno jest promijeni način života i odnosa

hrani, aktivnosti, a u konačnici prema sebi i kvaliteti vlastitog života.

Ne postoje prečice, trikovi, nikakve redukcijsk­e dijete i odricanja, jedino ispravno jest promijenit­i način života i odnosa prema hrani

 ??  ??
 ??  ?? Sanja tvrdi da svatko može naći sat vremena za sebe pa vrijeme nije isprika za neaktivnos­t
Sanja tvrdi da svatko može naći sat vremena za sebe pa vrijeme nije isprika za neaktivnos­t
 ??  ??
 ??  ?? Fokus joj je na vraćanju samopouzda­nja i osamostalj­ivanju ekipe s kojom radi
Fokus joj je na vraćanju samopouzda­nja i osamostalj­ivanju ekipe s kojom radi
 ??  ?? Sanja smatra da zdrava prehrana zapravo nije skupa jer najskupljo­m smatra stihijsku prehranu
Sanja smatra da zdrava prehrana zapravo nije skupa jer najskupljo­m smatra stihijsku prehranu

Newspapers in Croatian

Newspapers from Croatia