Večernji list - Hrvatska - Ekran
VERINA PRIČA
Zovem se Vera, imam 52 godine i živim u Švedskoj sa suprugom Marinkom i dva sina koji su već odrasli i imaju svoje obitelji
Naša se obitelj našla u problemima zbog starijeg sina Kristijana, no svjetlo na kraju tunela pokazala nam je jedna obiteljska prijateljica preporučivši nam gospodina Darija, a ovom joj prilikom želimo zahvaliti. Dakle, problem se pojavio kada je Kristijan dobio sina, a mi unuka. Unatoč tome što smo suprug i ja ponosni djed i baka, mi ga nismo mogli čuvati jer smo zaposleni. Kako njegovi roditelji nisu mogli računati na nas, a bili su primorani raditi, potrudili smo se pronaći osobu od povjerenja koja bi se pobrinula za našega dječaka. Saznali smo za Senadu, mladu djevojku koja je u to vrijeme tražila posao, a preporučili su nam je jedni naši prijatelji. Činila se odgovornom i sposobnom osobom pa smo joj povjerili čuvanje djeteta. Sin i snaha su je smjestili u jednu sobu njihova stana te je ona živjela s njima. Prošlo je tek nekoliko mjeseci kad je naša snaha, koju volimo poput naših sinova, pokucala uplakana na naša vrata. Kroz suze je govorila da sumnja da je Senada Kristijanu mnogo više od dadilje. Naime, čula je njezin telefonski razgovor s majkom u kuhinji u kojemu je glavna tema bio upravo Kristijan, a ona je cijelo vrijeme plakala. Nama je to bilo nevjerojatno jer se radilo o našem vrlo dobro odgojenom, pristojnom i odgovornom sinu. Ipak, Marinko i ja smo odlučili otići do njega i provjeriti snahine sumnje. Kristijan nam je priznao da mu se Senada udvarala i pitala ga želi li s njom ljubavnu vezu, no on ju je odbio. Predložili smo mu da ju otpusti, a ja sam se ponudila uzeti godišnji odmor i čuvati unuka, a tako smo i učinili. Tada smo mislili da smo riješili obiteljski problem, ali smo se prevarili. Brige su započele s njezinim otkazom i odlaskom iz doma moga sina. Na odlasku nam je zaprijetila govoreći da ćemo zapamtiti ovaj dan kad smo je otpustili, a i proklinjati onaj kad smo je upoznali. Nismo je shvatili ozbiljno, samo smo željeli da ode. Međutim, nakon nekoliko mjeseci, moja je snaha doživjela prometnu nesreću koju je jedva preživjela. Ja sam pak šest puta završila u bolnici moleći za pomoć liječnike jer sam imala strašne bolove, no oni nisu znali zašto bi me zadržali jer nalazi nisu pokazivali simptome bolesti. Sin je vlasnik pizzerije, no u to mu je vrijeme obujam posla bio bitno smanjen. Jedva je krpao kraj s krajem. Na sreću, u posjet mi je stigla školska prijateljica koja mi je govorila o mnogo većim obiteljskim problemima koje je proživjela i nadvladala zahvaljujući vidovnjaku Dariju. Nije mi preostajalo ništa drugo doli nazvati ga. Osoba koja mi je odgovorila bila je vrlo smirena i povjerljiva, stoga sam mu izgovorila datum rođenja koji je zatražio. Taj muški ugodan glas počeo mi je prepričavati život kao da ga je sam živio. Povjerovala sam mu i dogovorila susret u Zagrebu jer mi je preporučio da ga posjetim. Stigavši u njegov ured, primio me jednako mirno pa sam ga sa zanimanjem slušala kad mi je opisivao Senadu i govorio mi o crnoj magiji kojom se poslužila da nam se osveti. Sve kojom to ucinila domogvsi se fotografija iz obiteljskog albuma. Po povratku, uputio me da potražim zapise u sinovljevom domu koje je ostavila. Potrudili smo se pronaći ih, a nalazili su se ispod regala. Kako je Darijo obećao, najprije su se u naše domove vratili mir i veselje, a potom i zdravlje. Odnos između snahe i sina je besprijekoran i sve je kao prije. Darijo, hvala ti što postojiš!