Hrvoje Horvat o Šumskom

Svaka lokalna glazbena scena nastaje u klubovima, a tek se potom seli u veće prostore. Tako je u cijelom svijetu oduvijek, s tom razlikom da kod nas mnogi ostaju u klubovima godinama, ako ne i doživotno. Neki i svojom voljom, recimo, postava Šumski čiji je peti album “Ostrvo ledenog kita” netipičan primjer benda koji ima četiri albuma, ali je zadnji objavio još 2003. Čini mi se da su samo Mayales imali dulju stanku u radu od njih. Doduše, ovaj novi dolazi uz hvalevrijedan podatak da je album snimljen uz podršku Ministarstva kulture Republike Hrvatske, mada su najveći dio novca za snimanje prikupili crowdfunding kampanjom. Upravo su ovakvi suvremeni projekti, uključujući tu i sjajne programe Močvare u kojoj radi član Šumskog Kornel Šeper, ono što, kao i u književnosti, filmu ili kazalištu, zaslužuje potporu koju dobiva.

Nekadašnje

otvaranje oficijelne kulture alternativnim zvucima novovalnog rocka otvorilo je prostor za dolazak sjajne generacije glazbenika o kojoj se i danas pričaju mitovi, ali i činjenice. Današnja Močvara ili Pločnik i Greenger Records, nastavak su takve priče, klupski prostori i diskografske etikete koje podupiru drukčiju glazbu. Primjerice, upravo je PDV Records, dio Pločnika, 2016. objavio jedan od albuma godine, sjajne postave Cojenes, a i Greenger Records, izdavač Šumskog, među svojim izdanjima ima dovoljno bisera. Pogledamo li i poslušamo pobliže album “Ostrvo ledenog kita”, shvatit ćemo da se zapravo radi o sasvim “normalnoj” glazbi koja je beskompromisna samo po dosljednosti, ali ponajviše u opreci s onime što je u međuvremenu postala srednja struja kod nas. Inače, od početka s pjesmom “Javor” u deset tema albuma otkrivaju se sasvim ovozemaljski utjecaji Talking Headsa i Haustora, glazbe koja je odavno postala srednja struja i nije baš nepoznanica široj publici. Primjerice, hipnotička “Tajno znanje” bi u rukama Darka Rundeka postala hit.

Iako

sami vele da je “šumski zvuk”, a i bend koji su daleke 1991. osnovali basist Kornel Šeper i gitarist Marin Juraga, nastao “pod utjecajem afro glazbe, krauta, new wavea, avant-popa, prog-rocka pa sve do glazbe iz crtanih filmova”, “Ostrvo ledenog kita” ponajviše kombinira afro-pop ritmiku, etno utjecaje i mantrične vokale s ekonomičnim stihovima. Pravi mali orkestar nastao je u studiju kad su osnovnoj postavi (Juraga, Šeper, bubnjar Viktor Krasnić i gitarist Franjo Glušac), dodani premazi duhača Igora Pavlice i Nikole Santra, koproducenta Svena Pavlovića (teremin, synth, usna harmonika, melodika), Stanislava Kovačića na violončelu i Mire Manojlovića (balafon). Začuđuje odsutnost želje za bilo kakvim hitom, jer potencijala ima kad bi se malo doradili ponekad monotoni vokali slični iz pjesme u pjesmu. Jer ovo je društvena glazba, pa ima i efektnih poruka: u pjesmi “Melankolija” sloganima poput Šarla akrobate nekada pitaju se, “zašto sve mora biti cool, zašto sve mora biti hit, zašto je glasan ritam taj, zašto me prati grozan osjećaj?”. Odgovor stiže u istoj pjesmi, “nešto je ružno na vijestima, nešto te guši u grudima”. Svjesni su, kako cinično kažu u “Prijatelji se sele na selo” da su mnogi odustali – “neki sreću traže u manjem gradu, prijatelji sada žive zdravo, prijatelji se povlače u sebe” – i “ekološki korektan” život “zelenih” pretpostavili gradskoj ludnici i ovakvim pokušajima da u toj ludnici nešto rade. Šumski nisu odustali i 15 godina iza zadnjeg albuma “Ronioci” objavili su zanimljivo “Ostrvo ledenog kita”. Sad je na njima odluka hoće li ostati samo otok ili se stalnim radom proširiti i na klupsko kopno.

Začuđuje odsutnost želje za bilo kakvim hitom, jer potencijala ima