MARININA PRIČA

Zovem se Marina, imam 57 godina i živim sa suprugom Tomislavom i sinom Danijelom u Münchenu u Njemačkoj, a htjela bih iskoristiti priliku da ispričam kako sam i zašto upoznala gospodina Darija.

Suprug i ja smo vrlo mladi iz Slavonskoga Broda, otkud smo i rodom, otišli u Njemačku. Vodili smo jedan skladan život u kojemu smo zajedno stvarali i uživali dok se u naše susjedstvo nije doselila obitelj također iz Hrvatske. To je bila četveročlana obitelj, dakle roditelji i dvije kćeri, jedna jednake dobi kao naš sin, a druga mlađa. Činili su se dobroćudnim te smo iz tog razloga dosta vremena provodili s njima. Dobro smo se slagali dok nije naš sin počeo izlaziti s njihovom kćeri. Upozoravala sam sina da ju ne zafrkava, dakle da ne bude s njom u vezi ne misli li ozbiljno. On me nije htio slušati. Nakon nekoliko su se mjeseci posvađali i prekinuli vezu, a ja sam ih bezuspješno pokušavala pomiriti. Posjetila sam i njezinu majku, no ona me nije htjela slušati, počela mi je prijetiti. Tada sam se i sjetila jedne male svađe sa suprugom koju sam joj ispričala, a ona mi je rekla da bi ga trebalo smiriti i da ona zna nekoga tko se bavi crnom magijom te da je to već učinila svome suprugu. Ja sam se samo nasmijala. Sada, budući da je vikala i prijetila mi, izašla sam iz njezine kuće. Mjesec dana nakon toga, suprug i ja smo sjedili u vrtu kada sam primijetila da nam je netko ispred ulaza. Bila je to ona, a kad sam je pozvala da uđe, nije mi ni odgovorila, samo se okrenula i otišla bez pozdrava. Sjećam se da sam primijetila pepeo pred vratima, no nisam tome pridavala važnost. Prošlo je još mjesec dana kada sam primijetila da sin spava u dnevnoj sobi otvorenih očiju. U panici sam ga probudila jer sam mislila da se guši te ga upitala što se događa i tada mi je priznao da već nekoliko noći ima osjećaj kao da ga neka žena guši. Pokušala sam ga uvjeriti da to nije ništa strašno, no on mi je govorio da se boji zaspati. U razdoblju od petnaest dana smršavio je petnaest kilograma. Bilo ga je gotovo nemoguće prepoznati. Vodila sam ga psiholozima i psihijatrima koji nisu mogli dokučiti problem, uvjeravali su me da je sve u redu. Zabrinuta za zdravlje svoga sina, nazvala sam svoju sestru i požalila joj se. Tada mi je ispričala da je njezina prijateljica imala mnogo sličnih problema sa svojom kćeri i da im je pomogao vidovnjak Darijo. Budući da ništa što sam dotad činila nije pomoglo, odlučila sam i njega nazvati. Sestri je trebalo nekoliko dana da pribavi njegov broj, a kada sam ga napokon dobila, nazvala sam ga. Umirujućim glasom Darijo mi je samo u nekoliko trenutaka ispričao detalje moga života, kao i da moj sin nije suprugov. Taj je podatak bio dovoljan razlog da ga poslušam kad mi je predložio da ga posjetimo u Zagrebu. Suprug i ja smo samo nekoliko dana nakon toga razgovora krenuli put Zagreba, a kada smo i stigli, zamolila sam Tomislava da

- jom razgovor. Darijo mi je najprije opisao susjedu, spomenuo pepeo te objasnio mi je da je to bilo napravljeno mome sinu kako bi se osjećao ovako kako sam i opisala. Tada mi je i rekao da suprug zna da Danijel nije njegov sin, no pretvara se da to nije tako. Ono što je najvažnije obećao mi je da će pomoći mome djetetu. Izašavši iz Darijeva ureda, zagrlila sam supruga i sve mu priznala, kao što sam ga upitala je li on to sve vrijeme znao. Potvrdio mi je, a i objasnio da je obavljao neke pretrage kojim je potvrđeno da on ne može imati djece. Danijel je začet tijekom moje kratke avanture prije dvadeset tri godine, a nakon velike svađe Tomislava i mene. Sve u svemu, nedugo nakon našeg povratka kući naš se sin oporavio, svi su problemi jednostavno nestali. K tome, susjedi su se odselili i više ne moramo strahovati. Hvala ti, Darijo, spasitelju moj!