Večernji list - Hrvatska - Ekran
ZAŠTO SMO UŽIVALI U 25. SARAJEVO FILM FESTIVALU
Jubilarno, 25. izdanje najpoznatijeg regionalnog festivala i ove je godine opravdalo očekivanja
Sarajevo je protekli tjedan još jednom postalo središte filmskog svijeta. U glavni grad Bosne i Hercegovine stigla su neka od najpoznatijih imena filma današnjice poput dvostrukog oskarovca Alejandra Gonzáleza Iñárritua, Pawela Pawlikowskog, Isabelle Huppert, Gaela Garcie Bernala te Tarantinova miljenika Tima Rotha, koji je bio posebno iznenađenje jer je došao praktički nenajavljen. Svi oni bili su oduševljeni Sarajevom. – Moja poveznica sa Sarajevom počela je još početkom osamdesetih kad me oduševio Kusturičin film “Sjećaš li se Dolly Bell?”. Prije rata sam godinama dolazio u Sarajevo, i već sam tada znao da je ovo grad jakog srca. To je srce zaista jako, jače od ideologija, nacionalizma, različitih stvari iz povijesti. Ovaj festival je nešto što to oslikava – kazao je slavni redatelj Pawel Pawlikowski. Za razliku od njega, Alejandro González Iñárritu bio je prvi put na ovim prostorima. – Kolega Danis Tanović odveo me da probam poznate sarajevske pite. Probao sam od svega pomalo i mogu vam reći da je istina da se ovdje doista dobro jede – kazao nam je oskarovac Iñárritu. Ove godine prikazano je 270 filmova u 18 različitih programa iz 56 zemalja. Za nagrade Srce Sarajeva u natjecateljskim
OSKAROVAC ALEJANDRO GONZÁLEZ IÑÁRRITU DOBIO JE POČASNO SRCE SARAJEVA
programima ukupno su se natjecala 53 filma. U četiri selekcije – igranog, dokumentarnog, kratkog i studentskog filma – čak 22 filma zabilježila su svjetsku premijeru, četiri filma međunarodnu premijeru, 25 regionalnu i dva bosanskohercegovačku premijeru. Festival je otvorio film „Sin“bosanskohercegovačke redateljice Ines Tanović, koji govori o problemima sarajevske obitelji koja odgaja dva sina od kojih je jedan usvojen. - U “Sinu” sam bio više potpora mladim glumcima predvođenim Dinom Bajrovićem. Ines je napravila sjajan film koji tematizira odnose u obitelji, koja je svima posljednja oaza. Drago mi je da je SFF doživio četvrt stoljeća, ja sam rastao s festivalom i tu imao petnaestak filmova – otkrio nam je slavni Emir Hadžihafizbegović. Za vidjeti sve što vas zanima u Sarajevu trebalo se klonirati, i to barem dva puta. Jer, program je počinjao svakog jutra u 9 sati projekcijama filmova na nekoliko mjesta, ali i u kavama sa slavnim gostima, njihovim masterclassovima i specijalnim projekcijama. Otvorena je i izložba fotografija poznate francuske fotografkinje Brigitte Lacombe koja nam pruža izvrstan uvid u povijest kinematografije. Lacombe je tijekom karijere duge više od četiri desetljeća portretirala neka od najvećih imena svijeta filma kao što su Meryl Streep, Leonardo DiCaprio, Robert de Niro, Tilda Swinton, Cate Blanchett, Isabelle Huppert, Joaquin Phoenix i drugi. Tu odličnu izložbu moći ćemo vidjeti i u Zagrebu, budući da će biti otvorena u Francuskom paviljonu 13. rujna. Sarajevski filmski festival još jednom nam je potvrdio da velike zvijezde nisu bahate i razmažene, nego upravo suprotno – duhovite, zabavne i spremne odgovoriti na sva pitanja publike. Na masterclassovima smo tako mogli saznati brojne zanimljive detalje sa snimanja poznatih filmova. Primjerice, Iñárritu nam je zorno prikazao da ne može baš svatko biti glumac. Kada je u Marrakechu snimao film “Babel”, angažirao je lokalnog veterinara jer mu je trebao stručnjak koji će pravilno zašiti ranu od metka na Cate Blanchett. – Objasnio sam mu da samo treba šivati, i kada ga Cate pita “Kamo me vodite?”, mora odgovoriti “U bolnicu”. Snimanje je počelo, Cate se previja od bolova, Brad Pitt je isto u ulozi, pita ga ona “Kamo me vodite”?, a čovjek umjesto prema njoj, okrene se prema meni i kaže “U bolnicu”. Tu smo scenu ponavljali nekoliko puta – rekao je Iñárritu. Najveću pozornost izazvalo je gostovanje slavnog Britanca Tima Rotha, koji je primio i počasno Srce Sarajeva. Sat vremena razgovora s njim
bilo je premalo da bismo saznali sve što nas zanima. Naravno, najviše se govorilo o suradnji s Quentinom Tarantinom. – Nikad nisam bio obožavatelj audicija i uvijek sam ih izbjegavao. Quentin mi je poslao scenarij za „Pse iz rezervoara“i čitajući ga odmah sam se oduševio. Kazao mi je da mi je namijenio ulogu Gospodina Narančastog, a meni na prvu to baš nije sjelo. Pa ja sam Britanac koji je morao glumiti Amerikanca koji glumi policajca koji glumi lopova! Pozvao me da s Harveyem Keitelom odglumim scenu iz filma kao probu, no rekao sam mu samo: „Znaš tko sam, pogledaj moje uloge, ako me želiš – tu sam“. Onda smo kod mene popili nekoliko piva i Tarantino mi je rekao da imam ulogu – otkrio je Roth, koji je dva puta boravio u Hrvatskoj. Još 1990. u Zagrebu je snimao film „Rosencrantz i Guildenstern su mrtvi“, a prije nekoliko godina se, rekao je, i odlično proveo u Dubrovniku s djevojkom. Posebna gošća bila je i slavna francuska glumica Isabelle Huppert, koju najbolje znamo po portretiranju snažnih ženskih likova. Huppert je kazala kako se nije jedno jutro probudila i kazala da želi biti glumica. Oduvijek je to znala. – U svaki svoj lik se uživim, koristim um, ali, naravno, i tijelo, potpuno se predam karakteru koji igram. Uvijek sebi kažem da ne smijem uključivati emocije za uloge koje igram, ali ne pridržavam se uvijek toga. Trudim se da ne budem sentimentalna. Može se reći i da sam pomalo hladna – rekla je Huppert. Što bismo izdvojili od bogatog repertoara sarajevskog festivala? To su svakako dva filma – igrani „Paraziti“i dokumentarac „Medena zemlja“. Korejski film „Paraziti“pobijedio je i na ovogodišnjem festivalu u Cannesu, a kako smo imali prilike čuti, žiri je bio jednoglasan u ocjeni da se radi o remek-djelu. I doista, „Paraziti“su jedan od onih filmova koji će ući u povijest kinematografije zahvaljujući odličnoj radnji koja vješto balansira između drame, crne komedije i trilera. Ne bi nas čudilo da za nekoliko godina osvane i američka verzija tog filma. Od dokumentaraca, makedonski „Medena zemlja“odmah se nametnuo kao prvi favorit za nagradu. Uostalom, već je nagrađen i na Sundance festivalu. Priča je to o posljednjoj ženi-lovcu na divlje pčele u Europi i njezinim naporima da ih izbavi od pohlepe domaćih pčelara. Za vrijeme trajanja festivala cijeli grad živi punim plućima. U centru grada kafići su otvoreni do dva sata ujutro, a rijeka ljudi svaku večer slijevala se festivalskom ulicom pokraj Narodnog pozorišta. Svaki dan održavani su i brojni koncerti, a kao zanimljivu lokaciju valja izdvojiti Sensation Bridge. Riječ je o jednom od brojnih mostova preko Miljacke, koji je pretvoren u koncertni prostor na kojem su, između ostalih, za vrijeme trajanja SFF-a svirali TBF, Letu štuke i Bombaj štampa.