Večernji list - Hrvatska - Ekran : 2019-09-06

Intervju : 14 : 14

Intervju

148 dvadesetak novinara koji su to radili za jugoslaven­ske medije bar dvije trećine napravile su respektabi­lnu karijeru – Dražen Vukov Colić, Zoran Bošnjak, Kemal Kurspahić, Jurij Gustinčić, Miroslav Radojčić, Jovan Ščekić, Uroš Lipuščak, Maksut Shehu, Dušan Simić, mnogo njih. A usto sam imao priliku u mladosti živjeti u dvije države slobodnih medija, i to je pomoglo. grobovi, bit će i moj, premda sam rođen u Zagrebu, u Petrovoj. Majka mi je iz Dubrovnika, iznad Straduna, ispod Minčete, kao i svi njezini. Pradjed je 1899. sagradio veliku kuću od 800 m2 na kraju slanjske rive, jedan dio sam i ja naslijedio, ali su je u ovom ratu srušili JNA i dobrovoljc­i iz Crne Gore i Trebinja, kao i cijelo mjesto. Nismo imali novca za obnovu, prodali smo zemlju, ja sam tako kupio jedan stančić u Slanome i baš mi je lijepo! Jeste li se tijekom svog televizijs­kog rada susretali s cenzurom? Ima li nešto u životu zbog čega žalite, što biste promijenil­i da možete? Pa naravno. Nitko nije javno govorio o cenzuri, ali smo na ovaj ili onaj način znali što je granica preko koje tekst, izvještaj neće biti objavljeni, a novinar će biti upozoren, kritiziran ili kažnjen. Ne mogu se sjetiti. Ali, ako ima, još stignem ispraviti. TV mi je upaljen 20 sati na dan, a gledam ga u prosjeku dva-tri sata Gledate li u mirovini televiziju više ili manje i koji su vam programi, emisije i sadržaj omiljeni? Ima li u današnjim medijima u Hrvatskoj više senzaciona­lizma nego prije 30 godina? Opuštam se uz krim-serije, CSI, Zločinačke umove i slične kratke forme. Volim i dokumentar­ce na Al-Jazeeri Balkans, dugovječnu emisiju Plodovi zemlje, na HTV-u me najviše opušta optimistič­ni Mirko Fodor, na Novoj TV istraživač­ku vibru ima Provjereno, a naravno, abonent sam na Zalagaonic­u, Explorer, Nat Geo Wild, Barcelonu, Real, Manchester City… Televizor mi je upaljen 20 sati na dan, a gledam ga u prosjeku dva-tri sata. Čitam nešto sat-dva. I šaram po Facebooku sat-dva. Ima. Ponekad i preko svake granice dobrog ukusa. Ali u mnogim tekstovima ima više istine danas nego što se moglo objaviti nekada. cionera. Moj je problem, ili sreća, u tome što sam radio veoma vidljiv posao. Ako ste na TV ekranu, ako intervjuir­ate nekoga na stranom jeziku, ako vodite TV Dnevnik pa to radite loše, neprofesio­nalno, neće vam pomoći nikakav tata ili mama. U Jugoslavij­i je bilo bar 500 djece ambasadora i diplomata, visokih partijskih funkcioner­a… Ne znam baš nekoga da je vodio TV Dnevnik… Što je prednost novinarima danas u usporedbi s vremenom kada ste vi počeli? Puno je prednosti, u svim medijima. Uznapredov­ala tehnologij­a pojeftinil­a je proizvodnj­u. Manje ljudi radi više posla. Posve pristojna kamera stoji dvije-tri prosječne novinarske plaće, a nekada je to bilo 150 puta više, kamera je vrijedila 40 godina novinarsko­g rada! Ja sam se iz New Yorka javljao preko satelita tri-četiri puta na godinu jer je svako javljanje stajalo 5000 dolara. A mjesečna mi je plaća bila 1500. Zato sam o dnevnim događajima izvještava­o telefonom, a reportaže slao avionom. Danas jedno javljanje vrijedi jednu novinarsku dnevnicu… Sve je bolje, sve je brže, jednostavn­ije, jeftinije… Jedino je konkurenci­ja jako povećana, uvijek je netko brži, ima bolju sliku, više informacij­a, važnije sugovornik­e… Vaš sin Marko je glasnogovo­rnik Vlade, raspravlja­te li o nekim političkim temama i pita li vas za kakav savjet? Iz čega izvire ta vaša vitalnost i što vas opušta? Svakako bismo razgovaral­i kada bih ga češće viđao. Ovako, dva-tri puta na mjesec… Ne stignem ga ni upitati, a on već kaže: ”Tata, moram ići, čujemo se…” Nisam nimalo vitalan. Hodam sporo, bojim se da ću stati krivo, u neku rupu na cesti ili zapeti za nešto pa, užasa li, slomiti kuk! Prijeđem li više od 1000 koraka na dan, mislim da sam puno vježbao. A najviše se opuštam kada vozim auto po našim divnim cestama. Vi mlađi teško možete razumjeti naše razloge za sreću. Prvo na Jadranu nije bilo ceste nego smo prometoval­i jadnim, starim, sporim brodovima. Onda je došla magistrala, ali nismo imali automobile. A danas tu je ta divna magistrala koja na svakom kilometru budi nostalgiju. Ili možemo birati fantastičn­u autocestu kojom se stigne začas. Uz to imam i auto. U mirovini ste, ali ne mirujete, kako izgledaju vaši umirovljen­ički dani? Na refule, sedam dana monotono, a onda ludih tjedan-dva kao da sam u početnički­m godinama. Ako se ne varam, novinarstv­o nije bilo vaš prvi odabir, kako ste se našli u tim vodama? Imate li u planu već neke nove projekte? Volio bih napraviti emisije o pet država. Za dvije, Bugarsku i Rumunjsku, govori se da nas sustižu i postupno prestižu, a daleko su zaostajale za Hrvatskom prije 30 godina. I emisije o Litvi, Letoniji i Estoniji koje su nas navodno prestigle i za njima ozbiljno zaostajemo. Je li istina, kako, zašto, što nas to uči, opominje? Mislim da bih to uz prethodnu konzultaci­ju s nepristran­im stručnjaci­ma mogao solidno i zanimljivo napraviti. Želio sam doktorirat­i pomorsko pravo, dobio sam stipendiju u Engleskoj, ali sam morao čekati 18 mjeseci do realizacij­e. Zaposlio sam se na TV Beograd na natječaju za koji je molbu uputila moja majka. Nije mogla zamisliti da čekam godinu i pol ne radeći ništa. I kako biva po Murphyju, kada ne želiš posao, dobiješ ga! Što biste poručili mladima koji se žele baviti novinarstv­om? Evo što vas čeka ako se odlučite: bit ćete drukčiji od drugih ljudi. Prepoznava­t će vas. Hvaliti više nego što iskreno misle. Putovat ćete više od prosječnih ljudi. Upoznat ćete važne ličnosti koje će s vama razgovarat­i kao da ste i vi važni. I nećete biti terminalno švorc, ali – ima li u Hrvatskoj bogatih novinara koji su ostali u toj profesiji? Nema, ako su novinari. Jesu li vam smetale izjave u stilu “njegov otac radi u diplomacij­i pa mu je lako uspjeti”? U Slanom ste proveli ljeto, što vas veže za dubrovačko primorje? Istina, djeca ambasadora bila su ponekad pod povećalom, još više djeca najviših funk- Slano je rodno mjesto moga oca Marka, djeda Frana, pradjeda Marka. Ondje su njihovi U MNOGIM TEKSTOVIMA DANAS IMA VIŠE ISTINE NEGO ŠTO SE IKADA MOGLO OBJAVITI PRINTED AND DISTRIBUTE­D BY PRESSREADE­R PressReade­r.com +1 604 278 4604 ORIGINAL COPY . ORIGINAL COPY . ORIGINAL COPY . ORIGINAL COPY . ORIGINAL COPY . ORIGINAL COPY COPYRIGHT AND PROTECTED BY APPLICABLE LAW

© PressReader. All rights reserved.