Novo lice Lucija Žuti

Nakon što po završetku studija na Akademiji likovnih umjetnosti nije uspjela pronaći posao u struci, Lucija Žuti zaposlila se u jednoj kvartovskoj pekari, a kupci su postali njena umjetnička inspiracija

UGaleriji Matice hrvatske krajem travnja otvorena je izložba koja nam je odmah zapela za oko. Riječ je o novom ciklusu radova mlade suvremene umjetnice Lucije Žuti pod nazivom “Moj pekare”. Naime, nakon što po završetku studija na Akademiji likovnih umjetnosti nije uspjela pronaći posao u struci, zaposlila se u jednoj kvartovskoj pekari. A kupci koje je tijekom godinu dana svakodnevno promatrala i usluživala, postali su njena umjetnička inspiracija.

- Nakon fakulteta tražila sam posao u struci, odnosno slala sam molbe u grafičke studije, kazališta, galerije, ali sve je bilo bezuspješno. Kako sam htjela ostati u Zagrebu, odlučila sam prihvatiti bilo koji posao, dok ne dođe nešto bolje. Prijatelj mi je rekao da u pekari u njegovom kvartu traže prodavača. I tako je sve počelo - priča umjetnica.

Od djetinjstva je vodila dnevnik, pa je prirodno bilježila i crtala i sve ono što joj se događalo tijekom rada u pekari. Promatrala je ljude, stalne kupce i one koji bi samo svratili nešto kupiti u prolazu, skicirala njihova lica i zapisivala anegdote. Tako je nastala i ova izložba, skup lica i priča, izrezaka iz svakodnevice. - Tada mi se život činio tužnim mjestom, jer sam upoznala siromaštvo izbliza, malog čovjeka koji često jedva ima i za kruh. Istovremeno i sama sam proživljavala egzistencijalne krize, pitala sam se tko sam zapravo ja? Danas radim u trgovini s prirodnom kozmetikom i, za razliku od pekare, tamo dolazi bogatiji sloj društva. No s obzirom da je umjetnost neraskidiva od društva, da bih kao umjetnica uopće mogla govoriti o svijetu, moram biti “uvučena” u njega. Umjetnost ne govori o nečem posebnom i uzvišenom, ona govori o svemu - kaže Lucija Žuti.

I njeni raniji radovi koje smo imali prilike vidjeti bili su, na određen način, društveno angažirani. Kada su se početkom 2020., baš pred pandemiju koja će i to gurnuti u zaborav, umjetnici sukobljavali s Ministarstvom kulture zbog novog prijedloga Zakona o obavljanju umjetničke djelatnosti i poticanju umjetničkog stvaralaštva, ona je reagirala postavljanjem transparenta na nadvožnjaku na Savskoj cesti. Na njemu je stajala efektna poruka “Smrt umjetniku/Sloboda kulturi”, a pokraj transparenta visjela je omča. Prošle godine, pak, oko Meštrovićeva paviljona postavila je sedam hrastovih trupaca s ciničnim natpisima poput “Dolje s Medvednicom! Želimo nesmetan pogled na Alpe!”, instalaciju inspiriranu Josephom Beuysom, upozoravajući na masovnu sječu šuma koja se u tom trenutku odvijala u Hrvatskoj.

A što sada radi, upitali smo je? Gaji li i dalje nade za poslom u struci?

- Samim time što sam promatrač, to je moja struka. Ne gajim nikakve nade, jer svijet doživljavam kroz bilo koji posao - zaključuje.