Večernji list - Hrvatska - Ekran
KNJIŽEVNA PREPORUKA Ivan Lovrenović: Pripadati i ne pripadati
Ex libris, Rijeka 2021.
Ivan Lovrenović (Zagreb, 1943.) bosanskohrvatski je esejist, romanopisac i kroničar, nekadašnji urednik u jednoj od najuglednijih onodobnih jugoslavenskih nakladničkih kuća, te nesumnjivo najupućeniji sugovornik u svakom današnjem razgovoru o Bosni i Hercegovini, njezinoj budućnosti, sudbinama i identitetima njezinih ljudi. Kada bi u hrvatskoj javnosti doista postojalo zanimanje za položaj bosanskohercegovačkih Hrvata i za funkcionaliziranje zemlje u kojoj žive i koja im, kao i drugim dvama narodima, pripada, Lovrenović bi danas bio cijenjeni komentator najuglednijih hrvatskih novina, kojemu bi se priređivale specijalne emisije na HTV-u, kad god valja artikulirati ili barem utišati blebetanja vodećih hrvatskih političara na bosanske teme. Kako tako nije, i kako je i svaka briga Zagreba oko Bosne i bosanskih Hrvata već trideset godina lažna, samo što se forma laži transformira u skladu sa smjenjivanjem hrvatskih poglavica i promjenama hrvatskog položaja u Europi i svijetu, tako valja uvijek iznova ponavljati tko je Ivan Lovrenović, zašto je Bosna i Hercegovina Hrvatskoj važna, tko su, gdje žive i što rade bosanski Hrvati…
Knjiga “Pripadati i ne pripadati”, objavljena krajem 2021. kod riječkog Ex Librisa, istodobno jedna je moguća kulturna povijest Bosne i Hercegovine, izložena i ispripovijedana kroz nekoliko markantnih orijentacijskih tema i figura, bosanski kulturno-identitetski bedeker za upućene i neupućene, te diskretna Lovrenovićeva bosanska autobiografija. Knjiga je dijelom nastala fragmentiranjem i montažom nekih ranijih njegovih tekstova, ali u biti je nova i za vrlo pomnjive Lovrenovićeve čitatelje. U njoj je, gotovo do savršenstva, autor razvio umijeće ispisivanja bosanske i bosanskohrvatske početnice, koja se usput transformira tako što se u skladu s promjenama globalnih i lokalnih političkih prilika pomiče kut gledanja, mijenja se rakurs, ali bit ostaje ista. Svaka Lovrenovićeva knjiga o Bosni, tako i ova, snažan je čin autorefleksije, ogledavanja u vlastitoj sudbini, osobne i općenarodne samospoznaje. Kada bi pisac doista mogao biti glas jedne zemlje i njezina naroda, Bosna i Hercegovina bi, zahvaljujući Lovrenovićevim knjigama, bila velika zemlja po snažnoj svijesti o sebi, svojoj prošlosti i svim svojim krivnjama, odgovornostima i samoranjavanjima.
U prvom dijelu knjige “Pripadati i ne pripadati”, naslovljenom “Rub kao dom”, pisac se bavi bosanskim kulturno-religijskim obrascima. U tekstu “Bosanska soteriologija”, recimo, pripovijeda o tome kako je izgledala vjerska svakodnevica ljudi koji su pripadali različitim, međusobno sukobljenim, religijama i vjerskim ustanovama. Valja pročitati: da se izbjegnu iritantni stereotipi o harmoničnom svijetu sačinjenom od sve samih međusobnih komšijskih božićnih i bajramskih dragosti, ali i da se izbjegnu isti takvi, samo suprotni, stereotipi o vječno zaraćenom i mržnjom ispunjenom svijetu vječno zaraćenih vjerskih ustanova.
U drugom dijelu, naslova “Koji Buenos Aires”, riječ je o načinima na koji posljedice Drugoga svjetskog rata utječu na bosanske živote, načine mišljenja i djelovanja. Autor se bavi kompleksom i mitom Bleiburga, ali i nacionalističkom hajkom koja se, tobože u ime antifašizma, svibnja 2020. vodila iz bosanskohercegovačkog PEN kluba, te iz dijela sarajevskih medija. Tu su i tekstovi o pjesniku Iliji Jakovljeviću, jasenovačkom mučeniku, žrtvi komunističkog terora, građaninu i vjerojatno najpouzdanijem svjedoku ustaškog divljaštva i pogube hrvatskoga nacionalizma, te o ratnom dnevniku fra Josipa Markušića, jednog od posljednjih u nizu velikih povijesnih figura među bosanskim franjevcima, onom koji je svoju zajednicu, Crkvu, te što je najvažnije - svoj puk, nakon 1945. pokušao izvesti iz povijesne krivnje na slobodu.
U trećemu dijelu, nazvanom “Tema Andrić” Lovrenović piše o Bosni najvećega njezinog pisca, ali i o tome kako se u njegovom djelu, te u načinu na koji to djelo nacionalisti principijelno diskvalificiraju i odbijaju, ogleda sadašnjica njegove zemlje. Andrić je pisac sve Bosne, svih njezinih obrazaca, identiteta, naroda…
Knjiga “Pripadati i ne pripadati” dragocjena je u ova zla doba svijeta, kao književna umjetnina i kao uputstvo za djelovanje.