Melita Redžić Savičić

Premda Karmela Vukov Colić nikad nije potpuno otišla s televizije jer zadnjih pet godina, kako kaže, ima lijepu suradnju s Laudato tv na kojoj radi dvije gastro emisije, gledatelji HRT-ove emisije “Dobro jutro” do danas nisu prežalili odlazak omiljene voditeljice - za njih je to bio kraj jedne ere. No, koliko god on bio težak, za Karmelu je rastanak ujedno bio i novi početak koji svatko od nas potajno i za sebe priželjkuje.

Čini nam se da se sad napokon stignete posvetiti stvarima koje su svih tih godina bile na čekanju. Među ostalim i kuhanju? - Televizija je moj dom u svakom smislu, baš kao i radio, no rastanak s Hrvatskom televizijom otvorio mi je neka vrata za koja ni slutila nisam da me čekaju. Primjerice, ona kazališna. Dvije su divne predstave u mojoj biografiji - hit mjuzikl “Menopauza” (koji baš obnavljamo i vraćamo na scenu) i izvrsno primljena storytelling predstava “Ljubav, gubitci i moda”. Potom, napisala sam kuharicu koja je rekordno brzo rasprodana, pa još jednu, a i treća bi trebala izaći krajem godine.

Pamtimo vas i kao veliku zaljubljenicu u putovanja. Kad god ste imali slobodnog vremena, koristili ste ga za otkrivanje novih destinacija. Je li se tu rodila ljubav prema gastronomiji ili ona seže puno dalje u prošlost?

- Prvo je bila ljubav prema hrani, a tek onda prema putovanjima. Mislim da su za to krivi moji djedovi, bake i mama. Kod nas se uvijek odlično kuhalo. Djed Stjepan je završio davno hladnu kuhinju u Beču, baka Micika je bila prava Purgerica - čuvarica starih zagrebačkih jela, a baka Kata onih moslavačkih. Mama je, pak, u naše jelovnike uvodila brojne novitete, recepte svjetskih kuhinja. A ja sam djetinjstvo provodila pomažući djedu da umuti domaću majonezu za francusku salatu, kiseleći krastavce, guleći grašak ili izrađujući kolačiće od domaćih jaja i brašna, koje bi, premda su bili tvrdi i neukusni, na sva usta hvalio moj drugi djed, Tomo. Kuhinja je u mom djetinjstvu bila jedna od važnijih igraonica. Kako se mala Karmela hranila? Je li mama kuhala oblizeke ili se jelo prema piramidi zdrave prehrane? Koje okuse najbolje pamtite iz djetinjstva? Jesu li oni okosnica vaše prve kuharice znakovitog naziva “Kuhinja života”?

- Knjiga “Kuhinja života” čuva najdraže recepte moje obitelji. To su jela koja su nas uvijek okupljala oko stola, prustovski vodiči u neke prošle, sretne trenutke s dragim ljudima. Osobno obožavam zlarinski brudet i maneštru usuho i pašticadu, buču na čušpajz, makaronflajš, pile na saft...

Nije se tih godina mog odrastanja puno govorilo o “zdravoj prehrani” - namirnice su bile domaće, bez pesticida, piceki su netom prije kupnje još trčali po dvorištu, mlijeko i sirevi su bili djelo kumica iz okolnih sela... Ipak, neki recepti u “Kuhinji života” dokazuju da se i tada promišljalo drukčije: moja je baka još prije 100 godina pekla crne šnite, ukusan kolač od oraha bez mrvice brašna. Nismo ga tada zvali “bezglutenski”, ta riječ nije postojala u našem rječniku, ali on to stvarno jest.

Čim je izišla, kuharica se razgrabila u trenu. U čemu je bio njezin uspjeh i što nas očekuje u novoj kuharici koju pripremate?

- “Kuhinja života” je knjiga domaćih recepata spremljenih s domaćim namirnicama. Nema chia sjemenki, quinoje, seitana... samo domaće povrće i voće, meso, riba... U posljednje vrijeme ima dosta kuharica koje promoviraju drukčije načine prehrane (koje ja isto volim!), ali onih tradicionalnih, u kojima možete naći dobar recept za sarmu, primjerice, stvarno nema. Mislim da je to tajna uspjeha “Kuhinje života”. Nova kuharica zvat će se “Dolce vita” i ostat će na tom tragu - obične, svakodnevne namirnice, a jela spremljena u kratkom vremenu. Primijetila sam, naime, da i sama većinu tjedna kuham brza jela i pomislila - pa zašto ih ne složiti u knjigu da svima budu dostupna. “Dolce vita” promovira užitak u životu i gastronomiji, sabire recepte čija vam priprema ostavlja vremena i za druge užitke. Nadam se da će iz tiska izaći krajem godine.

Vaš gastroblog “Ciao, Karmela” upućuje da vam je talijanska kuhinja najdraža. Je li i ta ljubav rezultat vaših putovanja Italijom? Što je to u talijanskoj kuhinji da je tako neodoljiva?

- Talijanska je kuhinja jednostavna i brza i jako ukusna. Ali moja su skitanja svijetom na naš stol donijela i jela iz drugih krajeva svijeta koja su postala dio naše obiteljske gastronomije. Curry, sushi, meksička jela kuhamo često, portugalske čarolije s bakalarom ili francusku juhu od luka, primjerice, također.

Kako je u cijeloj toj priči došlo do suradnje s Laudato televizijom?

Prije gotovo pet godina ponudili su mi da snimam kratku gastro emisiju s jelima temeljenim na učenjima sv. Hildegarde. Ta je svetica još u ranom srednjem vijeku znala da su neke namirnice bolje za nas, a neke lošije i da određena stanja i bolesti možemo prevenirati, pa čak i liječiti pravilnom prehranom. Zahvaljujući toj emisiji u moj je dom ušao pir - superžitarica s kojom obožavam raditi. Suradnju smo nastavili s jako dobro primljenom kuharicom “Kuhinja sv. Hildegarde za svaki dan” u kojoj smo skupili te ukusne, a zdrave recepte. Danas vodim i večernju gastro emisiju “Svi za stol” u kojoj gostuju poznate i svima drage osobe iz javnog života, a o kuhanju i kulturi stola uče nas vrhunski chefovi i sommelieri.

U čemu je prava vrijednost recepata svete Hildegarde? Što ste naučili o kuhanju i općenito o konzumiranju hrane baveći se ovim projektom?

- Hildegarda nije ostavila recepte, ali je još davno zapisala da su neke namirnice izuzetno dobre za ljudsko zdravlje. Spomenula sam pir, žitaricu koja postaje sve popularnija, koja je pravo bogatstvo za naš organizam i koja ne izaziva neugodnosti koje sve češće izaziva gluten iz pšenice. Koromač je, prema Hildegardi, superhrana za žene, a kesten je, primjerice, dobar za jetru i želudac.

Je li i vaša deviza “ono si što jedeš” ili smatrate da se čovjek ne treba u životu previše opterećivati zdravom prehranom? Kako pronaći ravnotežu između onoga što volimo jesti i onoga što nam je zbog ubrzanog tempa života najjednostavnije pojesti s nogu?

- Ja sam gurman i volim sve probati. Moja je deviza “jedi ono što ti je ukusno i što ti ne škodi”.

Što uvijek morate imati u hladnjaku i bez kojeg kuhinjskog pomagala ne možete? - U hladnjaku mora biti maslaca (moja draga Ksenija Erker često zna reći da je “topao domaći kruh i maslac” početak svake gastronomije i u pravu je!), tikvica, jaja, piletine, salate... Ne mogu bez kopra, vlasca, vanilije i cimeta. Ako moram, mogu bez kuhinjskih pomagala, ali svoj KItchenAid mikser baš obožavam! Koliko jela Karmela Vukov Colić može pripremiti od dvije zrele rajčice, patlidžana, malo pancete i svježeg sira? Pa, bila bi to super toplo-hladna salata, umak za paštu, punjene rolice od patlidžana, neka inačica parmigiane, hladni namaz, možda nadjev za bruschette, gratinirani krumpir ili palačinke... Dalo bi se od tih namirnica svašta!