Večernji list - Hrvatska - Ekran
SOFT SEATING
U drugoj polovici pedesetih proizvođač Herman Miller lansirao je reklamnu kampanju u kojoj su prezentirali ljude u različitim situacijama i s različitim sloganima vezanim za korištenje stolice
Dvadeseto stoljeće je stoljeće procvata dizajnerskog namještaja. Među najpoznatijim imenima epohe su Charles i Ray Eames. Taj američki bračni par industrijskih dizajnera dali su nemjerljiv doprinos razvoju moderne arhitekture i namještaja. Njihov dizajnerski ured, Eames Office, djelovao je više od četiri desetljeća, od 1943. do 1988., u čuvenoj bivšoj garaži od crvene cigle u Los Angelesu. Eamesovi su radili svaki dan, često uključujući i nedjelje, po 13 sati dnevno, usmjeravali su rad tima suradnika, među kojima su bili neki od najvažnijih dizajnera dvadesetog stoljeća. Vjerovali su u ideju učenja kroz rad i bili su u svakom smislu vizionari i pokretači. Charles se bavio i grafičkim dizajnom i radio je i na filmu, a bili su i poznat par u društvenome životu Los Angelesa. Često bi tako posjećivali svog prijatelja Billyja Wildera na njegovim filmskim setovima. Dok je radio, slavni redatelj sastavljao je improviziranu ležaljku kako bi mogao odspavati u pauzama snimanja. Nešto u vezi s tim njegovim improviziranim rješenjem potaknulo je njihovu maštu i pokrenulo izradu jednog od najslavnijih komada namještaja u povijesti, poznatog pod nazivom Eames Lounge Chair and Otoman.
Tu fotelju s tabureom stvorili su s idejom da postane utočište od stresa modernog života, a nastala je kao suvremena reinterpretacija tradicionalne engleske klupske stolice. Trebalo im je nekoliko godina da stolicu usavrše, a završni rad prezentiran je u emisiji “Home show” na televizijskoj mreži NBC 1956. godine. To je jedini komad namještaja koji je zaslužio izlaganje u udarnom terminu u tom kultnom američkom TV programu koji je vodila Arlene Francis. Prve skice stolice u dijelovima napravila je njihova prijateljica, umjetnica, pedagoginja i rimokatolička redovnica Corita Kent. Billy Wilder je dobio drugi primjerak s proizvodne trake.
Stolica je sastavljena od tri zakrivljene školjke od šperploče prekrivene furnirom: naslon za glavu, naslon za leđa i sjedalo. Slojevi su lijepljeni zajedno i oblikovani
pod temperaturom i pritiskom. Školjke i jastučići sjedala su u osnovi istog oblika, a sastoje se od dva zakrivljena oblika koji se međusobno isprepliću kako bi tvorili čvrstu masu. Naslon stolice i naslon za glavu su proporcionalni, jednako kao i sjedalo i otoman. Već prije rada na ovoj stolici Charles i Ray su imali veliko iskustvo u radu sa šperpločom. Primjenom topline i pritiska oblikovali su je za upotrebu u američkoj mornarici tijekom Drugog svjetskog rata. Nakon rata nastavili su eksperimentirati s istim materijalom, a rezultati koje su postigli smatraju se revolucionarnom.
Od 1956. i do početka devedesetih školjke su bile sastavljene od pet tankih slojeva šperploče koje su bile pokrivene furnirom brazilskog ružinog drveta. Brazilsko ružino drvo prestalo se upotrebljavati početkom devedesetih, a današnja proizvodnja sastoji se od sedam slojeva šperploče pokrivene završnim furnirom trešnje, oraha, palisander-šipka.
Od samog početka Eames Lounge Chair and Otoman kontinuirano se proizvodi u tvornici Herman Miller. Kasnije je Vitra, u suradnji s njemačkom tvrtkom za namještaj Fritz Becker KG, počela proizvoditi stolicu za europsko tržište. Odmah nakon objavljivanja druge su tvrtke koje se bave namještajem počele kopirati dizajn stolice. Neki su izrađivali izravne kopije, drugi su samo preuzimali dizajn. Bivša tvrtka Plycraft izdala je desetke stolica koje su bile ili izravne kopije Eamesa 670, ili varijacije u njegovom stilu. Kasnije su kineske i europske tvrtke počele izrađivati izravne kopije. Međutim, Herman Miller i Vitra ostaju jedine dvije tvrtke koje proizvode ove stolice s certifikatom Eames. U prvom desetljeću, originalni proizvođači nudili su ovaj elegantni komad namještaja s nizom različitih presvlaka, uključujući tkaninu. Međutim, Charles i Ray Eames zahtijevali su da se u kataloški unos doda fusnota kako bi se preporučila “best aucht” koža. Odabrali su tu vrlo profinjeni varijantu jer je proizvedena na škotskom poljoprivrednom zemljištu, gdje krave nisu držane u ogradama od bodljikave žice. Od tada se presvlake proizvode isključivo od kvalitetne kože, koja sadrži dovoljno prirodnog ulja da ostane podatna, topla i taktilna. Zbog toga se originalni predmet ne smije čistiti jakim kemikalijama, čak niti onim običnim sredstvima za kožu koja se kupuju u dućanima.
Namještaj Ray i Charlesa Eamesa dio je scenografije brojnih filmskih i televizijskih ostvarenja, a kad treba kreirati ambijent u kojem živi neki lik visokog stila, poseže se za kultnom stolicom. Tako da se pojavljuje, primjerice, u filmovima: “Iron Man”, “Nedjelja u New Yorku” iz 1963., “Pisac iz sjene” iz 1910., u serijama “Fraiser” (u dnevnoj sobi dr. Frasiera Cranea boravila je 11 sezona),’ i “Tračerica” (koja je čuvena zbog varijante s Missonijevom tkaninom). Pojavljuje se i u “The Matrix Resurrections” iz 2021. Među piscima 20. stoljeća također ima mnogo poklonika, no najviše ju je proslavio romanopisac Philip Roth. Kada je Philip Roth umro, ostavio je vrlo očuvanu Eames stolicu Blakeu Baileyu, svom službenom biografu. “On je praktički živio u toj stolici tijekom svojih posljednjih pet godina”, rekao je tom prilikom Bailey. To s biografom na kraju nije dobro završilo, Baileyeva je biografija 2021. povučena iz prodaje nakon tri tjedna zbog optužbi za silovanje, no slučajno je u isto vrijeme izašla još jedna Rothova biografija, iz pera profesora Ire Nadela, a na naslovnici, ironijom sudbine - Philip Roth u Eames stolici. Naklonost i poštovanje prema njoj i neodvojivom joj tabureu toliki su da su izloženi u stalnim zbirkama više od 20 važnih muzeja u SAD-u i Europi.
Globalno najprepričanija anegdota o omiljenosti ovog bezvremenskog komada namještaja je o danu kada je Charles Eames pozvao filmskog producenta Juliana Blausteina da ga isproba. Blaustein je za potrebe testiranja trebao na stolici čitati scenarije, no - zaspao je. Na oduševljenje svog domaćina.
Naklonost i poštovanje prema stolici i neodvojivom joj tabureu toliki su da su izloženi u stalnim zbirkama više od 20 važnih muzeja u SAD-u i Europi