Večernji list - Hrvatska - Ekran
Pripadam klasi vječni optimist. Uvijek mislim kako će doći dobre uloge. I ne moraju se zvati Julija i Ofelija, mogu biti i žene majora
iskustvo. Sve je to život, glumački život, ponekad imaš loš tekst, ponekad nezahvalne partnere, ali tada glumac treba sve sam odigrati. I u tome je uspio kada to publika ne primijeti.
Pitanje koji su najbolji redatelji s kojima je radila, Matiji baš i nije najdraže, ali kaže da ne može zaobići Vinka Brešana, s kojim je napravila tako nezaboravnu ulogu koju je nagradila i struka i publika. No, unatoč svemu tome spremno priznaje kako je ona zbog kazališta, a ne filma, došla na ADU, pa joj se u životu posrećilo da je radila i na filmu i na televiziji.
- Vidjela sam da se ne snalazim loše pred kamerama, shvatila da je to zapravo druga strana iste priče i da je sve samo pitanje mjere i perspektive u oku kamere ili u oku gledatelja - kaže Matija. Razgovaramo, naravno, i o godinama koje mnogo teže pogađaju glumice nego njihove muške kolege, jer one imaju jako malo godina u kojima mogu biti Julije, a kada prođu neke godine, s njima prođu i uloge. - Nemoguće je raditi i živjeti tako da odigrate sve. Većina uloga o kojima glumci sanjaju nas mimoiđe, ali dođu neke druge uloge. Za Juliju i Ofeliju vrlo brzo prođu godine, osim ako se ne radi u nekom alternativnom ključu, ali ja pripadam klasi vječni optimist i nikada ne žalim ni za čim. I uvijek mislim da će doći nešto još bolje. Ne mora se ta uloga zvati Julija ili Ofelija, može se zvati i žena majora Alekse! - govori kroz smijeh.
A na pitanje da otkrije svoje tri najdraže uloge nabraja:
- “Ukroćena goropadnica”! Shakespeare kojeg sam igrala u kazalištu u Virovitici, u koprodukciji s Istarskim narodnim kazalište, u kojoj mi je parter bio Draško Zidar. Bila je to predivna predstava u režiji Damira Mađarića, ali i još bolje iskustvo rada u manjoj sredini, s drugom premijerom u Rimskom teatru u Puli, koja je bila zaista impresivna. Bila je to predstava za koju smo živjeli svi mi koji smo je radili. Zatim su tu ‘Ribarske svađe’ u režiji Joška Juvančića, predstava koja je u Gavelli igrala dvanaest godina i u kojoj mi je partner bio genijalni Pređa Vušović. A treća neka bude Lucija Milosavljević, žena majora Alekse, koju je nemoguće prešutjeti - odgovara. No, tim ulogama dodaje i četvrtu:
- Ipak moram spomenuti još jednu ulogu, onu u predstavi “Samo jedna žena”. To je moja prva monodrama i prva produkcija Gala teatra i iza mene je više od sto odigranih predstava. Puno sam s njom putovala, gostovala diljem Hrvatske i ta je uloga rasla i sazrijevala u meni, a publika ju sjajno prihvaća. Čak ne mogu reći gdje je predstava bila najbolje prihvaćena, jer je publika svuda voli, ali se sjećam situacije koje sam doživjela kao najveće komplimente, kada su starije žene u publici, da ne kažem bakice, umirale od smijeha. Sjećam se da mi je jedna rekla: “Gospođo, drugi put nemojte doći s puškom. Ponesite zolju!”