Večernji list - Hrvatska - Ekran
DAVOR BRUKETA
OD VENECIJE DO ROVINJA, OD BRIGOMETRA DO NOMADA, ŽIVOT JE MALO MANJE KAOTIČAN AKO IMA VREMENA ZA UMJETNOST
Prošli tjedan otišao sam na otvorenje Biennala u Veneciju. Pozvani smo da sudjelujemo na izložbi ‘’Time Space Existence’’ u organizaciji Europskog kulturnog centra s projektom Brigometar koji se bavi problemom zdravstvene prevencije, a posebno mentalnim zdravljem. Projekt smo kreirali zajedno sa stručnjacima iz Croatia osiguranja i Go2Digitala. Hrvatska ima rijetko naprednu mrežu digitalnih ekrana za vanjsko oglašavanje, opremljenih kamerama koje uz pomoć umjetne inteligencije omogućavaju interakciju s prolaznicima. Bila je to prva kampanja ikad provedena na DOOH mreži fokusirana na mjerenje razine anksioznosti među građanima, a oni kojima je izmjerena visoka razina zabrinutosti dobili su besplatan preventivni pregled u Croatia poliklinici u Zagrebu. U palači Mora izloženi projekti ne dolaze po nacionalnom ključu nego na poziv selektora. O Brigometru su izvještavali mediji po cijelom svijetu pa je tako završio i u Veneciji. Ovogodišnji Biennale, 18. međunarodna izložba arhitekture, pod nazivom “Laboratorij budućnosti” pod kustosom Lesley Lokko, otvorena je za javnost do 26. studenoga ove godine. Ovogodišnje izdanje strukturirano je u šest dijelova i uključuje 63 nacionalna paviljona od kojih je 27 u Giardinima, 22 u Arsenalu i 14 u središtu Venecije.
Bijenale arhitekture ove se godine fokusira na ‘’agente promjene’’ pa se tako uvelo i mnogo noviteta (Panama ima samostalni paviljon, dok Niger prvi put sudjeluje na izložbi), a kako bi se premostio jaz između arhitekata i javnosti, program će podržati šestomjesečni ciklus događanja, predavanja, panel rasprava, filmova i performansa koji će dalje istraživati teme pa će tako političari, kreatori (politika), pjesnici, filmaši, autori dokumentaraca, pisci, aktivisti, organizatori zajednice i intelektualci dijeliti pozornicu s arhitektima, akademicima i studentima. Također, la Biennale di Venezia nastoji potaknuti održiviji model za dizajn, postavljanje i rad svih svojih događanja te je usredotočen na podizanje svijesti o ukupnom ugljičnom otisku koji također uključuje mobilnost posjetitelja.
A među 63 nacionalna paviljona predstavljen je i hrvatski projekt ‘’Same as it was’’ koji svojim ambijentom predstavlja odu između suživota divljeg i domaćeg, prirodnog i proizvedenog, živog i neživog, dok je inspiracija močvarno područje Lonjskog polja gdje kulturni krajolik nastaje stoljetnom simbiozom prirode koja je u stalnoj mijeni i zajednica koje mu se prilagođavaju, dok sama instalacija oblikovno pripada bestijariju vidikovaca u samom Lonjskom polju.
Uz odličan hrvatski projekt, svakako pogledajte Uzbekistan, Sloveniju i Latviju. Ako, kao ja, nemate puno vremena, vjerojatno ćete se teško probijati kroz neke hermetične prezentacije koje ponekad ostavljaju dojam kao da autori ne žele da razumijete biti njihovog projekta. Prezentacija od pet kartica crvenog sitnog teksta na sivoj podlozi izloženog u polumraku dovoljno da odustanem od njih. Život je prekratak, a moja dioptrija prevelika.
Iz Venecije sam sjeo na brod jer se s otvaranjem Biennala sretno poklopio ‘’Arts & Culture’’ program platforme Nomad u Rovinju čija je misija njegovanje odnosa između privatnih i korporativnih zbirki s vizualnim umjetnicima u istočnoj Europi, a o čijem sam radu već pisao u Ekranu. U sklopu ovog programa na poznatim rovinjskim lokacijama predstavljeni su radovi umjetnika - Anite Witek, Zlatana Vehabovića i Lovre Artukovića. Ovaj program bio je pomno osmišljen kako bi sve prisutne uronio u svijet kreativnosti, inspiracije te kao svojevrsna platforma za zanimljive rasprave, istraživanje i uživanje u umjetnosti baš poput Nomada koji na savršen način održava suradnju između galerija i aukcijskih kuća kako bi se stvorila etična, društveno i ekološko održiva situacija. Posebno je bila dojmljiva instalacija Lovre Artukovića u trezoru Grand Park hotela koja će se moći razgledati cijelo ljeto. U Kantinonu smo imali priliku upoznati Anitu Witek, austrijsku umjetnicu hrvatskih korijena, za koju nisam nikad prije čuo što je zaista šteta jer radi predivne, dramatične kolaže. Bacite oko na njen rad. Na žalost, propustio sam i njenu upravo završenu izložbu u spektakularnom Lentos Kunstmuseum Linz.
Moja frendica s faksa, Mare Milin, izložila je intimne fotografske zapise s putovanja i pokazala da spektakularni donji ulaz u Park, koji izgleda kao suvremena katedrala, odlično funkcionira i kao galerija. Vanja Žanko nas je provela kroz stotinjak umjetnina kreiranih posebno za rovinjski hotel Adriatic. Neki od umjetnika su proteklih godina napravili zavidnu svjetsku karijeru poput Jasmine Cibic koju smo nedavno mogli vidjeti u MSU. Maistra s tom kolekcijom nije samo dobila originalan turistički sadržaj nego i vrijedno ulaganje. Vikend je završio stojećom večerom u Parku. Jeffrey Vella je briljirao u malim, nepretencioznim loncima koji su kružili po terasi s pogledom na Rovinj.
Život je malo manje kaotičan ako u njemu ima vremena za umjetnost. Nomad će opet nešto takvo organizirati na jesen.