Večernji list - Hrvatska - Ekran
TV KRITIKA Stele Lechpammer
NOĆ OSCARA 2024. HRT 1
Na dodjeli Oscara u kazalištu Dolby u Los Angelesu briljirao je “Oppenheimer”, show je svojom izvedbom pjesme “I’m Just Ken” praktički “ukrao” Ryan Gosling, a cijeli je event standardno dobro vodio komičar Jimmy Kimmel. Za to vrijeme, u zagrebačkom studiju na Prisavlju, standardno je na visokoj razini bila i ekipa koja sada već tradicionalno komentira ovu dodjelu za hrvatsku publiku, odnosno za potrebe prijenosa na prvom programu HRT-a. Redateljica programa koji se emitirao u sitnim noćnim satima bila je Anamaria Corazza, a pod uredničkom su palicom Branke Papić Oscare i ove godine komentirali filmski kritičar Boško Picula, filmska kritičarka i komunikacijska stručnjakinja Alemka Lisinski te modni analitičar i filmski znalac Nenad Korkut. Slušajući njihove osvrte iz godine u godinu može se zaključiti da je vjerojatno riječ o najboljem prijenosu ove vrste koji se kod nas može pogledati. Neopisivo je iritantno kada pri ovakvim i sličnim prijenosima komentatori ne prestaju pričati pa zapravo gledatelji u pozadini čuju mrmljanje na engleskom, a u prvom planu je govor komentatora, često o nečem sasvim desetome od onog što se gleda na ekranu. No u ovom se slučaju sve veoma dobro moglo čuti, komentatori su stali s pričom svaki put kada se na pozornici događalo nešto relevantno, a potom bi u pauzama svojim opaskama savršeno nadopunili prijenos. Treba pohvaliti ne samo tajming, nego i sadržaj, jer su svi troje donijeli u eter neku dodatnu vrijednost. Banalno je kada komentatori samo opisuju što gledatelji i sami ionako vide, no u ovom su slučaju gledatelji dobili dodatne informacije, a mogli su čuti i veoma zanimljive komentare koji su cijelu dodjelu digli na još višu razinu. Velika pohvala, tim više što se cijeli program emitirao uživo te je zahtijevao jako dobru pripremu.
LJUBAVNI ŽIVOT DOMOBRANA HRT 2
U tjednu u kojem se Oscarima slave filmovi i njihova kvaliteta, HRT se izblamirao emitiranjem domaćeg filma “Ljubavni život domobrana”. Pohvalno je kada se na televiziji može pogledati domaća produkcija, ali u ovakvoj kvaliteti u kakvoj je bila servirana, bolje i da nije. Teško je zapravo to opisati, ali dojam je bio kao da je netko pustio na televiziji onu staru VHS kazetu. Slika je bila odrezana sa svih strana, ekran je titrao, a rezolucija je bila u rangu videa snimljenih mobitelima u eri prvih pametnih telefona. Otprilike. Zar ne postoji neko tehničko rješenje da gledatelji u kvalitetnoj verziji pogledaju ovaj inače veoma dobar domaći film? Riječ je o humorističnoj drami iz 2009. godine koja progovara o ljubavnim i poslovnim problemima neuspješnog pisca.
Za ovu je ulogu Dijana Vidušin osvojila Zlatnu arenu za najbolju glavnu žensku ulogu, a film je dobio i nagradu za montažu i scenografiju.
Dobar film zaslužuje i takvu kvalitetu pri prikazivanju.
CRNO-BIJELI SVIJET NETFLIX
Kvalitetu hvaljene HRT-ove serije “Crno-bijeli svijet” prepoznala je i streaming platforma Netflix na kojoj se od prošlog tjedna mogu pogledati sve epizode. Odlična je to vijest za domaću produkciju, ali i poticaj te poruka kako je možda vrijeme da se odmaknemo od scenarija u rangu “Krv nije voda” te da se ulože vrijeme, trud i sredstva u nešto više. Ima pozitivnih primjera serija zadnjih godina, a predvodi ih u ovom slučaju većinom javna televizija koji pokazuju da i hrvatska ostvarenja mogu konkurirati stranom sadržaju. Bilo bi odlično da i ostali slijede taj primjer.
KRV NIJE VODA VOYO
Čega se pametan stidi… Pa zna se kako ide dalje. Uglavnom, u ovotjednu rubriku vjerovali ili ne spada informacija da RTL hvali činjenicom da se na platformi Voyo mogu pogledati epizode “Krv nije voda”.
Reklama je to koja iskače na društvenim mrežama, kao da je riječ o premium sadržaju vrhunske kvalitete spremnom ni više ni manje nego za Netflix.
Inače, Voyo kao samu platformu i njezine mogućnosti, ali i tehničke karakteristike treba pohvaliti, ali zbog stavljanja ovakvog sadržaja u prvi plan bi se pametan stidio.