Večernji list - Hrvatska - Ekran
Hana Kosić Radijska osoba/emisija/podcast
ZNALA SAM DA NA RADIJU MOGU BITI ISKRENA I POKAZATI SVOJE EMOCIJE BAŠ KAO NA LEDU
Enter Zagreb nedavno je velikom zabavom proslavio 10. rođendan. Ova zagrebačka radijska postaja specijalizirana je za plesnu i elektronsku glazbu, a prijašnjih godina ugostili su neka od najvećih imena ovog žanra. Okrenuta je mladima, pa stoga ne čudi da su joj voditelji većinom mladi ljudi na početku dvadesetih. Jedna od njih je Hana Kosić, koju slušamo svakog radnog dana od 7 do 11.
Kako ste zavoljeli radio? Jeste li oduvijek znali da želite raditi na radiju?
Ljubav prema glazbi bila je oduvijek tu i zapravo je usko vezana uz sve što sam radila u životu. Od malih nogu bavila sam se plesom i umjetničkim klizanjem. Odgajana sam u obitelji koja je jako cijenila glazbu kao umjetnost i na neki način njih krivim što mi je danas glazba lijek za sve. Bili to sretni ili tužni trenuci u mom životu, uvijek mogu računati da mi pruži bijeg u neki moj svijet. Radio kao medij upoznala sam preko mame koja je cijeli život bila u novinarskom svijetu, i to na radiju, pa je i dodatna motivacija bila što sam, od kada znam za sebe, gledala što ona radi i divila se njezinom poslu. Nakon što sam upisala novinarstvo na Fakultetu političkih znanosti, nisam uopće trebala razmišljati o tome koji me medij najviše privlači jer znala sam da sebe vidim jedino iza mikrofona.
Kada i kako ste počeli raditi na Enteru?
Na Enteru sam počela raditi prije malo manje od godinu dana. Kada sam upisala fakultet, još je više došlo do izražaja koliko me sama struka zanima. U isto vrijeme zbog ozljeda polako sam prestajala sa sportom, a nakon više od 12 godina dizanja u 5 ujutro, trčanja u školu pa natrag na treninge, imala sam veliku potrebu naći nešto što će me ispuniti bar približno tome. Enter sam zavoljela najviše zato što u fokusu imaju mlade, puštaju strane, plesne hitove i imaju jednu posebnu atmosferu. Igrom slučaja naišla sam na to da traže novog voditelja i odlučila sam poslati prijavu i okušati se u nečemu što me cijeli život privlačilo. Iako nisam imala iskustva, znala sam da na radiju mogu biti iskrena i pokazati svoje emocije baš kao na ledu. Ovisiti samo o sebi, stajati sam pred mikrofonom i slušateljima činilo mi se isto kao i stajati na ledu pred publikom i sucima. Par dana kasnije saznala sam da sam dobila posao. Odmah sljedeći dan krenule se intenzivne edukacije, cijelo
to razdoblje bilo je stresno. Rad na radiju nije ni približno ono što svi na početku mislimo da je. Iza toga je puno znanja, od upoznavanja s pultom, pripreme smjena miksanja glazbe, tonova, stručnih izraza… Bilo je tu puno štrebanja, upijanja informacija, međutim, mislim da sam se snašla zahvaljujući svojoj upornosti. Dala sam sve od sebe, a za to je zaslužna odlična ekipa i ljudi koje sam tamo upoznala i bez kojih ja danas sigurno ne bih bila tu gdje jesam. Iako nije bilo lako, iz današnje perspektive mogu se samo nasmijati, reći da bi sve to ponovila još sto puta i da sam našla svoj pravi put.
Kako je izgledalo vaše prvo javljanje u eter, je li bilo treme? Kako ste prevladali tremu?
Veliki sam tremaš, ali sve te godine u sportu pomogle su to kontrolirati i nema tih vježbi disanja ili pozitivnog razmišljanja koje će mene ikada razriješiti treme. To prvo javljanje, kada se studio zacrvenio da idem uživo, ruke su mi se tresle, glas podrhtavao, bila sam preplavljena emocijama od treme i straha do veselja i uzbuđenja. U studiju je stajao i moj šef Dario koji mi je pomogao ne samo da se smirim nego i da vjerujem više u sebe, a da nije bilo njega, možda bih i imala vremena paničariti kako spada. Išla sam sa stavom kao i na svako natjecanja, fokusirala sam se na sebe i na sve što sam do sada naučila. Pomoglo mi je što sam velika štreberica, jako sam puno vježbala prije samog odlaska u eter i pitala sve oko sebe mnogo pitanja. Imala sam podršku cijele svoje obitelji i prijatelja što mi je bila samo dodatna motivacija.
Slušamo vas svakog jutra od 7 do 11. Kako izgleda jedna vaša šihta?
Svako Enter jutro zapravo kreće večer prije kada razmišljam o tome o čemu ću pričati, smišljam teme, perspektive, analiziram sve anegdote iz vlastitog života, skupljam najnovije informacije i pratim neke zanimljive događaje. Priprema je jako bitna, vodim se time da što sam više pripremljena, to će moja šihta biti bolja. Nakon što navečer imam barem okviran plan kako će moje jutro u eteru izgledati, u dan uglavnom krećem bez puno stresa. Uvijek na posao pokušavam doći što bolje volje, bez obzira na to što je rano, želim prenijeti tu energiju slušateljima, olakšati jutarnje gužve, pospanost i da u dan krenu uz dozu pozitive i dobre vibre. Glazba je tu da ih prati kroz cijeli dan na Enteru, kroz jutro se postepeno diže atmosfera, od laganijih remixeva poznatih domaćih pjesama do svih velikih hitova domaćih i stranih dj-eva i producenata.
Enter je nedavno proslavio 10. rođendan. Zanimljivo je da ste u većini mladi ljudi od 20-ak godina. Kako se slažete s ostalim kolegama, slušate li ih i kad dođete doma?
Da, Enter je nedavno napunio velikih 10. godina i to desetljeće obilježili smo velikim rođendanskim partyjem sa slušateljima i nekim od najpoznatijih imena domaće dj i produkcijske scene. Iza nas je večer puna dobre glazbe, ljudi i puno emocija. Jako sam sretna što sam dio cijele ekipe i što imam priliku biti bar mali dio Enterovih 10 godina postojanja. Mladi smo, svi smo si tu negdje po godinama, i to se osjeti. Atmosfera na poslu je uglavnom uvijek vesela, slažemo se, a neki se znamo i iz srednje škole. Svi, uz to što radimo, studiramo pa smo si i tu isto podrška i naravno da ih tu i tamo poslušam. Mislim da svatko od nas ima nešto posebno što pridonosi u eter. Za mene je ovo posao u kojem uvijek vidim prostora za napredak i da i dalje imam jako puno toga za naučiti.
Zanimljivo je da ste se prvo htjeli baviti nogometom, a onda ste se prebacili na klizanje? Očigledno volite sport?
Dolazim iz sportske obitelji. Kada sam bila mala, mama je radila kao sportski novinar, a tata i brat su cijeli život u nogometu. Neizbježno je bilo da ću i ja ući u neki sport kad tad. Nije mi bilo bitno što treniram, ali odrasla sam na nogometnim terenima, bratu u igri “glumila” suigrača i golmana pa mi je nogomet bio najbliži. Međutim, ljubav prema plesu i glazbi dovela me na led. Od svoje pete do osamnaeste godine aktivno sam se bavila umjetničkim klizanjem. To je bila ljubav na prvi pogled od kada sam prvi put stala na klizaljke. Bila sam višestruka prvakinja Hrvatske, imala i europske uspjehe te bila članica hrvatske reprezentacije pa slobodno mogu reći da je sport obilježio većinu mog života. Izgradio me u osobu kakva sam danas, naučio vrijednostima koje mi pomažu i u poslu, ali i u životu. Bez njega ja danas ne bih bila ja.
Gluma vam je najdraži hobi. Gdje ste sve glumili dosad i namjeravate li se njome baviti i u budućnosti?
Od prvog osnovne sve do srednje škole išla sam na dramsku, bila sam članica ZKM-a, glumila u raznim predstavama, projektima i reklamama. To je krenulo zbog klizanja, upisala sam se zato što je uz plesne pokrete i glumačka komponenta bitna u umjetničkom dojmu, ali nisam znala da ću to toliko zavoljeti. Gluma je nešto u što sam se zaljubila sa šest godina i to je ostalo u meni. Volim knjige, kazalište i film pa ne čudi što me cijela ta industrija privlači. Pokušala sam upisat Akademiju dramske umjetnosti, nažalost nisam uspjela. Velika želja i dalje postoji, a tko zna što budućnost nosi.
Čime se još bavite u slobodno vrijeme? Ako se ne varam, volite i putovati? Gdje ste sve putovali i koje vam je najdraže putovanje?
Osim fakulteta, posla i sporta, kada god uhvatim malo slobodnog vremena, putujem. Jako volim jezike, upoznavanje s različitim ljudima i kulturama. Klizanje me možda malo razmazilo po tom pitanju jer imala sam puno sreće putovati, vidjeti gotovo cijeli svijet i sada samo želim još. Prošla sam većinu Europe, vidjela sam i Ameriku, Kanadu, Rusiju… Puno sam trenirala po Italiji, bila bih tamo po nekoliko mjeseci u godini i sada kada se vraćam turistički uvijek ima neko posebno mjesto u mom srcu. Od najljepših lokacija, iako je jako teško jer svako putovanje ima neke svoje posebne uspomene, da moram izdvojila bih Pariz i Niagarine slapove.
Koji su vam daljnji planovi u karijeri? Imate li ideje za nove projekte?
Svakako želim raditi na sebi. Naravno da imam raznih želja za budućnost, ali mislim da je najbitnije da napredujem i da se trudim. Cijeli život imala sam sreće gledati svoje roditelje kako rade poslove koje vole i ja sam presretna da sa svojih 20. godina mogu reći da stvarno uživam u onome što radim. Nadam se da ću još dugo biti dio Enter ekipe i buditi se sa slušateljima svako jutro. Ideja ima puno, ali i ambicija stoga se ne bojim da u životu neću biti poslovno ispunjena.