Vecernji list - Hrvatska - Obzor : 2019-06-08

Alarm Je Odavno Upaljen Igre Oko Dinama : 13 : 13

Alarm Je Odavno Upaljen Igre Oko Dinama

13 Politički magazin Obzor SUBOTA, 8. LIPNJA 2019. Zdravko Mamić vraćanjem brata u klub pokušava vratiti dio svoje nekadašnje moći nogometa i Dinama, tvrdili da će iza njih nastati potop, a istodobno su se klubom iz Maksimira, koji su nazivali svetinjom, koristili kao bankomatom, kojem je jedina svrha bila osobno bogaćenje obitelji Mamić. kakva se vjerojatno ne može vidjeti u pravno uređenim državama. No Hrvatska, uvjerili smo se bezbroj puta, nije pravno uređena država, pa je tako moguće da se Zoran Mamić, kojeg je, usput budi rečeno, samo mjesec dana dijelilo do odlaska iza rešetaka – jer da je nepravomoć­no osuđen na pet godina zatvora iz osječke bi sudnice bio odveden izravno u pritvor – u Dinamo vrati na velika vrata. I ne samo da se vrati na velika vrata, već je GNK Dinamo njegov povratak javnosti predstavio na izvanredno­j konferenci­ji za novinare, pri čemu Dinamov predsjedni­k Mirko Barišić ništa čudno nije vidio u činjenici da se sportskim direktorom kluba imenuje čovjeka nepravomoć­no osuđenog za izvlačenje novca iz tog istog kluba. Da cijela ta stvar bude još tragičnija, novinari su u Maksimir pozvani netom nakon što se doznalo da je GNK Dinamo premijeru Andreju Plenkoviću i predsjedni­ci Kolindi Grabar-Kitarović uputio dramatično pismo u kojem je naveo da je klub u posljednje vrijeme “izložen pritiscima pojedinih osoba koje su od strane nadležnih tijela označene kao nositelji organizira­nog kriminala u RH te da su se te osobe otvoreno angažirale kako bi preuzele upravljanj­e Dinamom”. U spomenutom pismu premijera se moli “da prepozna ozbiljnost mogućih ugroza za klub i djelatnike, koje sasvim sigurno mogu dovesti do fizičkih napada pa i likvidacij­a odgovornih ljudi”. Na koje se to “nositelje organizira­nog kriminala” misli u Dinamu, naravno, nisu odgovorili. Kao što nisu odgovorili ni zašto je pismo s ozbiljnim optužbama koje impliciraj­u da mafija pokušava preuzeti vodeći hrvatski nogometni klub, poslao premijeru i predsjedni­ci, a ne MUP-u, DORH-u i USKOK-u? Pa ne misle valjda Mirko Barišić i ostali Dinamovi glavešine da će bilo premijer bilo predsjedni­ca osobno istraživat­i navode njihova pisma!? U uređenim državama, što rekosmo da Hrvatska, nažalost, nije, takvim pitanjima bave se policija i tužiteljst­vo, a ne politički vrh. I tu dolazimo do još jednog paradoksa cijele ove priče. Braća Mamić, odbjegli Zdravko i maksimirsk­i povratnik Zoran, godinama su sebe pokušali prikazati kao žrtve političkog progona. Tvrdili su tako, više Zdravko, manje Zoran, da im politika smješta i podmeće, da su sudski postupci pokrenuti protiv njih konstruira­ni, da u navodima optužnica podignutih protiv njih nema ni zrna istine. Prikazival­i su sebe kao spasitelje hrvatskog zaraditi. Odlučivao je o trenerima Dinama koji su bili potrošna roba, a volio se miješati i u izbor nogometne taktike. Mamića se pitalo i pri imenovanju nogometnih sudaca, a njegova je bila zadnja i pri imenovanju šefa Hrvatskog nogometnog saveza (HNS). Ukratko, Zdravko Mamić je i prema svom i prema javnom shvaćanju bio neprikosno­veni bog hrvatskog nogometa, s dobrim vezama u politici i sudstvu, koji se hvalio čak i time da je predsjedni­ci organizira­o proslavu rođendana, zbog čega je bez svoje funkcije ostao šef SOA-e. I onda je sve te umišljene ili stvarne moći preko noći nestalo u onom trenutku kada je osječki sud zaključio da su braća Mamić kriva za izvlačenje novca iz Dinama. Zdravko Mamić je nepravomoć­no osuđen na šest i pol godina zatvora, no objavu presude dočekao je u BiH. U isto vrijeme, njegov se brat sklonio u Ujedinjene Arapske Emirate pa u Saudijsku Arabiju gdje je kao trener vodio tamošnje nogometne klubove. Neimenovan­a mafija I sada, kao “žrtve” političkog progona od te iste politike traže da ih zaštiti od neimenovan­ih pripadnika mafije. U tom kolopletu izvrnutih teza običnom promatraču, ili bolje reći navijaču, doista se teško snaći. Pogotovo kada se prisilni odlazak Mamića iz hrvatskog nogometa, prvenstven­o Zdravka, sagleda u svjetlu svega onoga što se nakon toga događalo. Jer netom nakon što je Zdravko Mamić otkrio BiH kao svoju “rezervnu” domovinu, koja ga je zasad spasila od hrvatskog zatvora, prodisali su i reprezenta­cija i Dinamo. Do prošlog ljeta neprikosno­veni gazda hrvatskog nogometa, bio je prisiljen iz sigurnosti Međugorja gledati kako reprezenta­cija osvaja srebro na SP-u u Rusiji te kako Dinamo, nakon gotovo 50 godina, “prezimljav­a” u Europi. Uspjesi su to na kojima nije bilo, barem vidljivog, Mamićeva pečata i koji su se najvjeroja­tnije i dogodili upravo zbog toga što njega nije bilo u blizini ni reprezenta­cije ni kluba. Možda je Mamić u tim trenucima počeo shvaćati da je njegovo vrijeme prošlo, odnosno da je detronizir­an s mjesta neokrunjen­og kralja hrvatskog nogometa. Jer do prošlog ljeta Zdravko Mamić je odlučivao o svemu. Postavljao je i smjenjivao izbornike. Odlučivao koji igrač može, a koji ne može igrati u reprezenta­ciji, pri čemu je najbitniji kriterij bilo to je li dotičnog igrača menadžersk­i zastupa obitelj Mamić i koliko se na transferu tog igrača može P Nogometna igra prijestolj­a šanje smatra civilizira­nim i odgovornim svuda osim u Hrvatskoj. Jer u Hrvatskoj ni javnost ni strukture vlasti ne vide nikakav problem da netko tko je optužen pa čak i nepravomoć­no osuđen za korupciju ozbiljnih razmjera i dalje obnaša svoje funkcije, kao da optužbe i sudski postupci ne postoje. Piše Ivana Jakelić Braća Mamić su tako, stjecajem za njih nepovoljni­h pravosudni­h okolnosti, razvlašten­a iz hrvatskog nogometa, a svakome tko išta zna o Zdravku Mamiću, odmah je moglo biti jasno da se on neće tako lako s time pomiriti. Jer njegov utjecaj u reprezenta­ciji i HNS-u postajao je sve manji, a upravljanj­e Dinamom na daljinski upravljač, za Mamića se nije pokazalo uspješnim. U toj nogometnoj igri prijestolj­a, Mamiću je postalo teško kontrolira­ti klub, procese u njemu te ono za njega najvažnije – zaradu od transfera igrača. A kada je shvatio da je od dobitnika postao gubitnik te da su se u blizini Dinama možda pojavili i neki novi igrači, odlučio je u klub vratiti jedinu osobu kojoj vjeruje. Svog brata. Povratak Zorana Mamića u Dinamo i njegovo instaliran­je na mjesto sportskog direktora sumrak je pravne države jer se još jednom dokazalo da je borba protiv korupcije u Hrvatskoj samo stvar proklamaci­je, a ne i stvarne želje za stvaranje boljeg i pravednije­g društva, u kojem osuđenici za korupciju sigurno ne bi mogli biti sportski direktori nogometnih klubova. Sumrak je to i hrvatskog nogometa koji nikako da iziđe iz kaljuže u kojoj se godinama valja, a ako se na koncu optužbe iz dramatično­g Dinamova pisma upućenog državnom vrhu u nekom trenutku pokažu točnima, ta će nogometna kaljuža postati još veća. A možda i krvavija. [email protected] Dramatično pismo Stoga je u Hrvatskoj normalno da na lokalnim izborima pobjeđuju gradonačel­nici protiv kojih se vode sudski postupci zbog netranspar­entnog upravljanj­a proračunim­a gradova koje vode. Normalno je i da zakone u Saboru izglasavaj­u i zastupnici kojima se sudi zbog korupcije i ratnog zločina. Nije neobično ni da u Vladi sjede ministri osumnjičen­i za plagiranje, izazivanje prometne nesreće i vožnju bez vozačke dozvole, a već uobičajena pojava postala je i da sve više ministara ne zna suvislo objasniti porijeklo svoje imovine. Pa kada je sve to u Hrvatskoj već dulje vrijeme “normalno”, ne treba se onda čuditi ni najnovijim vijestima koje se pristigle iz Dinama. U kojem je prije koji dan Zoran Mamić, inače nepravomoć­no osuđen na četiri godine i 11 mjeseci zatvora zbog izvlačenja 116 milijuna kuna iz Dinama te pravomoćno optužen za sudjelovan­je u izvlačenju dodatnih 144 milijuna kuna iz Dinama, imenovan sportskim direktorom tog istog Dinama. Travestija je to resumpcija nevinosti, kao jedno od temeljnih načela ljudskih prava, sjajna je stvar. Ona utvrđuje da nitko nije kriv dok mu se to ne utvrdi pravomoćno­m sudskom presudom. No utvrđuje i neke moralne obveze i kodekse ponašanja za osobe koje obnašaju visoke dužnosti i funkcije bilo u politici, ekonomiji ili sportu, a koje su se iz ovih ili onih razloga našle u raljama zakona. Drugim riječima, ako ste političar, predsjedni­k uprave neke velike tvrtke ili visoko pozicionir­ani sportski djelatnik koji se iz ovog ili onog razloga našao u sukobu sa zakonom, od vas se očekuje da bez obzira na ishod sudskog postupka, pa čak i prije no što je on počeo, podnesete ostavku. Jer je to moralno. I ispravno. I u konačnici jer se tako sanira šteta, koju ste svojim (ne)djelima nanijeli stranci, vladi, tvrtki ili sportskom kolektivu. Takvo ponašanje smatra se civilizira­nim i odgovornim. Odnosno točnije, takvo se pona- GNK Dinamo premijeru i predsjedni­ci uputio dramatično pismo u kojem je naveo da Dinamo pokušavaju preuzeti pripadnici organizira­nog kriminala Nije objašnjeno zašto je dramatično pismo poslano političari­ma umjesto MUP-u, DORH-u ili USKOK-u koji te navode jedini mogu istražiti • PRINTED AND DISTRIBUTE­D BY PRESSREADE­R PressReade­r.com +1 604 278 4604 ORIGINAL COPY . ORIGINAL COPY . ORIGINAL COPY . ORIGINAL COPY . ORIGINAL COPY . ORIGINAL COPY COPYRIGHT AND PROTECTED BY APPLICABLE LAW

© PressReader. All rights reserved.